Alkohol: masovna droga bivše Istočne Njemačke

Nekadašnja Njemačka Demokratska Republika je barem po nečemu bila na samom vrhu - u Europi i u svijetu: po potrošnji alkohola. Tek sada je objavljena knjiga koja se bavi tom masovnom drogom istočne Njemačke.

Bio to tvornički radnik ili partijski sekretar, liječnik ili profesor, gotovo svatko je negdje imao bocu "za svaki slučaj". A slučajeva za čašicu se uvijek našlo: državni praznik, privatna proslava ili tek vesela večer uz prijatelje - sve se to redovito pretvaralo u divlje pijanke. Čak i jedna koračnica socijalističke omladine DDR-a je posvećena - pivu: Rođeni smo u državi / Gdje hmelj i slad ne propadaju / Što pijem ja, što piješ ti, što pijemo mi? / Pivo, pivo, pivo / Dođi druže, sjedi uz nas / Popij pivo, to oslobađa jezik / Razgovor uz pivo je produktivan / To jača naš narodni kolektiv

"To se nije moglo piti čisto"

Tog fenomena se prihvatio Thomas Kochan, etnolog i autor studije "Plavi davež - tako je pio DDR". Već se naslov mora objasniti: 'Plavi davež' je bilo ime od milja za jednu 40-postotnu votku, a plava nije bila samo etiketa na toj boci nego je, po mišljenju građana, i boja kože onoga tko je pio tu votku vremenom poprimala tu boju. Jedna nekadašnja konobarica sa istoka se sjeća: "Plavi davež, sjećam ga se. On se uglavnom koristio samo za miješana pića, sa kolom ili tonikom. Čist se nije mogao piti - ili možda samo oni najokorjeliji pijanci."

Thomas Kochan se posvetio baš njima - pijanicama u Istočnoj Njemačkoj. Još 1977. je jedan liječnik iz Magdeburga da su barem 5% svih građana socijalističkog raja bili ovisnici o alkoholu - četiri puta više nego u tom dobu u zapadnoj Njemačkoj. S druge strane, etnolog je konstatirao zapanjujuću naivnost u odnosu prema alkoholu: "U osamdesetima je jedan liječnik, specijalist za ovisnosti, točno primijetio kako Istočni Nijemci nemaju nikakvih primisli prema alkoholu. Koristili su ga kao što mi koristimo kruh i maslac."

Flaša rakije u svačjoj ladici

Tim više što u istočnonjemačkim trgovinama često nije bilo maslaca, ponekad niti kruha - ali alkohola gotovo uvijek. Zemlja se mogla pohvaliti sa čak 15 različitih vrsta piva i 30 žestica raznih vrsta, od kojih neki uopće nisu bili jeftini: boca je mogla koštati i šestinu prosječne mjesečne plaće. Ipak, Istočna Njemačka je bila rekorder u žesticama, ukazuje etnolog Kochan: "Tipično za DDR je bilo da se pilo mnogo rakije, i to je 1988. u prosjeku bilo 16,1 litru - to je 23 boca od 0,7 godišnje po glavi stanovnika!"

Već tu je Istočna Njemačka spadala u sami svjetski vrh jer to znači da se na istoku pilo dva i pol puta više žestica nego u Zapadnoj Njemačkoj u isto doba. Ali ni to nije kraj: tome treba pribrojati i 12 litara vina godišnje i čak 146 litara piva. Konzum alkohola je ponekad poprimao apsurdne razmjere, pripovijeda znanstvenik: "Jedna žena mi je pričala kako se u Istočnoj Njemačkoj proširio recept za dijetu kojeg je i sama isprobala. Recept se zove 'votka s hrenovkom' i tu ujutro, kad se probudite, treba popiti malu votku, u podne veliku votku i uz to pojesti jednu hrenovku, a navečer je na redu još jedna mala votka. Da li je dijeta djelovala, to nije rečeno, ali je bilo prilično opojno."

Bijeg od stvarnosti socijalizma? 

To je bila opojnost o kojoj se u socijalističkoj državi uglavnom šutjelo, ali koja je bila barem donekle podnošljiva komunističkoj vrhušci - koja je nerijetko i sama posezala za čašicom, tako da se uglavnom okretala glava na drugu stranu. Thomas Kochan: "Opijeni ljudi koji bježe od stvarnosti, to se smatralo ostatkom kapitalizma, reliktom starih vremena. Drogeraša i narkomana je bilo na Bahnhof Zoo u Zapadnom Berlinu, u Hamburgu, u Americi - ali ne u Istočnoj Njemačkoj! Tako da zapravo nisu znali kako da pristupe tom problemu."

Ipak, sa nekim zaključcima knjige o alkoholizmu u DDR-u Thomasa Kochana se ne slažu svi, osobito sa njegovim stavom kako je alkoholizam bio dio životnog stila i kulture - a ne sredstvo da se pobjegne iz sive svakodnevnice socijalizma. Da je to bilo tako, svjedoči i činjenica da je, kada je srušen Berlinski zid, u samo dva tjedna drastično pala potrošnja alkohola na istoku Njemačke. Danas je ona gotovo na istoj razini kao i na zapadu.