Esad i Tomislav, Babačić

Pjesnik iz L-jubljane Esad Babačić boravi mjesec dana u BiH u sklopu  Evropskog rezidencijalnog programa za književnike i književne prevoditelje 2011-2012, u organizaciji Mreze Traduki i SOC (Sarajevski otvoreni centar). Ovaj zanimljivi sagovornik bio je gost u programu RadioSarajevo, zajedno sa 'domaćinom' - sarajevskim književnikom Ahmedom Burićem. 

Evropski rezidencijalni program za književnike i književne prevoditelje zajednički je program Književne mreže TRADUKI i Sarajevskog otvorenog centra. Ideja programa jeste autorima/cama i prevoditeljima/cama pružiti mogućnost da mjesec dana intenzivno rade na svojim rukopisima, da se upoznaju sa društvenim i književnim prilikama u Bosni i Hercegovini, a da se istovremeno njihov književni i prevoditeljski rad predstavi bh. publici.

Nadasve zanimljiva biografija stoji iza ovog umjetnika. Kao dijete 'iz miješanog braka' od majke Lucije, porijeklom iz Hercegovine i oca Mustafe iz Kozarca, Esad je rođen u Ljubljani i osjeća se Slovencem. Uprkos imenu koje je ukazivalo na njegovu pripadnost 'manjini' a zahvaljujući izuzetnom pjesničkom talentu, Esad uspijeva da se nametne kao važan igrač u kulturnom životu Slovenije.

Od sviranja u punk bendu, preko novinarstva u nezavisnim medijima,uloga u nekoliko filmova, pa do pet objavljenih knjiga poezije, on je reprezent generacije obilježene tranzicijom. Upravo njegova 'Tranzicijska pjesma' jedna je od onih koje često citira Ahmed Burić, govoreći o svom slovenačkom kolegi i prijatelju: 

Pusti sine poeziju
nema tu para nikakvih
neka je pisu Bjelorusi
oni ionako nemaju šta izgubiti.

Esad Babačić rođen je 1965. godine u Ljubljani, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Osamdesetih godina bio je član novog vala pop-skupineVia ofenziva, a nastupao je i kao glumac u igranim filmovima. Nakon dvogodišnjeg iskustva u Velepekari, gdje je snimio jedan dokumentarni film, posvetio se pisanju poezije i novinarstvu. Objavio je pet knjiga poezije i uvršten je u više antologija slovenačke i bosanske lirike. Godine 1999. objavljena je njegova knjiga Oprosti poezijo na B/H/S jeziku u prijevodu Ahmeda Burića, a 1995, knjigu Mali boksač, preveo je Josip Osti u sklopu programa Vodnikove domačije u Ljubljani. Njegove pjesme bile su uključene u projekat Literature express Europe 2000. Dobitnik je austrijske književne nagrade Kultursalon Horbiger za pjesmu Dunav. 

Jednu od najinteresantnijih priča o imenu i identitetu ovaj pjesnik doživio je i na ličnom planu. Kako mu je majka porijeklom iz sela Svirovići kraj Ljubuškog, odakle je sa porodicom ranih pedesetih godina doslovno 'trbuhom za kruhom' odselila u Slavoniju, Esad je nedavno boravio u Hercegovini, s namjerom da detaljnije istraži svoje porijeklo. Tu je susreo svoje dalje rođake, vidio nekadašnju porodičnu kuću i na čudan način se osjetio 'na domaćem terenu'. Tada postaje aktuelna priča o tome da ga je majka, neposredno nakon rođenja u Ljubljani, krstila imenom Tomislav. Otac to nije prihvatio i dječak je prijavljen pod imenom Esad. Zahvaljujući novostečenim iskustvima iz Hercegovine, Esad je svome imenu, pod kojim je živio čitavih 46 godina i stekao reputaciju, dodao i ime Tomislav. Kako kaže, to je dugovao svojoj majci. 

PARTIZANSKA

Kao djeca igrali smo se
Nijemaca i partizana.

Uvijek sam morao biti
Nijemac i to me ljutilo.

Uvečer, kad sam došao kući
požalio sam se mami:
rekao sam joj da hoću biti partizan.
Mama me je voljela -
hvala ti.
Rekla mi je da nikom više ne otvaram vrata
i da budem stalno kući.

Ako budeš kući i
prestaneš se igrati
partizana i Nijemaca,
redovnije ćeš jesti
i možda ćeš se malo udebljati,
savjetovala je.

Rekao sam si,
to bi bilo dobro,
možda ću se stvarno udebljati.
onda možda biti i jači
da uvijek budem partizan.

Prijatelji su mi dolazili i
zvali me.
Ja se nisam htio
JAVITI.

Prolazile su
i još prolaze godine.
ja sam sjedio i
Plakao.

I kad se više nisam osjećao
dječakom
odlučio sam, da
još jednom pokušam
u partizane.

Jednog dana sam
mami napisao na list
papira, da idem
od kuće i da ću
pokušati biti partizan.

Čekao sam samo
da ona to pročita
pa da pobjegnem.

No nikada nisam pobjegao
nikada, jer moja mama
ne zna čitati,
jer moju mamu socijalizam
to nije naučio.

Osjetio sam rat
i snagu
i nemoć
nijemaca
i još ih osjećam.

Nikada nisam htio biti
Nijemac
ali Mama je uvijek
govorila, da ostanem
kući, da se makar malo udebljam.

Uvijek sam htio
biti partizan, ali
moja mama ne zna
čitati. Nju socijalizam to nije
naučio.

Kao rezultat boravka u Bosni i Hercegovini u sklopu projekta Traduki, nastala je i Babačićeva poezija na bosanskom jeziku. Pjesma 'Petrakina' motivisana je Petrakijinom ulicom u kojoj je pjesnik boravio tokom projekta. U uvodu u nju, Esad nam je pokušao objasniti i zašto se u pjesmi govori o klađenju, rekavši da je to jedna od aktivnosti koja je preostala pjesnicima:  

PETRAKINA PJESMA
Nemoj da se kladiš
protiv Japana.
Budi sretan,
ako možeš.

Riječ savršeno
ne postoji
na slovenskome.

Ne prevodi kamikaze
jer se možeš ubiti.
I kad taksisti lete
Petrakinom ulicom.

A ti ne znaš
ko je sanjao
umjesto tebe.

Možda ipak niko.

Možda je svijest
naprosto ostarjela
i više ne zna
što je čeka
iza sljedećeg ugla.

Iako ja znam
da Široki ne može
izgubiti od Mladosti.

Odakle.

I Ronaldo ponekad
ne vidi do gola,
zato ne prevodi
kamikaze,
budi sretan
ako znaš,
savršeno.

Kompletan razgovor sa Esadom Babačićem i Ahmedom Burićem možete poslušati ovdje: