Dado Delić: Šta se desilo s gitarama, travom i parkovima...

Živ sam. Zdrav sam. Nije mi hladno i sit sam. Znam da su to prvi odgovori na pitanja mnogih. Nevjerovatno koliko se ljudi boje ove zadnje dvije stvari. Hiljadu puta mi je bilo toliko dobro, bilo da sam na koncertu, na plaži ili gledam film... da jednostavno nisam želio otići do pekare koja je na deset  minuta od mjesta dešavanja, a ipak sam umirao od gladi.

Piše: Dado Delić za Radiosarajevo.ba

To je upravo zato sto ne želim propustiti ni minutu happeninga. Mislim da je ista stvar i s ovim. Guram, kisnem... boli, ali ipak vidim tračak svjetlosti kroz oblake i guram prema tome i znam da će jednom morati sve da prestane. I prestalo je. U trenutku kada ovo pišem nalazim se na osunčanoj terasi starog dijela grada Thessalonikija u Grčkoj i mislim da će mi kiša od sada biti najmanji problem.

Vjerovatno sudbina svakog bosanskog čovjeka da se za prvi maj nešto okrene na roštilju ni mene nije zaobišla. Ostao sam tri dana neplanirano u Podgorici i super se proveo. Posjeta imanju oca Kozme i Crnojevića Rijeke mi je još jednom dokazala kako je Balkan ustvari, svijet u malom. Planine, rijeke, jezera, more... Kroz nekoliko stoljeća možemo očekivati i saharske vrućine, tako da konačno nećemo morati ići dalje od Mostara u potrazi za trećim svijetom.

Pratite Dadu Delića na Facebooku

Od Podgorice sam krenuo ponovo uživati. Put me vodio kraj Skadarskog jezera i na cesti nisam susreo ni pedesetak auta, tako da sam većinu dana cestu imao samo za sebe. Na granici kao i uvijek. Samo pogled ispod naočala nakon mog odgovora "za Uzbekistan" i ruka s vraćenim pasošem. Mogao sam komotno uzeti mamin pasoš. Ulazeći u Albaniju sa strana ceste uočavam betonske bunkere. Najviše sam ih uočio na samoj granici s Crnom Gorom te s Makedonijom. Doslovno čitava brda su pod ovim bunkerima, a u naseljenim mjestima, ljudi su ih pretvorili u šupe, štale, barove i kafane ili jednostavno uništili jer zauzimaju obradivo zemljište.

Albanci su srdačni i susretljivi. Gdje god bih stao, pitaju treba li šta pomoći, a drugi putnici su potvrdili da je nevjerovatno lako "stopati" u Albaniji. Kao i u svim balkanskim državama, u toku je pokušaj demokratizacije i modernizacije države, ali očito teško.

Makedonija je bila u znaku prijateljstva. Spavao sam kod drugova i iskoristio sam svaki moment da pričam s ljudima jer je to bila zadnja prilika da pričam na našem jeziku.

U Makedoniji mi se desila jedna zanimljiva scena. Vozeći se pored mene, iz gepeka starog Renault 4 automobila kraj mene je izletjela svinja. U trenutku kada je ispala, mislio sam da ništa neće ostati od nje. Međutim, roze "guta mesa" od sedamdesetak kilograma se samo ispravila i otišla do prvog blata kraj ceste i zagnjurila glavu. Nakon toga je uslijedila borba da zvijer vratimo u gepek, što se ispostavilo nemogućim, tek po dolasku vozačevog sina, uspijevamo je nekako ugurati...

Trenutno sam u Grčkoj i spremam se na put za dalje. U Thessalonikiju sam već tri dana i spominjem si staro pravilo "da treba otići kad je najbolje". Ovo pravilo sam si uveo nakon Montpeliera i Barcelone jer toliko dobro postane da kada bih se prepustio, ostao bih tu mjesec dana i slistio sav keš.

Smatram  da kada odem kada je najbolje, ostat će mi u najljepšem sjećanju. Osim toga, kada znam da imam toliko gradova ispred sebe za posjetiti, uhvati me euforija i jedva čekam da krenem dalje na put. Kao i sa svim, samo treba prelomiti.

Smještaj sam našao preko Couchsurfinga i u kući nas ima sedmero tako da je stalno ludnica, a sinoć smo išli na trance party u studentskom kampusu i vratili se u zoru.

Thessaloniki je super grad. Ima atmosferu studentskog grada i mnogo mjesta gdje se mladi skupljaju. Parkovi su stalno puni, taverne krcate do 1-2 iza ponoći i grad odiše nekom energijom ulice. U Sarajevu i drugim gradovima u BiH to se nekako izgubilo. Ili imaš pet maraka za izaći ili nemaš pa nećeš ni izaći. Šta se desilo s gitarama, travom i parkovima...

Portal Radiosarajevo.ba kao medijski pokrovitelj uključio se u projekt Biciklom kroz meridijane i paralele, pa ćete u narednim sedmicama redovno moći čitati o ovom ambicioznom poduhvatu.