Aktivista Nihad Suljić: Borit ću se za ljudska prava do posljednjeg atoma snage

Osjećati hladnoću betona na kojem često spavaju, oštrinu hladnog sjeverca na licu, ali i neizvjesnost sljedećeg dana – to su svakodnevne borbe ljudi koji iz drugih zemalja dolaze u našu Bosnu i Hercegovinu, u potrazi za boljim sutra.

Zovemo ih izbjeglicama, migrantima i nekada im damo novac na ulici, ne pitajući se kakva ih je nevolja natjerala krenuti na tako dalek put.

Pa ipak, postoje i oni koji ih saslušaju, savjetuju, pruže im ruku, komad toplog hljeba i nove cipele u ovim teškim vremenima. To godinama već radi tuzlanski volonter Nihad Suljić, pa ne čudi što je upravo on dobitnik nagrade "Dobro" u kategoriji indivudalna filantropija koju dodjeljuje Fondacija Mozaik iz Sarajeva.

Za Radiosarajevo.ba, Nihad otkriva da njegov aktivizam ustvari počinje tek iza 16 sati, kada završava sa poslom u jednoj privatnoj firmi.

"Ja nisam uposlenik neke organizacije. Ovo što radim je samo solidarnost sa tim ljudima, a moja pomoć je zapravo pomoć sa malo hrane, čaja, eventualno odjeće, obuće. Iako su prošle već tri godine, bh. vlasti nisu pronašle rješenje za ovu humanitarnu krizu“", priča nam Nihad.

Migranti koji borave u kampovima bez tople vode, na ulici ili u napuštenim objektima, a često i po livadama i šumama su njegova svakodnevnica.

Prisutne teorije zavjere 

Ipak, susrete sa porodicama u kojima borave i mališani su posebni susreti.

"Djeca migranata i izbjeglica su inspiracija, taj odnos prema životu, to povjerenje i ljubav te optimizam koju ta djeca , uprkos svemu, su nešto jedinstveno. Većina tih ljudi ima zaista teške životne priče, većina njih ovim putem nastoji stići na neko mjesto gdje mogu započeti život dostojan čovjeka bez rata, siromaštva, diskriminacije, političke torture i radničkog izrabljivanja", kaže Nihad.

Nažalost, bio je svjedok i negativnih iskustava.

"Teorije zavjere, nerijetko fašizam te generaliziranje su najviše prisutni. Okolina različito reaguje na sve ovo, vrlo često sa nerazumijevanjem prilazi svemu ovome. No, sa druge strane, mnogo je dobrih ljudi, razumnih građana i građanki koji se solidarišu. Postoji jedan fenomen, ako jedan od tih, popularno rečeno, migranata učini nešto što nije u skladu sa zakonom u inboks ili usmeno, barem par ljudi će mi to reći na jedan poprilično ciničan način. Solidarnost se također kriminalizira. Ja lično nisam imao većih negativnih iskustava, ali u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine jednu aktivistkinju su čak i fizički napali, zamjerajući joj što pomaže tim ljudima“, navodi Nihad.

Akivizam kao način života

A na pitanje šta ga već godinama pokreće u ovakvom radu, u kojem bi mogao biti primjer mnogima, Nihad kaže:

"Zaista ne mogu odgovoriti na to pitanje. Aktivizam je način života, migranti i odnos prema njima je pokazatelj stanja jednog društva. Odnos prema najranjivijim kategorijama pokazuje stepen civilizacije i vladavine prava. Ja aktivizam smatram božijim darom, danas migranti i izbjeglice, sutra ko zna ko. Sve dok imam posljednji atom snage nastojat ću se na ovaj ili onaj način boriti za ljudska prava“", kaže Nihad.

A ovaj aktivista je na kraju imao posebnu poruku, koja možda i najbolje opisuje njegov dosadašnji način rada, ali i života:

"Postoji dovoljno prostora na ovome svijetu za sve nas podjednako“.