Prof. Hamza Karčić: Smrt i ostali egzili, zašto moj otac nije htio posjetiti Višegrad?

Moj otac je umro od posljedica COVID-19 u martu, u 67. godini. Bio je profesor prava, sa fokusom na islamsku i komparativnu pravnu historiju, te s dugogodišnjim zanimanjem za osmanski i habsburški utjecaj na Bosnu.

Značajan dio svog rada posvetio je proučavanju statusa bosanskih muslimana u post-osmanskom periodu i tome kako su na Balkanu pojedine islamske institucije nadživjele Osmansko Carstvo.

Piše: Prof. Hamza Karčić za izraleski Haaretz

Međutim, njegova biografija je primjer modernijeg historijskog iskustva bosanskih muslimana: Kao mete etničkog čišćenja i masovnih ubistava, stanovnika nove političke i kulturne geografije koja je sadržavala prazne prostore u kojima su nekada napredovale živahne zajednice.

Bio je plodan pisac, pisao je o mnogim temama, od uticaja islamskih reformističkih pokreta na muslimane u Jugoslaviji do ukazivanja na potrebu zabrane negiranja genocida.

Kao dio njegovog nedavnog rada na komparativnom zakonu, moj otac je nastojao da povuče paralele o tome kako su različite religijske tradicije reagovale na moderne tokove.

U članku objavljenom nekoliko godina prije njegove smrti, primijetio je da zakon ima centralno mjesto i u islamu i judaizamu i da bi se razvoj Halahe u židovskoj dijaspori mogao porediti sa razvojem islamske jurisprudencije u manjinskim situacijama.

On je to također primjetio da je obrazovanje bila ključna preokupacija jevrejskih i muslimanskih intelektualaca u odgovoru na moderan život. 

Radio je u akademskoj zajednici više od četiri decenije, izbjegavajući politiku i administrativne poslove.

Sarajevo, Istanbul i Kuala Lumpur: Ovo su mjesta gdje je predavao, ali su njegova odredišta bila
kombinacija mogućnosti, izbora i ponekad potrebe.  No, putovanje Fikreta Karčića počelo je u Višegradu 1955. godine.

Moj otac je rođen u porodici bosanskih muslimana i prve godine je proveo u svom rodnom gradu. Najuticajnija osoba u njegovom odgoju bila je njegova majka, a djed Rasim Tabaković četiri decenije je služio kao imam u Višegradu.

Imam Rasim bio je cijenjeni duhovni vođa lokalne muslimanske zajednice i pomogao je da se zadrži vjera i identite usred agresivnih napora komunističke sekularizacije.

Višegradski muslimani su se generacijama suočavali s egzistencijalnim prijetnjama. Živjeti na granici sa Srbijom, značilo je suočavati se s ponovljenim napadima svojih susjeda i pljačkaša iz susjedne države.

Karčići i Tabakovići su u oba svjetska rata morali pobjeći iz Višegrada. Nebrojeni muslimani su se suočili sa smrću u ponovljenim napadima tokom godina. Rijeka Drina je postala masovna grobnica.

Ostatak teksta pročitajte na linku OVDJE.

** Autor je vanredni profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu