Danica Dakić za RadioSarajevo

U Privrednom gradu Centra Skenderija, na poziv umjetnika Jusufa Hadžifejzovića i Centra za kulturne aktivnosti Charlama, 25 studenata Univerziteta primijenjenih umjetnosti u Beču, predstavilo je svoje radove na izložbi OrnaMentalne strukture: figura i pozadina, koju je koncipirala Danica Dakić, gostujući profesor na odsjeku Umjetnost i komunikativna praksa ovog Univerziteta. Pored 25 studenata bečkog univerziteta na izložbi učestvuje i mlada umjetnica iz Sarajeva, Irena Sladoje.

Izložba je otvorena u subotu 12. februara, a uvodnu riječ dala je prof.  Barbara Putz-Plecko. 

Ovaj projekat u javnom prostoru, okupljajući radove studenata u raznim medijima (tekstil, instalacija, video, performans i teatar), postavljene u praznim komercijalnim prostorima Privrednog grada Centra Skenderija, koji napušteni odražavaju posljedice ekonomske recesije, bavi se odnosom umjetnosti, komunikacije, konzumiranja i razmjene u datom kontekstu.

Polazeći od motiva ornamenta i njegovog značenja u raznim epohama i kulturnim kontekstima, izloženi studentski projekti u različitim medijima istražuju vidljivost / nevidljivost površine i pozadine, odnos pojedinca i društva kao i potencijal ornamentalnog kao prostora akcije.

Povodom otvaranja izložbe razgovarali smo sa Danicom Dakić,  sarajevskom umjetnicom koja je punu afirmaciju doživjela u Njemačkoj i Austriji. 

RadioSarajevo: Kako je nastala izložba?

Dakić: 'Ornamentalne strukture  –  figura i pozadina' naziv je izložbe studenata Univerziteta primijenjenih umjetnosti u Beču, gdje radim kao gostujući profesor. Na poziv umjetnika Jusufa Hadžifejzovića i Centra za kulturne aktivnosti Charlama, došli smo u Sarajevo.

U toku protekla dva semestra, koliko radimo na ovom konceptu, studenti su pripremili radove koji su "namjenski" rađeni za napuštene prazne radnje u Skenderiji. Ovaj projekat u javnom prostoru, obuhvata radove u raznim medijima postavljene u 15-tak praznih komercijalnih prostora Privrednog grada Centra Skenderija, koji odražavaju posljedice ekonomske recesije. Izlozba se bavi odnosom umjetnosti, komunikacije, konzumiranja i razmjene.

Ornamenti su nešto što je oduvijek bilo prisutno u svim formama oblikovanja, utiču na našu percepciju, na način na koji vidimo i doživljavmo stvari.

Izlozba pokušava dati nagalak na ornaMENTALNO.  Znači, tu se radi i o nekim mentalnim mustrama koje nas određuju, o citljivosti kulturnih kodova, ali naravno i o predrasudama koje se ne mogu od svega toga odvojiti.

RadioSarajevo: Kakav je bio prvi stvarni susret studenata s napuštenim prostorima u Skenderiji? 

Dakić: Vrlo inspirativan. To je jedan čaroban podzemni svijet koji ima svoj život i priče. Neki od studenata rade sa tekstilom, neki se bave tapiserijama, modom. Željela sam da forme izražavanja kojima se oni koriste spojimo sa kontekstom radnjica u Skenderiji koristeci tragove koji ti prostori nose od svojih bivših funkcija. 

Kada su ušli u Skenderiju, za njih je to bilo jedno prekrasno iskustvo. Nastalo je puno malih veza sa prostorima koji su još u funkciji i ljudima koji ovdje rade. Jedna od studentica je otvorila "svoj butik" u kome od odjeće koju je donijela sa sobom i odjeće koju je dobila ovdje na poklon šije novu odjeću. Rekla bih da ovdje nastaje neka kreativna simbioza između radnjica koje su još uvijek u funkciji, i ovih naših „umjetničkih“.

RadioSarajevo: Kako vi kao umjetnica doživljavate ovaj  privid blagostanja koje nam nudi podzemni  grad Skenderija? Npr. kada uđete prvo što spazite su brojni saloni za uređenje noktiju i butici švercovane robe. 

Dakić: Taj salon za uređenje noktiju je za mene 'rad' sam po sebi. Kada sve skupa pogledate – ovaj prostor je svijet za sebe i ima neku veoma jaku i inspirativnu energiju.

RadioSarajevo: Jeste li uspjeli ostvariti suradnju sa studentima sarajevske Akademije likovnih umjetnosi?

Dakić: Dan prije otvaranja nas je posjetio i kolega gosp. Nusret Pašić i pozvao je sve nas da dođemo na Akademiju i upoznamo sarajevske studente. Sa nama će biti i profesorica Barbara Putz- Plecko iz Beča, pa bi bilo lijepo da to bude početak neke buduće saradnje između ove dvije institucije.

RadioSarajevo: Zadnji put kada je portal radiosarajevo.ba pisao o vama postavljali ste instalaciju u Liverpoolu. O čemu se radilo?

Dakić: Rad je realiziran za liverpulsko Bijenale prosle godine i rađen je u saradnji sa tri dječija hora iz tog grada i sa kompozitorom Bojanom Vuletićem, koji je komponavao filmsku muziku za glasove horskih djecaka. Rad je posvećen velikim orguljama u "St.George's Hall", impozantnom istorijskom zdanju iz 19. vijeka u Liverpool-u. Ta zgrada u kojoj se nalaze jedne od najvećih orgulja u Engleskoj me inspirisala. U tom prostoru nalazi se i sudnica iz 19. vijeka, odmah pored koncertne sale. U istoj zgradi, ispod sudnice, nalazio se i podzemni zatvor. Te tri lokacije koristili smo da bismo ispričali neku vrstu bajke o krivici i nevinosti. Sve uloge glume djeca u prostorima koji nisu za njih mišljeni, koji su za neke 'odrasle' kontekste.

RadioSarajevo: Kada god razgovaramo sa našim umjetnicima koji su uspjeli u inostranstvu uvijek je prisutna misao da ih je taj 'svijet' mnogo bolje prihvatio i više im dao, nego Sarajevo. Sarajevo im je dalo background, ali ono što je za umjetnika bitno, a to je portpuna afirmacija, doživljavaju izvan granica BiH. Da li je to i kod vas slučaj?   

Dakić: Ja sam otišla 1988. godine, znači četiri godine prije rata. Jednostavno sam otišla u Njemačku sa velikom željom da studiram na "Beysovoj" akademiji.  Onda je došao rat, koji me je na neki nacin odredio, sazrila sam kao umjetnik. Ako čovjek želi nešto da postigne, onda u to mora da vjeruje i da na tome radi. Umjetnost nije nista drugo nego mogućnost da se razvijamo. Žellim da kažem da me niko nije čekao raširenih ruku, niti sam to očekivala.

RadioSarajevo: Kada bi vas neko pozvao da budete gostujući profesor na nekoj od umjetničkih akademija u BiH – da li biste na to pristali?

Dakić: Mislim da bih?

RadioSarajevo: A da li se to do sada desilo?

Dakić:   Ne, za sada ne... Ali ja vrlo rado radim sa studentima. Sada sam u Beču, prije toga sam bila na Bauhaus univerzitetu u Weimaru... Nekako mislim da u određenim godinama dolazi vrijeme da iskustvo koje umjetnik ima može i treba podijeliti sa drugima. To je dio toka. Za mene je velika radost kada vidim kako se mladi ljudi razvijaju. Ako mogu tom razvoju malo da doprinesem, onda to uradim, kao npr. dovedem ih u Sarajevo.

...

Razgovor sa studentima koji će voditi prof. Asja Mandić održat će se u Ponedjeljak  14.2.2011 u 19:00 u galeirji Charlama (Ulaz preko puta Colegium Artisticuma)

U našoj Foto-galeriji pogledajte neke od izloženih radova.