Adisa Vatreš: Scenografija je vizualizacija prostora u kojem bivstvuju likovi koji nam pričaju priču

Mjesec maj u Sceni Mess u znaku je scenografije i u tom povodu, a s ciljem promocije svih pozorišnih zanimanja, razgovarali samo s Adisom Vatreš, scenografkinjom i kostimografkinjom. 

Vedran Hrustanović: Scenografija daje mjesto radnje svakoj predstavi

I ovaj mjesec Scena Mess nudi bogat i kvalitetan program, sa sedam predstava nastalih u produkciji s domaćim i evropskim teatrima. 

Šta za vas predstavlja pozorišna scenografija?

Adisa: Pozorišna scenografija (kao i kostimografija) je za mene vizualizacija svijeta koji živi paralelno s našom svakodnevnicom. Prostor unutar kojeg bivstvuju likovi koji nam pričaju priču.

Na koji način nastaje pozorišna scenografija i koji su vaši najdraži momenti u procesu?

Adisa: Proces nastajanja scenografije prepun je odgovornosti i zahtijeva mnogo istraživanja i eksperimentiranja. Scenografija nosi glumca, za razliku od kostima kojeg glumac nosi, zato je jako bitno da je svaki tehnički detalj razrađen. Neophodna je čvrsta ideja, ona koja je maštovita i atraktivna, a prije svega da je u funkciji priče. Bitno je da zajedno s ostalim sektorima čini cjelinu koja je jasna posmatraču, da omogućava glumcu interakciju s prostorom unutar kojeg se nalazi. 

Dobar pozorišni komad čini više segmenata, na koji način scenografija može dati posebnu notu predstavi?

Adisa: Pozorište je tu da nam uzbudi čula. Tom uzbuđenju doprinosi i scenografija koja u većini slučajeva dominira prostorom i diktira atmosferu, te nam daje mogućnost da se saživimo sa svijetom kojem se prepuštamo.

Ko su ljudi koji se bave pozorišnom scenografijom i gdje oni uče svoj zanat?

Adisa: Ljudi koji se bave scenografijom u Bosni i Hercegovini su većinom arhitekte i produkt dizajneri, oni koji su ličnim zanimanjem ušli u teatar, jer nažalost ne postoji katedra koja te kao autora uvede u taj svijet. Kultura je jedino tržište koje egzistira zahvaljujući ljubavi, čije je platežno sredstvo aplauz.

Koju vrstu scenografije najviše volite i da li imate neki određeni stil koji vam je najdraži?

Adisa: Moj senzibilitet me najčešće dovede do rješenja koje je svedeno na suštinu i podliježe transformaciji, gdje svaki objekt na sceni mijenja simboliku promjenom konteksta. Volim organske materijale jer smatram da donose život, a potiskuju artificijelnost na sceni. Elementi koji uvjetuju i potpomažu pokretu glumca, koji nam pružaju nova čulna iskustva me privlače, kao i poigravanje sa percepcijom posmatrača.

Možete li navesti neku predstavu u kojoj vam je scenografija bila izuzetna?

Izdvojila bih grupu NUMEN i njihov pristup teatru. 

Neke od Adisinih radova pogledajte u fotogaleriji.