Deen: Borit ću se za urbanu i svjetsku BiH dok sam živ!
Iako je na sjednici Skupštine KS jučer donešena historijska odluka za našu zemlju, priča dana ipak je bila nešto drugo. Poslanik u skupštini Zaim Backović iz Bosanskohercegovačke patriotske stranke ušao je u prepirku sa poslanikom SDP-a Nedžadom Fazlijom, isprovociran konstatacijama da se njegov sin Fuad Backović Deen nezasluženo nalazi na listi zaslužnih umjetnika kojima Kanton uplaćuje penziono i zdravstveno osiguranje.
Prepirka je prerasla u kontkretno 'Je em vam sve' koje je Zaim Backović uputio Fazliji i ostalim poslanicima, pred očima javnosti koja je putem živog televizijskog prijenosa pratila sjednicu.
Ni sin Zaima Backovića, pop pjevač Fuda Backović Deen, koji se trenutno nalazi u Milanu na konsultacijama za magistarski rad na temu Brand managemant u modnoj industriji, nije ostao dužan Fazliji na svom Facebook profilu.
'Nabije vas vaš dežurni peder posred nevine guze...' napisao je, uz izvinjenje svojim fb. prijateljima zbog neprimjerenih riječi (opširnije). Ipak, Facebook statusi Deena Backovića ubrzo su bili objavljeni u medijima, a u srijedu navečer Facebook je brujao od komentara povodom ovih natpisa.
RadioSarajevo je kontaktirao Fuada Backovića Deena koji je pristao na intervju, rekavši kako je ovo prvi put otkako u javnosti traje priča o oduzimanju statusa 'zaslužnih umjetnika' osobama koje ne žive u BiH, da mu se obratio neko od bh. medija.
Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarjaevo.ba
Radiosarajevo.ba: Na svom Facebook profilu ste burno reagirali na istup SDP-ovog poslanika Fazlije, ne birajući riječi? S obzirom da se radi o vašem privatnom profilu, koliko to što ste napisali možemo smatrati i vašim zvaničnim stavom?
Deen: Što se tice gospodina Fazlije, nije me povrijedilo njegovo verbalno obračunavanje sa mojim ocem, jer Zaim Backović je ličnost za sebe i on se jako dobro zna braniti i sam, jer je jedan vrlo jak, realan i tolerantan čovjek, ali sve ima svoju mjeru. Ono što me jeste isprovociralo je pominjanje mene u jednom vrlo ružnom kontekstu, i to od strane čovjeka koji ponajmanje ima prava da to radi, a to što mi je pomenuo majku koja je vrhunski stručnjak u svojoj oblasti i direktorica od početka osamdesetih, kao i brata, to mu neću nikada oprostiti.
Ono što sam napisao na mom profilu jeste moj zvanični stav, osim onog prostog djela koji nije upućen gospodinu Fazliji, već onima koji me neosnovano i bez argumenata prozivaju sve ove godine. Ali to je jasno naznačeno i u samom statusu. Već godinama pokušavam diplomatski reagovati na zaista brutalne provokacije, ali vidim da to ne pije vode kod pojedinih. Čini mi se da bi sve bilo mnogo drugačije da sam neko ko dolazi u glavni grad iz neke manje sredine, da mi otac nije to što jeste i da ne nosim prezime Backović, ali na žalost mnogih, to nije tako. Na neke stvari pri rođenju mi jednostavno ne možemo uticati, a ja sam pak ponosan svime što jesam.
Borim se sa svojim "duhovima" onako kako ja to najbolje znam i zaista ne diram nikoga, a neću više dozvoliti da iko dira mene bez valjanog razloga i čvrstih argumenata, te u tome ne vidim ništa loše.
Radiosarajevo.ba: U svom obraćanju na Facebooku pomenuli ste sebe u kontekstu pežorativnog naziva za homoseksualca. Riječ 'peder' u našoj se patrijarhalnoj javnosti koristi najčešće kao uvreda, a homoseksualnost je tabuizirana - no vi ovu riječ koristite kao odrednicu za samoga sebe. Šta vas je na to ponukalo?
Deen: Koristim samo ono čimp me drugi "časte" već punih šesnaest godina. Zar to nije tužno? Taj "epitet" čujem jedino kada sam u mom Sarajevu i nigdje drugo, zaista. Ljudi kod nas brkaju ta dva pojma i ne znaju šta znače. Mnogi su nekulturni pa se usuđuju pitati i izmišljati sa kim spavam, neki su me čak i "udali" u Italiji te to naveli kao razlog mog odlazka iz Sarajeva. Ima i onih koji u svom neznanju i silnoj ljubomori zbijaju šale na račun moje diplome, diplome najcjenjenijeg univerziteta tog tipa na svijetu. Tragikomično, zaista, a ja opet imam "konjske živce" pa sve to trpim.
Od sada ću za takve i slične stvari koristiti sud, to je jedino rješenje. Neću više dozvoliti da me se napada, niti vrijeđa. Ja sam dobar čovjek, tolerantan i neko ko voli sve ljude ovog svijeta, bez obzira na pripadnost i opredjeljenje. Borim se svim srcem za jednakost i kad smo već kod teme homoseksualnosti, podržavam sve što je vezano za ljudska prava, pa tako i prava homoseksualnih osoba. Borit ću se za prava svih ljudi, za urbanu i svjetsku BiH dok sam živ.
Radiosarajevo.ba: Na svom Facebook profilu javno ste pozvali komisiju koja vam je odobrila status slobodnog umjetnika, da vam isti i oduzmu, ukoliko smatraju da ga više ne zaslužujete. Smatrate li da su u vašem slučaju za status zaslužnog umjetnika važne zasluge ili činjenice o mjestu prebivališta?
Deen: Prije svega hvala na prilici da po prvi put javno govorim o spornom statusu "slobodnog umjetnika". Dokumente za sticanje spomenutog statusa predao sam krajem 2008. godine, te mi je isti, zbog zadovoljavanja apsolutno svih uvjeta u pravilniku, odobren 01.01.2009., što je par mjeseci prije same odluke da pokušam aplicirati za studije na prestiznom Istituto Marangoni Milano. Početkom marta 2009. odlučio sam poslati dokumente i aplikaciju za studiji na tom zaista vrlo uglednom svjetskom institutu mode, umjetnosti, dizajna i businessa i početkom aprila iste te godine, dobio sam pismo u kojem mi je saopšteno da sam primljen na odsjek 'Fashion business i brand managemant'.
U pravilniku je pisalo da osoba koja ima status "slobodnog umjetnika"može imati pauzu zbog studiranja van domovine dužu od 6 mjeseci,ali da to mora i dokazati validnim papirima i dokumentima koji to i potvrđuju... Na školovanje sam otišao u septembru 2009., ali sam, bez obzira na vrlo naporno školovanje, stigao biti ativan i na BH muzičkoj sceni, povremeno nastupajući na muzičkim manifestacijama. U maju 2012. sam diplomirao i dobio dva zvanja : dipl. manager modnog businessa i dipl. brand manager, te je sa tim zvanično i okončan moj studentski boravak, o čemu je ministarstvo dobilo vrlo validne dokumente koji to i dokazuju.
Tokom mog aktivnog boravka u Milanu, 2011. je došlo do izmjene u zakonu o studentskom odsustvu, o čemu sam ja, na žalost, obaviešten tek prije nekih dvadesetak dana, što, morate priznati, nije moja greška. U našoj BiH zakoni se mjenjaju svaki dan i mi, koji se aktivno ne bavimo politikom ne mozemo sve to percipirati. Nikada nisam zvanično napustio Sarajevo, niti se odjavio sa zvanične adrese prebivališta, jer je to naprosto nemoguće učiniti kada u zemlji EU imate status studenta, zar ne?
Na žalost, malo ljudi zna da sam ja neko ko je prvi izveo nacionalnu himnu zajedno sa Lejlom Jusić, pred svijetskim auditorijem uživo na CNN-u povodom obiljezavanja 20 godina od Olimpijiskih igara u Sarajevu, da sam nosilac počasne medalje uvažene i kultne političke američke obitelji Kennedy za istaknuti humanitarni rad kao njihov ambasador specijalih Olimpijiskih igara održanih u Sarajevu; da sam neko ko je pjevao predsjedniku Billu Clintonuu, Princu od Walesa, te uz čiju su pjesmu dočekali prvu pobjedu Baracka Obame u USA ambasadi u Sarajevu, što je direktno prenosio opet CNN.
Zvanično sam nezaposlen i nisam ni na jednom platnom spisku bilo koje kompanije, kako u domovini tako i izvan nje. To dovoljno govori o tome da je moj život još uvijek muzika i ono u šta ulažem već punih šesnaest godina tokom kojih sam toliko toga uradio i u BiH i svim ostalim zemljama u regiji. Na moju sreću, dobio sam i privilegiju da BiH predstavljam internacionalno dva puta, 2004 godine. Prvi put u Antaliji u Turskoj na inetrnacionalnom mediteranskom festivalu sa osvojenim 4 mjestom i dugi put na Eurosongu u Istanbulu na kojem sam obje noći bio među top 10 te godine, te rezultatom opskrbio direktno finale BiH na Eurosongu naredne godine kada su nas predstavljale djevojke iz banda Feminem.
Ne znam da li trebam spomenuti i to da sam ja zajedno sa bandom Seven Up prvi BH izvozni muzički proizvod nakon rata. Školovan sam pjevač, pjevao sam solo u Carmini Burani, u Mozartovom Requiemu. Iza mene je 5 objavljenih albuma prije moje tridesete godine i na stotine objavljenih kompilacija širom bivše Yu, internacionalne nagrade i priznanja. Ali pustimo sve to, ako ja zaista nisam zaslužio taj status, onda molim komisiju da mi ga ukine, jer ja nikada nisam otimao od nekoga, niti ću! To se kosi sa mojim moralnim načelima i ne želim da bilo ko ispašta zbog mog statusa. Ja ljude želim činiti sretnima, a ne bijesnima i ljutima.
Radiosarajevo.ba: Koliko je vaš boravak u Milanu i to čime se sada bavite vezano uz posao na osnovu kojeg ste dobili status zaslužnog umjetnika? Na koji način svojim stečenim znanjem u Milanu možete doprinijeti kulturnom životu Kantona Sarajevo, što je jedan od glavnih preduvjeta da bi neki kulturni radnik dobio status slobodnog umjetnika?
Deen: Mislim da sam vam na ovo pitanje već dijelom odgovorio. U ovom kontekstu u kojem ga vi sada pominjete, moje studiranje nema apsolutno nikakve veze sa dobijanjem spornog statusa i nikada nije, niti će imati, mada sam diplomirao nešto što je jedna grana umjetnosti... barem je to tako u EU.
Što se pak tiče mog eventualnog doprinosa stečenom diplomom, mogućnosti su ogromne jer sam ja danas u stanju dovesti u Sarajevo i BiH najveća svjetska modna i po neko muzičko ime. Ali da bi se pristupilo realizaciji spomenutog potrebna su velika novčana sredstva za koje nisam baš siguran da bi ih se moglo naći u situaciji u kojoj se danas nalazi nasa domovina... Dovesti ljude poput Toma Rebla, Kreatora brenda Dsquared ili Tiziana Ferroa iziskuje jednu veliku i ozbiljnu produkciju. Trenutno radim na jednom vrlo velikom planu i ako uspijem, Sarajevu obećavam jedan veliki muzičko-modni spektakl o kojem bi se itekako čulo u cijelom svijetu.
Radiosarajevo.ba: Hvala na razgovoru
U našoj fotogaleriji pogledajte Deena u društvu osoba iz Milana koje spominje u intervjuu
O životu u Milanu, Deen je nedavno govorio i za hrvatsku TV NOVA, o čemu slijedi prilog:
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.