Emiella Kaufman: Život je ples!

Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA i Tanzelarija u Sarajevu organizuju još jednu radionicu 5 ritmova, koja će se održati u nedjelju, 9. juna. Ples 5 ritmova predstavlja šamansku meditaciju i vid iscjeljivanja kroz ples, a tema ove jednodnevne radionice je istraživanje toka života. Voditeljica radionice je Emiella Kaufman, diplomirana instruktorica 5Rythms pokreta koja slične radionice drži i u Zagrebu i Beogradu, a s kojom smo razgovarali o plesu 5 ritmova i njenoj ličnoj ljubavi prema tom vidu meditacije. 

Razgovarala: Tamara Zablocki, Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba: Kažite nam više o plesu 5 ritmova, kome može pomoći?

Kaufman: Ples 5 ritmova predstavlja vrata, ulaz, koji mi daje mogućnost da izađem iz svoje glave i uđem u svoje tijelo. Većinu vremena provodimo opterećeni mislima koje kontrolišu svaku našu aktivnost, razmišljamo o svemu što radimo, umjesto da osjećamo svoje iskustvo ili živimo s njim. Uvijek želimo ići negdje drugdje, stići do naredne stvari, ostvariti naredni cilj. Naučeni smo da izbjegavamo sadašnji trenutak jer bi to moglo zahtijevati od nas da promijenimo svoj um, planove ili budemo drugačiji. Praktikujući 5 ritmova, učimo kako slijediti svoje tijelo i povezati se s drugim aspektima bitka, umjesto da budemo misli koje se vrte ukrug. Ples 5 ritmova nam pomaže da se vratimo u sada i ovdje. To je moja meditacija, moja terapija, moja molitva i ogromni dio mog puta do iscjeljenja. 

Radiosarajevo.ba: Kako ste Vi otkrili 5 ritmova?

Kaufman: Pretpostavljam da sam tragala za nečim takvim cijelog života. Prije nego što sam se nedavno vratila u Izrael, živjela sam u Tajvanu, gdje sam između ostalog izučavala tibetanski budizam i gdje mi je prijatelj otkrio 5 ritmova, rekavši da će mi se sigurno svidjeti. U tom trenutku sam imala ideju da idem u Indiju, u Ashram, izučavati jogu i meditaciju. Prijavila sam se na dvodnevnu radionicu sa ovlaštenim voditeljem koji je dolazio u Tel Aviv da podučava. Do drugog dana radionice, znala sam da sam pronašla ono što za čim sam tragala. Sjećam se tog trenutka u toj prostoriji, kad sam u trenutku shvatila da je to – to. Nakon godine dana u Izraelu, preselila sam se u Vancouver i produbila svoje znanje 5 ritmova kroz rad s različitim učiteljima i predavanjima koja su bila dostupna na pacifičkom sjeverozapadu i sjevernoj Americi. Prije dvije godine sam dobila i diplomu koja mi omogućuje da podučavam ovu metodu.

Radiosarajevo.ba: Kako neko može biti izliječen kroz ples?

Kaufman: Ukoliko bolest vidite kao duhovno nespokojstvo ili emocionalnu rastrojenost, liječenje može biti viđeno kao ponovno postajanje cijelim. Iscjeljenje je velika riječ, i prevelika da bih je mogla objasniti. Sve što znam jeste lično iskustvo koje sam imala, i ono što znam iz plesa i rada u ovom polju u posljednjih šest godina je da što sam povezanija sa svojim tijelom, svojim emocijama i svojom psihom, iskusit ću više mira i zadovoljstva. Uz pomoć ove metode se osjećam cjelovitijom i pripadam ovom trenutku, tijelom, umom i dušom. Ovdje ću iskoristiti riječi svog dragog prijatelja, koji mi je prije nekoliko dana poslao email opisujući svoje iskustvo godine i pol plesanja sa mnom u Vancouveru:

''Ako se bolest javi kao rezultat potisnutog stresa ili pohranjenih emocija u tijelu, zašto ih ne biste izbacili radeći s tijelom? Emielline radionice 5 ritmova obogatile su moju sposobnost da fizički izrazim sebe, istovremeno mi ponudivši mogućnost da osvijestim mentalne i emotivne obrasce po kojima djelujem, te trikove kako da se nosim sa stresom i sopstvenim emocijama.''

Radiosarajevo.ba: Kakve uslove moraju ispunjavati učesnici u radionici – može li se prijaviti bilo ko?

Kaufman: Jedini uslov jeste da dođu i plešu! Dođite, pokrenite se, udahnite zrak i dopustite da se pokrenu vaši kreativni sokovi... prethodno iskustvo vam nije potrebno. Ako možeš da se krećeš, možeš i da plešeš. Neki su instruktori u Kambodži, koristeći metode 5 ritmova, uspješno radili i sa djecom u invalidskim kolicima. Također, poznajem i jednog slijepog čovjeka koji je običavao dolaziti na časove sa malom prostirkom koji bi mu pomagala da jasnije definiše prostor koristeći granice. Pored toga, i sama sam mnogo puta plesala sa osobama koje su gluhe, te muziku 'slušaju' tako što fizički osjete vibracije koje dolaze sa tla, te vizualiziraju prostor oko sebe. Rođeni smo da se krećemo. Jednostavno, potrebno je samo da se opustite i odreknete uobičajenih uvjerenja o tome kako bi stvari trebale izgledati. U pitanju je vještina koja se osvaja praksom.

Svi su dobrodošli da iskoriste priliku za dublje istraživanje sebe. Svi mi imamo ograničenja, neka od njih su transparentna, dok druga pak zahtijevaju drugačiji način gledanja, kako bismo ih uočili. No, nije bitno kako bi to moglo izgledati ili kako je bilo... važno je da u konačnici postanete svjesni, te iskoristite moć plesa.

Radiosarajevo.ba: Imate diplomu iz psihologije – koliko Vam ona pomaže u radu?

Kaufman: Nisam sigurna na koji mi način diploma pomaže. To me pitanje čak podsjeća na vic koji mi je jednom ispričao jedan matematičar. Govorio je o statistikama, istaknuvši kako većina ljudi koristi statističke podatke na isti način na koji pijana osoba koristi banderu. Pijana osoba banderu ne koristi radi osvjetljenja, već kako bi se na nju naslonila. To je ta veza.  Moja diploma je poput svjetla postavljena dužinom mog puta i razvoja. I iako me je naučila nekim važnim stvarima, voljela bih da je više osvijetlila moj put. Životne stvari su mi postale jasnije tek nakon što sam se počela baviti studijama o tome kako da naučim slijediti vlastito tijelo, sopstvenu intuiciju, te metode iscijeljenja kroz ples i šamanske metode. I to je proces koji traje, nedefiniran i u kontantnoj promjeni. (Pitam se hoće li me ovaj odgovor jednog dana proganjati ukoliko se neko odluči da me citira). U svakom slučaju... koga briga! 

Proces učenja kreće onda kad počnemo učestvovati u životu oko nas, kada počnemo plesati sa našim ličnim iskustvom koje se odvija u stvarnom vremenu. Stoga, ostavimo teorijska s*anja i knjige iza sebe, počnimo živjeti i učestvovati u životu korak po korak. Apatija je poput smrti, mjesto tupila, gdje ne postoji ništa novo pod suncem i gdje sve ostaje isto. Život je ples, a morate ga živjeti kreativno, radoznalo i sa osjećajem da ste ga dobili na dar. Plesati znači učestvovati u daru života! Nadam se da ćete mi se pridružiti.

Više o radionici 5 ritmova koje će se u junu održavati u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu možete čitati ovdje.