Abart: Savremene umjetničke prakse

Razgovarala: Tamara Zablocki

Abart je umjetnička produkcija iz Mostara koju čine kustosice Amila Puzić i Anja Bogojević, te produkt dizajnerica Mela Žuljević. Snage su ujedinile 2008. godine i otad, uz pomoć OKC Abrašević, za polazište uzevši fenomen podijeljenog grada, u djelo provele festival, izložbe, radionice, predavanja. U svojim projektima Abart je sarađivao sa umjetnicima i umjetnicama iz Bejruta, Berlina, Kosovske Mitrovice, ali i sa poznatim imenima regionalne umjetničke scene kakva su Gordana Galić i Slaven Tolj, insistirajući na savremenim i inovativnim umjetničkim praksama. Sa inicijatorkama i članicama Abarta razgovarali smo o njihovom radu.

Radiosarajevo.ba: Otkud i otkad umjetnička produkcija Abart?  S kojim ciljem ste je pokrenule?

Abart: Ideja o osnivanju Abarta nastala je 2008. godine kada smo prepoznali važnost Omladinskog kulturnog centra Abrašević kao graničnog prostora u podijeljenom gradu, kao i potencijal da se njegova višeznačnost promišlja i artikulira kroz umjetničko djelovanje. Radilo se zapravo o jako intuitivnoj gesti i želji da se nešto dogodi na kulturno-umjetničkom planu u Mostaru, a Omladinski kulturni centar Abrašević je bio sasvim logičan i za nas jedini mogući izbor. Nakon što smo 2009. godine obezbijedili sredstva za rad, nas tri smo zajedno sa Huseinom Oručevićem osnovale umjetničku produkciju Abart i započeli s realizacijom projekta pod nazivom Umjetnost u podijeljenim gradovima / Art in Divided Cities.

S obzirom da je podijeljenost postala metaforom Mostara, odlučili smo da se pozabavimo pitanjem javnog prostora i javne memorije na izravan i provokativan način, kako bismo preuzeli legitimnu odgovornost za propitivanje, a samim tim i reagiranje na trenutnu situaciju, u svrhu sveobuhvatnijeg detektiranja, sagledavanja i re/iščitavanja suvremenog urbanog stanja grada i postkonfliktnog identiteta.

Radiosarajevo.ba: Šta je dosad urađeno u 3-4 godine koliko postojite?

Iza nas su dva projekta Umjetnost u podijeljenim gradovima / Art in Divided Cities i netom završeni projekt (Re)collecting Mostar. Svoja promišljanja kontinuirano razvijamo partnerstvom i učešćem na različitim projektima; a kao jednu od zanimljivijih suradnji izdvojile bismo učešće u okviru drugog poglavlja Gdje se sve tek treba dogoditi, gdje smo u saradnji sa zagrebačkom organizacijom DeLVe osmislile projekt pod nazivom Nogomet metafora života? Projekt, koji smo označile kao istraživački arhiv, realizirale smo kroz radionicu, seminar, te multimedijalnu instalaciju koja je predstavljena na izložbi Izloženosti 2010. godine u Banja Luci.

Radiosarajevo.ba: Šta je postigao projekat Umjetnost u podijeljenim gradovima? Koji su bili zaključci svih prikupljenih istraživanja, koji su mitovi dekonstruisani?

Abart: Projekt Umjetnost u podijeljenim gradovima / Art in Divided Cities bio je zamišljen kao interdisciplinarna platforma istraživačkog i edukativnog karaktera. Na projektu smo sarađivali s partnerskim organizacijama i grupom nezavisnih umjetnika/ca iz Bejruta, Berlina i Kosovse Mitrovice.

Izbor partnera s jedne strane odnosio se na odabir gradova koji su bili, ili su pak još uvijek podijeljeni, kako bi se uspostavio jasan koncept, tema i cilj istraživanja, a s druge pak strane za nas je bilo važno uspostaviti kontakte s organizacijama i pojedincima koji se aktivno bave promišljanjima u okviru različitih društvenih i humanističkih nauka i disciplina.

Virtualna istraživačka platforma u formi bloga predstavljala je osnovu istraživačkog dijela projekta, preko koje smo iz različitih perspektiva nastojali promišljati o fenomenu podjele i podijeljenosti, te mariginalnim i rubnim elementima urbanog prostora. U okviru projekta organizirali smo niz izložbi i intervencija u javnom prostoru, a završnu aktivnost projekta predstavljao je petodnevni događaj kojeg smo nazvali Festival umjetnosti u podijeljenim gradovima. Nakon projekta izdali smo i publikaciju pod nazivom Grad i granica, u kojoj smo prezentirali rezultate našeg rada i istraživanja.

Radiosarajevo.ba: Kako je u Mostaru prihvaćen projekat Umjetnost u podijeljenim gradovima i je li vam otvorio neka vrata van BiH?

Abart: Ono što uvijek posebno naglašavamo, kada govorimo o ovom projektu Umjetnost u podijeljenim gradovima, jeste činjenica da naša promišljanja nisu imala za cilj negiranje i brisanje konflikta i podijeljenosti, niti su pak imale za cilj da ponude očekivana rješenja poput pomirenja ili ujedinjenja, nego su isključivo bila fokusirana na proučavanje samog fenomena podijeljenog grada i njegovog značaja na globalnoj razini.

Stoga možemo reći kako je ovaj projekt, prije svega, utjecao na pomicanje granice u implementaciji i recepciji savremene umjetnosti unutar gradske arene Mostara, a s druge strane čitav proces je doveo do umrežavanja s drugim nezavisnim umjetničikm produkcijama i kulturnim djelatnicima kako na lokalnom, tako i na regionalnom i internacionalnom planu.

Radiosarajevo.ba: Posljednja faza (Re)collecting Mostar je završena izložbom Urbani imaginarij.

Abart: Projekat (Re)collecting Mostar, koji je završen prije nekoliko mjeseci, drugi je projekt koji smo realizirali i bio je koncipiran kao jednogodišnji istraživački proces, gdje su članovi/ice Abart-a zajedno sa studentima/icama Univerziteta Džemal Bijedić i Sveučilišta u Mostaru preuzeli ulogu istraživača i arhivara kompleksnog tkiva grada, odnosno javnog prostora i javne memorije.

Primarni fokus ovog projekta bio je usmjeren na mapiranje javnih prostora grada, sakupljanje javne memorije i kreiranje otvorenog arhiva koji smo nazvali Urbanim imaginarijem kroz koji su dvije, apriori etno-nacionalne, historije grada, zamijenjene jednim novim narativom kreiranim od strane svih građana i građanki Mostara. Potreba za kreacijom ovakvog umjetničkog procesa i prostora bila je dvostruko motivirana; s jedne strane činjenicom da su javni prostori zanemareni što je za posljedicu imalo gubitak javne memorije, a s druge pak strane činjenicom da ovom gradu nedostaje prostor u kojem će se iz perspektive i iskustva svakodnevnog života diskutovati i re/kreirati njegova sadašnjost i budućnost.

Istraživanje se zapravo temeljilo na prepoznavanju mjesta na kojima se isprepliću sjećanje i zaborav, historija i priča, javna i osobna memorija s fokusom na proučavanju javnih prostora, njihovog razvoja tijekom nastanka grada, njihove funkcije, upotrebe i uloge koju igraju u savremenoj urbanoj dinamici grada.

Na kraju je iz čitavog procesa proizašao otvoreni arhiv kojeg smo nazvali Urbanim imaginarijem. To je arhiv koji govori o memoriji grada iz perspektive njegovih građana i predstavlja jednu vrstu privremene umjetničke intervencije koja ima za cilj potaknuti nova istraživanja i generirati novi sustav mišljenja. Kroz ovaj otvoreni arhivski prostor, koji smo u mjesecu oktobru 2011. godine izložili u prostorijama OKC Abrašević, predstavili smo dokumente i mape nastale kroz cjelokupni istraživački proces, zatim fragmente umjetničkih intervencija i performansa koje su lokalni i regionalni umjetnici/ce realizirali na različitim lokacijama grada. Na projektu je učestvovala  bosanskohercegovačka umjetnica Gordana Anđelić Galić, te umjetnici iz Hrvatske Božidar Katić, Slaven Tolj i elektorakustični kvartet Azot.

Radiosarajevo.ba: U projektima se služite savremenim umjetničkim praksama, gotovo nepostojećim u bh. institucijama kulture. Kako gledate na bh. umjetničku scenu, a kako vidite svoje mjesto na njoj?

Abart: Naša primarna misija odnosi se na istraživanje i implementaciju savremenih umjetničkih praksi i strategija unutar specifičnog konteksta Mostara, te promoviranje i umrežavanje bosanskohercegovačkih i internacionalnih umjetnika/ca, organizacija i projekata koji počivaju na srodnim konceptima u promišljanju i djelovanju.

U ovom trenutku veoma je teško definirati šta je to savremena umjetnička scena u Bosni i Hercegovini i ko su njeni predstavnici/ce, rekli bismo da se ona tek postupno formira, a samim tim je problematično definirati i vlastitu poziciju unutar iste. Generalno gledano kultura i umjetnost kod nas su u potpunosti marginalizirani, s obzirom da ne postoji niti osnovna infrastruktura, niti okvir za ozbiljan umjetnički angažman i djelovanje. S druge strane katastrofalna situacija u kulturi posljedica je nepostojanja kulturnih politika, jasne strategije, vizije i djelovanja unutar samih kulturno-umjetničkih institucija. Stoga smatramo kako bi postojanje zakonodavnog okvira i regulative u velikoj mjeri olakšalo razvoj i realizaciju kulturo-umjetničkih aktivnosti i pomoglo u lakšem dolaženju do sredstava, umrežavanju, te unapređenju sadržaja i programa koji se prezentiraju.

Radiosarajevo.ba: Abart čine dvije historičarke umjetnosti i jedna produkt dizajnerica. Je li u uvezivanju i samostalnom pokretanju stvari sa mrtve tačke budućnost umjetnosti u BiH?

Abart: U BiH pored Abarta na sličnom principu operiraju kolektivi/inicijative poput Protoka iz Banja Luke, Tačke iz Prijedora, SCCA iz Sarajeva, ali i pojedinci poput Igora Bošnjaka, Irfana Hošića i nekolicine mladih bosanskohercegovačkih autora/ica. Svima nama, bez obzira da li je riječ o nezavisnim umjetničkim inicijativama ili pojedincima zajedničko je inzistiranje na primjeni  savremenih i inovativnih umjetničkih praksi, koje se razlikuju od reprezentativnog načina izlaganja umjetnosti, ali i inzistiranje na stvaranju prostora u kojem se podstiče na dijalog o aktualnim pitanjima i problemima. Dakle, riječ je o kolektivima i pojedincima koje se ne mogu i ne smiju promatrati izvan specifičnog socio-političkog konteksta, jer oni predstavljaju direktnu reakciju na dominantni, manipulirajući diskurs normalizacije odnosa u društvu. Stoga možemo reći kako umrežavanje i heterogenost pristupa predstavljaju jedinu moguću strategiju za sustavnu i dugoročnu promjenu na kulturno-umjetničkom planu u BiH.

Radiosarajevo.ba: Čime se bavite, pored Abarta?

Abart: Sve tri smo se usmjerile ka daljem školovanju. Mela je trenutno na magistarskom studiju na Odsjeku za grafički dizajn na Akademiji likovnih umjenosti u Sarajevu. Anja radi kao asistentica također na ALU u Sarajevu i pohađa poslijediplomski studij na Odsjeku za komparativnu književnost i bibilotekarstvu i Katedri za historiju umjetnosti na Filozofskom fakultetu. Amila je asistentica na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru i pohađa poslijediplomski doktorski Studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Radiosarajevo.ba: Prije nekoliko mjeseci ste prezentacijom svojih aktivnosti učestvovale i na godišnjoj konferenciji svjetske organizacije muzeja i kolekcija savremene umjetnosti, CIMAM, u Sarajevu. Kakvo vam je to iskustvo donijelo?

Abart: Činjenica da cu predstavnici/ce nazavisne kulturno-umjentičke produkcije u BiH učestvovali i prezentirali svoje dosadašnje aktivnosti na CIMAMOVOJ Međunarodnoj konferenciji, ipak govori da se neke stvari polako mijenjaju na kulturno-umjetničkom planu.

Radiosarajevo.ba: Šta će Abart raditi narednih mjeseci?

Abart: Nedavno smo započele s radom na novom projektu pod nazivom Amnezion, koji ćemo kroz narednih osam mjeseci realizirati zajedno s partnerskim organizacijama Blok iz Zagreba i Mina iz Ljubljane. Primarni fokus našeg istraživanja i saradnje s partnerskim organizacijama ponovo će biti usmjeren na analiziranje, diskutiranje i primjenu inovativnih umjetničkih praksi unutar javnog prostora.