Christopher Taylor - pijanista za kojeg se pravi klavir s dva manuala

Christopher Taylor jedan je od onih svjetskih umjetnika koji su Sarajevo upisali kao svoju redovnu destinaciju. Da li zahvaljujući entuzijazmu organizatora Sarajevo Chamber Music Festivala i Muzičke Akademije u Sarajevu, ili pak zbog neobjašnjive emocije koju ovaj grad često zna probuditi među svojim gostima, ovog vrsnog pijanističkog majstora večeras imamo priliku slušati treći put u nepune dvije godine. I svaki put pred nama je izazov u obliku muzičkog djela koje ovdašnja publika još nije imala priliku čuti na domaćim pozornicama. 

Nakon ljetošnje historijske izvedbe jednog od najznačajnijih avangardnih pijanističkih djela, Dvadeset pogleda na dijete Isusa francuskog kompozitora Oliviera Messiaena, Taylor će nas i ovaj put počastiti istinskom poslasticom – Golberg Varijacijama Johana Sebastiana Bacha. 

Riječ je o primjeru Bachovog kompozitorskog umijeća koje kritika smatra savršenim i u kojem se čita sav njegov umjetnički genij. Muzički intrigantne, matematički zaokružene, a originalno napisane za čembalo s dva manuala, Goldberg Varijacije danas predstavljaju tvrd orah koji su u stanju savladati samo tehnički superiorni pijanisti. 

To je jedan od razloga što recital Chritophera Taylora, najavljen za srijedu 16. aprila, u Domu Oružanih snaga BiH, s početkom u 19:30 pobuđuje velik interes među publikom (ulaz na koncert je besplatan!). 

Publika i kritičari podjednako hvale intenzitet i umjetnost koje Taylor unosi u djela majstora od Bacha i Beethovena, do Bouleza i Bolcolma. Njegov istaknuti položaj u svijetu umjetničke muzike potvrđuju i brojne nagrade. Dobitnik je prestižnog “Avery Fisher Career Grant” 1996. godine i bronzane medalje 1993. godine na “Van Cliburn” međunarodnom pijanističkom takmičenju. U posljednjih nekoliko sezona, Christopher Taylor je svirao koncerte širom svijeta, u Europi, Aziji i Južnoj Americi. Kod kuće, u SAD-u, nastupao je s mnogim orkestrima, među kojima su New York i Los Angeles Philharmonics, Atlanta and Houston Symphony, a kao solista je nastupao u prestižnim dvoranama, Carnegie Hall, Washington Kennedy Centre i Alice Tully Hall, kao i na festivalima u Raviniji i u Aspenu te mnogim drugim.

Christopher Taylor svoj boravak u Sarajevu posvetio je i studentima, kojima je održao master radionicu. U pauzi zgusnutog rasporeda namijenio je neko vrijeme i čitateljima portala Radiosarajevo.ba podijelivši s nama neka od svojih iskustava i razmišljanja 

Razgovarala: Vesna Andree-Zaimović, Raidosarajevo.ba 

Radiosarajevo.ba: Gospodine Taylor, šta je prema vašem mišljenju danas najveći izazov koji stoji pred reproduktivnim muzičkim umjetnicima? 

Taylor: Nema sumnje da živimo u vrijeme izazova. Ogroman je priliv talenata, a potražnja za kvalitetom raste. No i pojam klasične muzike nije više nostalgičan kao nekad, kada su koncerti bili jedan od rijetkih obilika društvenog života. Danas je mnogo drugih oblika zabave, posebno u Americi, čime je izazov još veći, od videoigrica nadalje... S druge strane, još uvijek postoji publika koja dijeli strast prema muzičkoj umjetnosti i ona je razlog da se stvari u klasičnoj muzici pokreću naprijed. Još uvijek imamo publiku koja je veoma posvećena, ali i veoma obrazovana. Upravo radi njih, radi susreta s njima, volim putovanja, volim ovaj posao i uživam u njemu. 

Radiosarajevo.ba: Da li je klasična muzika danas elitistična ili demokratična? 

Taylor: Uvijek postoji ta optužba da klasična muzika nije dovoljno demokratična i da zahtijeva znalce u publici. Postoje te zamišljene barijere koje će neke odvratiti od namjere da uživaju u muzici, ali moram reći da te barijere nisu ni izbliza visoke kao u mojoj drugoj profesiji, a to je matematika. Da biste uživali u matematici, na primjer, potrebno je mnogo više predznanja nego za uživanje u klasičnoj muzici. Neko ko nema nikakvo predznanje o muzici može doći na koncert i uživati. 

Radiosarajevo.ba: Da li YouTube ili Facebook pomažu na tom putu približavanja klasične muzike slušateljima, ili su možda prepreka?

Taylor: U tom smislu su prednosti interneta poprilično izmiješane s manama. Naravno, danas svako može pronaći neki komad na YouTubeu, pa čak i izvrsnu izvedbu i preslušati je. Ali to nikada ne može zamijeniti živu izvedbu. Na primjer, danas možete na YouTubeu pronaći neku kompoziciju u hiljadama različitih izvedbi, primjer za to je Schumannov Karneval, ali u kojoj se od njih krije umjetnost - to je pitanje. 

U posljednjih nekoliko sezona, Christopher Taylor je svirao koncerte širom svijeta, Europi, Aziji i Južnoj Americi. Kod kuće, u SAD-u, nastupao je s mnogim orkestrima, među kojima su New York i Los Angeles Philharmonics, Detroit, St. Louis, Atlanta and Houston Symphony, Orpheus Chamber Orchestra i Boston Pops. Bio je na turneji s Polish Chamber Philharmonic, a kao solista je nastupao u prestižnim dvoranama, Carnegie Hall, Washington Kennedy Centre i Alice Tully Hall, kao i na festivalima u Raviniji i u Aspenu te mnogim drugim.

Radiosarajevo.ba: Kako se desilo da ste nakon diplome matematike s Harvard koledža ipak odlučili postati profesionalni muzičar? 

Taylor: Sve vrijeme mojih studija matematike, ja sam svirao. Mislim da sam od malih nogu bio svjestan da je muzika moja prva ljubav, ali sam u isto vrijeme bio zainteresiran za mnogo drugih stvari i želio sam stvoriti i druge opcije kojima bi moja karijera mogla krenuti. Dok sam studirao matematiku učestvovao sam na internacionalnom takmičenju pijanista Van Cliburn i osvojio 3. nagradu. To je presudilo i odredilo moju karijeru. Zadovoljan sam kako je na kraju ispalo, mada sam sretan što imam još jednu profesiju. Ne bih mogao izdržati da u životu samo vježbam klavir. 

Radiosarajevo.ba: Da li je Bach bio matematičar? 

Taylor: Očigledno je dobro razumio matematiku. Posjedovao je izraženo logičko razmišljanje i vodio je računa o brojevima, definitivno. U Goldberg Varijacijama pratimo te ciklične strukture, bazirane na broju tri. Takođe nas navodi na logične zaključke, upravo onako kako matematičari rade. 

Radiosarajevo.ba: S obzirom na to da ćemo prvi put u Sarajevu biti u prilici da ih čujemo uživo, šta još moramo znati kada su u pitanju Goldberg Varijacije? Naravno, uvijek možemo otvoriti YouTube i poslušati ih (smijeh). 

Taylor: (Smijeh)... Nezamjenjivo je iskustvo gledati stvarno ljudsko biće koje se ispred vas na sceni preznojava, uživa u spontanim trenucima inspiracije, ili spontanim trenucima kada se desi nešto neočekivano... 

Radiosarajevo.ba: Da li Sarajevo ima zadovoljavajuće uvjete za tu izvedbu – dovoljno kvalitetan klavir, dovoljno akustičnu dvoranu? 

Taylor: Do sada sam par puta svirao u toj dvorani i na tom klaviru i bio sam zadovoljan.  

Radiosarajevo.ba: Dobri stari sarajevski Steinway... Ali zanima nas priča o onom drugom Steinwayu, klaviru s dva manuala što ga konstruiraju prema vašem patentu. 

Taylor: Jedan takav je bio napravljen prije osamdeset godina i za to nemam zasluge, iako sam, ustvari, osobno otkrio taj stari instrument kada sam došao na Univerzitet Wisconsin. Koristim ga svirajući na njemu Goldberg Varijacije, jer su one originalno napisane za čembalo s dva manuala. No na osnovu tog starog klavira, konstruirao sam novi klavir s dvije klavijature, a proizvođač klavira Steinway bi trebao da završi jedan takav model u naredne dvije godine.  

Radiosarajevo.ba: U konstruiranju vam je pomoglo vaše matematičko obrazovanje? 

Taylor: Pa dobro je kada se možete snalaziti u brojevima i kompjuterskom programiranju, što mi je svakako pomoglo.

Radiosarajevo.ba: Da li ste Varijacije ikada svirali u originalu, na čembalu? 

Taylor: Nisam. Ukupno sam u životu proveo tek pedesetak sati svirajući čembalo. Znate, pijanisti obično gaje određene predrasude kada je čembalo u pitanju, jer smatramo da taj insrument ne može izraziti sve što može i klavir. Priznajem, i ja sam jedan od sumnjičavih. 

Christopher Taylor je prijatelj i jedan od rezidentnih umjetnika Sarajevo Chamber Music Festivala i Sarajevo Chamber Music Instituta. 

Radiosarajevo.ba: Još nekoliko riječi o programu koncerta – i dalje ste ekstravagantni u tome. Bachu ćete na večerašnjem koncertu suprotstaviti Prokofieva? 

Taylor: Da, to je Prva ratna sonata, djelo koje sam do sada javno svirao samo jedanput. Još uvijek je veoma svježa, to je nevjerovatan komad. Muzika Prokofieva je prilično prihvatljiva od strane publike, a u isto vrijeme je beskompromisna. Ova sonata ima nekoliko teških momenata. U neku ruku odražava duh tog vremena, početak Drugog svjetskog rata, a istovremeno je i veoma lijepa. 

Radiosarajevo.ba: Hvala vam što nam u Sarajevo donosite manje poznata djela. I hvala na razgovoru.