Dada i Bojan Hadžihalilović: Dizajnerski pozdrav iz opsade

Dada i Bojan Hadžihalilović podarili su Sarajevu počasno mjesto na svjetskoj mapi grafičkog dizajna.

Za njihovu zbirku razglednica i plakata iz ratnog Sarajeva Greetings from Sarajevo 1993  možemo reći da je kapitalni umjetnički rad nastao u opsadi, ali i jedno od najvažnijih poglavlja antologije vizualnih umjetnosti u BiH.

U drugoj polovici osamdesetih, Dada i Bojan Hadžihalilović i Lela Mulabegović Hatt, tada studenti Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, činili su dizajnerski tim Trio koji je bio poznat po naslovnicama albuma najpopularnijih bendova - Bijelog dugmeta i Plavog orkestra. U opkoljenom Sarajevu 1993, Dada i Bojan, poput drugih umjetnika, kroz svoja djela šalju poruku svijetu o nepravdi koja je nanesena Sarajevu.

Grad je bio bez električne energije, vode, hrane, ogrjeva, a dvoje dizajnera koristeći papir, olovku i tempere, započinju seriju plakata i razglednica na kojima su bili prikazani redizajnirani simboli pop kulture 20 stoljeća predstavljeni iz brutalne ratne vizure.

"U vanrednim situacijama obično nastojiš da daš najbolje u onome u čemu si najbolji, ako si pisac, muzičar, napišeš pjesmu o gradu...", kaže Bojan, a Dada dodaje: 

"Sarajevo je bilo u potpunoj komunikacijskoj blokadi, nisu radili telefoni, jedini način komunikacije bio je putem Crvenog krsta, putem poruka. Rijetki su imali priliku da izađu iz Sarajeva i da se vrate i uvijek su nosili neke ceduljice, neka pisma. Razmišljali smo koja bi to forma bila koja bi na pravi način predstavila ono što se dešava nama. I tako su nastale razglednice". 

O redizajnu kao konceptu, Bojan kaže: 

"To je bio klasični sarajevski način humora, koji je nerijetko autodestruktivan, ciničan, nekad samo hoće da te baci na neku temu. Nama na svakoj razglednici piše Sarajevo i svaka od njih je imala neku priču o tome kako živimo - kako jedemo, kako patimo, kako volimo, za čim žudimo... Mi smo slavili svoj grad.  Htjeli smo reći ne možeš nam ništa, kao Supermen od kojeg se odbijaju meci. Naravno, sve su to metafore, jer mi smo dizajneri i htjeli smo praviti neku vrstu propagande, ali ne ratne propagande, već posvećene Sarajevu koje je bilo i ostalo dio civilizacije i svijeta". 

"Osjećali smo se napušteno, i u političkom i u civilizacijskom smislu. Čim ti postaješ fenomen, nešto nije u redu, a mi smo postali agencijska vijest. Kada smo napravili izložbu u Collegium Artisticumu, a to je bilo jedan dan kada je vladalo tzv. primirje, sve svjetske agencije prenijele su tu vijest. Ali to je odjeknulo u pozitivnom smislu, vidio se jedan pozitivan primjer sarajevskog duha, da ljudi žive i stvaraju u tom ratu. Mi smo to shvatali kao naš zadatak - da svijetu pokažemo najbolje", kaže Dada. 

"To je bio samo jedan mali dio kulturnog života koji je na čudan način cvjetao u opkoljenom gradu: svjedoci postojanja, fotografije Milomira Kovačevića, Enes Sivac sa svojim iznenadnim instalacijama iznad Miljacke, Louis Jammes koji je došao u Sarajevo da postavlja anđele po zidovima, mjuzikl Kosa, kino Apolo koje je napravilo undergorund filmsku scenu iz čega se izrodio Sarajevo Film Festival, Susan Sontag koja je radila predstavu Čekajući Godoa, dolazak Annie Liebovitz, Vedran Smailović i njegov violončelo na Ferhadiji, Joan Baez, Obala art centar, Bono, Brian Eno, Miss Sarajevo i Bill Carter, bila je to fantastična energija ovog grada koja se u međuvremenu rasula. Zato nam je važno što nas je pozvao Tarik Samarah, direktor Galerije Srebrenica, jer ta kultura sjećanja koju ova galerija podstiče je da se te stvari sačuvaju na jedan specifičan način"

Razglednice doživljavaju veliku popularnost, a dizajneri ih štampaju zahvaljujući čistoj robnoj razmjeni: 

"U to vrijeme smo za Fabriku duhana dizajnirali omot cigareta Bosnia, pa su nam oni platili u paketima cigara. To je u ratu bile veoma traženo platežno sredstvo. Mi smo potom cigarama plaćali štampariju i papir, i tako je sve išlo u krug. Razglednice su posebno voljeli i vojnici UNPROFOR-a, pa smo za njih dobivali lunch-pakete, kafu... Klasička robna razmjena", prisjeća se Bojan. 

Tih dana nisu svi bili svjesni u kakvim se okolnostima ove razglednice štampaju. Tako se desilo da neko u upravi strip kuće DC Comics najavi mogućnost tužbe prema Bojanu i Dadi što su koristili zaštićeni lik Supermena.

"Kada sam to saznala što u šali, što u zbilji rekla sam - neka me vode u zatvor u Americi, samo da izađem iz Sarajeva", kroz smijeh se prisjeća Dada, i dodaje kako su ih tada kontaktirali neki poznati američki advokati da im kažu kako će ih rado braniti ukoliko dođe do sudskog spora. Srećom, ljudi u DC Comicsu su uvidjeli apsurdnost situacije i do tužbe nikada nije došlo.

S obzirom na to da se radilo o redizajnu, na svakoj razglednici je pisalo da je slobodna za dalju reprodukciju, tako da i danas imamo priliku ove motive vidjeti na suvenirima koji se prodaju na Baščaršiji. 

I šta je bilo poslije? 

Kad se rat završio, Dada i Bojan su osnovali agenciju Fabrika koja je danas jedna od najuspješnijih u regiji, a privatno - postali su roditelji dvoje djece.