Planet na kojemu se razvila ljudska civilizacija više ne postoji

Na današnji, četrdeseti po redu Dan Zemlje, naš sve topliji planet suočava ljudsku civilizaciju s teškim novim izazovima: sve gorim sušama, poplavama i olujama širom svijeta, kao i rastućom razinom okeana.

Bill McKibben – pisac, pedagog i ekološki aktivist – nudi u svojoj novoj knjizi neke savjete za život na, kako ga on naziva, našem ne više blagom novom planetu. Kada je prije dvadeset godina napisao knjigu „Kraj prirode“ mislio je da, ako jednostavno ukaže na ekološke probleme, ljudi će nešto poduzeti u vezi s njima:

"Bilo mi je 27 godina i bio sam prilično naivan. Uopće nisam shvatio koliko duboku kulturološku transformaciju bismo morali provesti ako se ikad budemo uhvatili u koštac s klimatskim promjenama."

Otada, McKibben je napisao dvanaestak knjiga koje se bave klimatskim promjenama iz različitih aspekata. U najnovijoj - „Eaarth: Making Life on a Tough New Planet“ - i u naslovu daje Zemlji u imenu jedno dodatno slovo 'a' kako bi naglasio činjenicu da planet na kojemu se razvila naša civilizacija više ne postoji:

"Atmosfera sadrži više vlage, polovi se otapaju, oceani postaju sve kiseliji i to se sve ne zbiva brzinom da bi postalo vidljivo tek našim unucima, nego se događa pred našim vlastitim očima. Ako se brzo ne saberemo i ne učinimo nešto, stvari će postati daleko gore. No, na svaki način, proces je već počeo."

Ujedinjeni narodi procjenjuju da svake godine od posljedica globalnog zatopljavanja umire 300 hiljada ljudi. Klimatske promjene povećavaju migracije, potpiruju sukobe, te povećavaju siromaštvo, bolesti i glad.

"Kad bi se na korištenje ugljena, nafte i plina stavila cijena koju treba platiti za počinjenu štetu, koristili bismo ih znatno manje. To bi značilo da moramo otkriti druge načine za proizvodnju energije."

Uz to, kaže McKibben, moramo prestati fokusirati naše ekonomije na rast i početi razmišljati o preživljavanju. Po njegovom mišljenju, tri su stvari ključne za život na ovom novom, okrutnijem planetu: hrana, energija i Internet. On zagovara poljoprivrednu proizvodnju u manjim razmjerima, proizvodnju struje organiziranu na razini pojedinačnih zgrada i manjih susjedstava, te društvene zajednice koje su povezane i djelotvorne preko Interneta.

"Mislim da nam je Internet pravi adut u ruci. Naime, morat ćemo živjeti znatno lokalnijim životima, naučiti da živimo u vlastitoj ekonomiji. U prošlosti, to je uvijek bilo povezano s nekom vrstom parohijalnosti. No, sada ne nužno. Internet nudi konstantno otvoreni prozor u ostatak svijeta. Diskusije svih mogućih vrsta mogu i dalje teći nesmetano, ideje se mogu prelijevati s jednog mjesta na drugo," kaže McKibben.

Ohrabruje ga, kaže, rast aktivizma – i to onog 'grassroot' tipa – posebice među mladima. McKibben vjeruje da će upravo oni stvoriti političku volju da spase planet – a i nas! – od katastrofe.