Ako nasmiješ publiku, car si, a ako ne, onda si papak

Publika u Mostaru, Sarajevu i Banjaluci će predstojećeg vikenda imati priliku pogledati nastupe učesnika prve turneje stand-up komedije u BiH, a jedan od stand-up komičara koji imaju zadatak približiti ovaj specifičan vid scenskog nastupa bh. publici je i Ljubljančanin bosanskog porijekla, Perica Jerković.

Turneja nazvana Komedija s nogukreće iz Mostara (14.-15. septembar – OKC Abrašević), nastavlja u Sarajevu (15.-16. septembar– Art kino Kriterion) i završava u Banjaluci (16.-17. septembar – Dom Omladine).

Perica je rođen 1978. u Derventi, a u ratu je s porodicom izbjegao u Koper. Potom je, kaže, prilično nevoljko studirao saobraćaj u Portorožu, a u studentskim danima se počeo baviti najprije filmom, a potom i stand-up komediji. Danas je ovaj stand-up komičar dobro poznato ime ljubiteljima ove forme u Sloveniji, jer je jedan od najiskusnijih komičara na tamošnjoj sceni, a nerijetko ga nazivaju i začetnikom stand-up komedije u Sloveniji.

Naime, u januaru 2007., Perica je okupio grupu ljudi sličnih ambicija i osnovao kolektiv Komikaze, koji će u narednih par godina predstavljati glavni pogon ravoja scene stand-up komedije u Sloveniji.

Komikaze i danas povremeno djeluju zajedničkim snagama, ali većinom nastupaju samostalno.

Za posao stand-up komičara Perica kaže da bi se „teško mogao sjetiti boljeg posla“.

Perica Jerković se od drugih imena na ovoj turneji izdvaja svojim dugogodišnjim 'radnim stažom' na području stand-up komedije, ali i po dokumentarnom filmu o životu stand-up komičara. Njegov film Godina široj publici otkriva drugu, manje glamuroznu stranu svijeta stand-up komedije.

Teme i uzori?

Jerković kaže da za ovaj vid komedije nisu toliko bitne teme, koliko je važno da se stand-up komičar bavi bilo kojom temom na svoj unikatan način.

„Teme su obično univerzalne, istorija, ljubav, muško-ženski odnosi, ratovi, propagande raznih režima... Na stand-up komičaru je da sve njih obradi na svoj način.“

„Uzora je mnogo. Carlin, Cosby, Hedberg, Galifianakis, Izzard ... a ima tu i utjecaja komičara i komedije, koji nisu stand-up.“

Najveći strah za vrijeme nastupa? Da se odjednom probudim i shvatim da nisam na bini, nego nag,  k'o od majke rođen, bez ičega usred Indijskog okeana okružen ajkulama.  I zatim probudim još jednom, padajući kroz zrak na visini oko dvije hiljade metara, obučen u žensku odjeću iz '80-ih i shvatim da mi na leđima nije padobran, nego šupljikava osnovnoškolska torba puna otrovnih zmija. Toga me je prilično strah.

Jerković je do sada najviše nastupao u Sloveniji, ali i Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Engleskoj i kaže da publika na prostoru bivše Jugoslavije shvata stand-up komediju „sve više“. „Htio bih da shvata brže, ali kako naš narod kaže, ne može prije zore svanut'“, kaže naš sagovornik.

„Ljudi se vole smijati. I ako uspiješ da ih nasmiješ, si car, a ako ne, onda si papak. To bi bio kratak rezime ove profesije.“

A da bi se publika i stand-up komičar dobro razumjeli, potrebno je i da publika odbaci pogrešna očekivanja.

„Publika od stand-up komičara ne smije očekivati da je uvijek jednako smiješan. Da je uvijek jednako produktivan. Da je uvijek veseo. Da proizvodi svima razumljiv humor. Da je obavezno po njihovom ukusu. Da funkcionira kao normalni ljudi.“