Darinka Matić Marović - prva dirigentica bivše Jugoslavije

Vitalna i energična dama koja voli da se smije, razgovara, putuje i druži se s ljudima, stoji iza ogromnog međunarodnog uspjeha koji već decenijama postižu dva beogradska hora - Collegium Musicum i Obilić. 

Oba imaju pridjev akademski, što znači da okupljaju studente, s tom razlikom da je Obilić otvoren svim fakultetima, dok u Collegium Artisticumu pjevaju samo studenti Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu. 

Gospođa Matić Marović veoma je cijenjena kroz svoju pedagošku aktivnost, a kao profesorica dirigovanja odgojila je preko osamdeset diplomanata i magistranata. Danas predaje na muzičkim akademijama u Banjoj Luci, Novom Sadu, te u Beogradu. 

Hor Collegium musicum naša sugovornica vodi već 42 godine, od 1971, a sa njima je održala preko 3000 koncerata, a osvojila preko 20 nagrada od kojih je posljednja osvojena u Carnegie Hallu u New Yorku. Hor Obilić vodi 32 godine.  

U Sarajevu je nakon više od dvadeset godina, a razlog je koncert Akademskog hora Obilić u sklopu Sarajevskih večeri muzike. Sa zadovoljstvom je posvetila nešto vremena i čitateljima portala Radiosarajevo.ba

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba       

Radiosarajevo.ba: Još davnih osamdesetih, dok se moja generacija školovala, gledali smo na koji način dirigujete horom Collegium musicum, tada najboljim horom u bivšoj Jugoslaviji i uživali u njihovim izvedbama. Tada mi se činilo da taj nestvarni kvalitet iz njih izvlačite strogoćom. Je li to istina, da li ta strogoća postoji i koliko je važna? 

Matić - Marović: (smijeh)... I ja smatram da sam stroga dok vodim probu, ali ta strogoća postoji samo dok zahtijevam da bude sve u redu, da bude čista intonacija, da oni osjete tačno ono što pjevaju i zapamte ono što radimo, da ne bude površno urađeno. Ali poslije probe one mene grle, ljube i kad ih sretnem poslije dugo vremena kažu da su najljepši dio života proveli sa mnom. Oni vole oni da sam ja stroga, a to se posebno vidjelo jednom kad sam odlučila da malo 'olabavim'. Oni su mi rekli - profesorka, ajte Vi onako kako ste ranije držali probe. Inače smo prijatelji i vam proba, svi su uvijek uz mene i ja sa njima.  

Radiosarajevo.ba: Na koji način djeluje hor Obilić?  

Mnogo je brakova sklopljeno u horu Obilić, preko 200! Obično se soprani gledaju sa baritonima i basovima, a altovi sa tenorima, kaže nam sagovornica.  

Matić - Marović: Obilić je otvoren za studente svih fakulteta, i formalno, njima je to hobi. Ali vjerujte, mogu slobodno da kažem da bolje pjevaju nego mnogi mješoviti horovi pri muzičkim akademijama. Obilić okuplja veliki broj pjevača, i dok je jedan dio hora sada došao u Sarajevo, kako bi otpjevali koncert i učestvovali u velikom izvođenju Carmine burana, drugi dio hora je ostao u Beogradu gdje će pjevati sa Andreom Bocellijem, 10. maja u Areni. Nedavno su se vratili iz Turske gdje su osvojili čak tri nagrade. Mnogo putuju, ali oni su, prije svega, studenti i mi treba da vodimo računa o njihovim studijama.  

Radiosarajevo.ba: Zaslužni ste i za specifična postavka pjevača i pjevačica koji na sceni nisu raspoređeni u velikim glasovnim grupama, nego po principu 'šahovskog polja'. 

Matić - Marović:  Još 1982. godine sam u Americi napravila to 'šah polje', izmiješala ih, a moram reći da je to veoma teško i to ne mogu svi horovi. Znači da su pjevači raspoređeni kao u nekim kvartetima i tako ih imam ispred sebe. Na primjer, meni prva s lijeve strane stoji drugi alt, a sasavim desno mi stoji prvi tenor. Smatram da se tako postiže ljepša boja i ne volim da mi s jedne strane dolazi samo sopran, a s druge samo bas. Ansambl homogenije i bolje zvuči.    

Radiosarajevo.ba: Da li je teško postići savršenu intonaciju, kojom, dokazano, vladaju oba Vaša hora? 

Matić - Marović: Intonacija jeste najveći horski problem i naravno da ju je teško postići. Ali mislim da tu kod mene ima i malo urođenog - kad sam bila mlada, dok sam živjela u Boki Kotorskoj, bavila sam se sportom i bila veoma uporna. Onda sam došla u Beograd i u Krsmancu istovremeno igrala i pjevala, studirala, imam kondiciju. Stvoriti dobru intonaciju je stvar dirigenta, da li on zna da postavi vokal i da li on sam dobro čuje. Problem je i postići da se iz hora ne izdvajaju glasovi, već da se dobije homogenost. Način na koji ja njih učim je da vokal bude stalno prisutan i kad izgovaraju tekst, da ne sijeku vokal i intonaciju. To se postiže tako što se ne otvaraju puno usta prilikom izgovora, već se drže dijafraga i ton pod kontrolom. A opet, postoje dirigenti koji traže da se usta mnogo otvaraju. Ja sam i predavala intonaciju, davno nekad kad sam radila u Srednjoj muzičkoj školi Stanković predavala sam predmet Intonacija, tako da mi je i to iskustvo koristilo.    

Koncert Akademskog hora Obilić održat će se u sklopu Sarajevskih večeri muzike, u četvrtak 9. marta u 20,00 u Crkvi Sv. Josipa na Marijin Dvoru. Ovaj hor nastupit će i u subotu 11. maja, kada će zajedno sa Horom Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu, dječijim horom Cantabile, solistima i Sarajevskom filharmonijom, otpjevati kandtatu Carla Orffa Carmina Burana. Opširnije oprogramu i festivalu SVEM čitajte ovdje

Radiosarajevo.ba: Obilić je, znači, prisutan u Vašem životu još od rane mladosti, kada ste iz Boke Kotorske došli u Beograd? 

Matić- Marović: Upravo tako. Plesala sam folklor i pjevala u horu i bila vokalni solista. Sjećam se da smo jednom imali turneju, put oko svijeta. Imala sam tada stvarno puno energije, odigrala sam preko 100 nastupa, i pljevala na preko 100 koncerata. Inače, riječ je o kulturno-umjetničkom društvu koje se do 1991. zvalo Branko Krsmanović, a još prije toga, od osnivanja 1884. do 1945 nosilo je ime Obilić. Ali i dan danas ljudi će često naš hor nazvati Krsmanac, jer smo pod tim imenom, recimo, samo u Americi imali preko 500 koncerata.  

Radiosarajevo.ba: Tokom sedamdesetih i osamdesetih bili ste, praktično, jedina dirigentica u bivšoj Jugoslaviji i u tom smislu ste odigrali pionirsku ulogu. Da li mislite da je danas dirigenticama jednostavnije, nego što je to bilo vama kada ste počinjali?  

Matić- Marović:  Ja sam bila i prva žena dekan na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, a i prva žena rektor. Sa svojih pet mandata na Univerzitetu umetnosti u Beogradu, bila sam i najdugovječniji rektor u dvjestogodišnjoj istoriji obrazovanja u Srbiji. Rektorka sa novosadskog univerziteta mi kaže - da nije bilo mene, ne bi ni ona, kao žena, danas bila na toj poziciji. Meni je drago da sam inspirisala mnoge žene da se počnu baviti dirigovanjem, a i sama sam imala puno studentica. Dirigovala sam i sa mnogo orkestara i stranih i naših... Poslije mene su mnoge počele da studiraju. Milo mi je da sam to, na neki način, podstakla. 

Radiosarajevo.ba: Hvala na razgovoru i sve najbolje.