'Zlostavljači životinja niti se kažnjavaju, niti idu na psihijatrijsku procjenu'

Nakon više kampanja u našoj zemlji i Rumuniji protiv zlostavljanja životinja, aktivisti iz Velike Britanije 11. januara organizovat će proteste ispred zgrade BBC-a.

Zgrada BBC-a je odabrana jer nisu bili zadovoljni sa izvještavanjem o ovom problemu, te se nadaju da će ova medijska kuća prenijeti ono što žele reći o ovom problemu.

Portal Radiosarajevo.ba razgovarao je s aktivistkinjom za prava životinja Jelenom Paunović, koja nam je dala više detalja o najavljenom protestu.

Razgovarao: Kenan Nizić, Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba: Šta se želi postići protestima, koji će se održati u Londonu 11. januara?

Paunović: Protestima se, prema riječima organizatora, želi skrenuti pozornost svjetske javnosti na namjere vlasti u Bosni i Hercegovini, te Rumuniji, da naprave masakr nad hiljadama napuštenih životinja. Organizatori, aktivisti za prava životinja iz Velike Britanije, vjeruju da veliki dio svjetske javnosti nije upoznat sa

sve učestalijim nasiljem nad životinjama u ove dvije zemlje. Kampanja, koja je proteklih mjeseci vođena u sprezi političara i određenih medija dovela je do podjele bh. javnosti po principu: psi ili ljudi. U razvijenim zemljama, ljudi su fokusirani na uzrok problema, a ne na posljedicu.  Isto tako, u obe zemlje je prisutan visok nivo korupcije o kojoj ljudi također žele javno govoriti.Cilj je i uticati na domaće političare da ne manipulišu psima zarad jeftinih političkih poena.

Radiosarajevo.ba: Zašto ispred zgrade nekog medija?

Paunović: Već godinama sarađujem sa aktivistima iz Velike Britanije. Kada je krenuo masovni pokolj pasa u Rumuniji, moji prijatelji iz Britanije su organizirali više protesta protiv surovog odnosa prema životinjama u Rumuniji. Prvi protest se održao ispred rumunske ambasade u Londonu, drugi isped Parlamenta, a treći su odlučili organizovati ispred zgrade BBC-a. Nezadovoljni odzivom medija nakon dva protesta, odlučili su se okupiti ispred zgrade jednog od najvećih svjetskih emdija. Nadaju se da će ovaj put i BBC napraviti prilog osramoti Bosne i Rumunije.

Radiosarajevo.ba: Odakle povezanost aktivista iz BiH i Velike Britanije?

Paunović: Aktivisti iz cijelog svijeta su međusobno jako dobro uvezani. Sa katasrofalnim stanjem u kojima žive (ili umiru!) životinje u BiH su jako dobro upoznati. Online peticije su recimo još jedan od odličnih “alata” za spajanje i upoznavanje ljudi. Kada su nesretnom Vučku sa Ilidže stavili petardu u usta, peticiju je potpisalo preko 100.000 ljudi. Sve svjetke organizacije su pisale apele našim i vlastima i medijima kada objavljen snimak djevojčice koja je bacala štenad u Vrbas. Ovakvih primjera u Bosni ima bezbroj, a sramota se daleko čuje.

Radiosarajevo.ba: Koliko su Englezi upoznati sa situacijom sa životinjama ovdje?

Paunović: Dodala bih samo da ljudi koji nikada uživo nisu vidjeli psa kojem je čovjek odsjekao sve četiri šape, silovano štene, mačku kojoj su djeca stavila esker u oko, psa zaklanog u dvorištu naočigled djece i slično, ne mogu da vjeruju da tamo negdje postoje zločinci i poremećeni umovi koji se nit’ kažnjavaju, nit’ šalju na psihijatrijsku procjenu. Ono što je kod nas normalno, u nekim drugim zemljama je itekako kažnjivo. Kod nas se u svakom segmentu debelo osjeti odsustvo sitema. Inače, Englezi su ovaj problem počeli rješavati u 19. stoljeću, a mi nismo u stanju ni u 21.

Radiosarajevo.ba: Kako su oni riješili svoj problem?

Paunović: U Velikoj Britaniji na državnom nivou postoji odredba o eutanaziji pasa nakon što sedam dana provedu u prihvatilištu. To važi za javne azile. Međutim, samo Dogs Trust u Britaniji vodi 16 azila. Niti u jednom od tih azila, kao ni u onima koje vode druge organizacije, ne postoje odredbe o obaveznoj eutanaziji. Naprotiv! Mnoge lokalne zajednice, shvatajući da je bespredmetno uključivati eutanaziju kao način upravljanja populacijom, prosto su tu odredbu izbacile iz zakona. Da taj sistem funkcioniše, potvrđuje i činjenica da je trošak države po ovom pitanju nikakav. Sve se finansira od sredtava donatora. Postavit ću kontra pitanje: zašto se niko u Njemačkoj i Italiji ne zalaže za promjene no kill sistema? Tamo se zakon primjenjuje integralno, a ne parcijalno kao što je to slučaj kod nas. Ne možemo reći kako eto Njemačka nema pasa na ulicama, a da se ne zapitamo kako.

Radiosarajevo.ba: Koliko su Englezi spremni udomiti pse iz BiH?

Paunović: Stav aktivista u Britaniji je da rjesenje nije samo u udomljavaju. To je kao da prstom pokušavate da zatvoriti rupu na brodu koji već tone. Oni su itekako svjesni da rješenje leži u sistemskoj i neselektivnoj provedbi zakona. Inače, mnogi naši psi su udomljeni u Velikoj Britaniji. Jedan od pasa kojeg smo mi spasili iz užasnog goraždanskog azila sada uživa u kući u Engleskoj. Udomljavanje je i jedan od načina da se pokaže kako, u najvećem broju slučajeva, i teško zlostavljani pas može biti najbolji ljubimac. Psi koji se kod nas do bosanske eutanazije drže po raznim deponijama, sada kao “gospoda” šetaju Londonom, Nju Jorkom, Minhenom…

Radiosarajevo.ba: Koliko je sličnosti sa situacijom u BiH i Rumuniji i da li misliš da će nam se desiti njihov scenario?

Paunović: Meni zapravo smeta što se u svemu moramo porediti sa najgorima. Kad su psi u pitanju poredimo se sa Rumunijom, kad su ljudi u pitanju kažemo da “toga nema ni u zemljama Trećeg svijeta”. Tužno je to koliko smo nisko pali, dok za rješenje svakog pojedinačnog problema neko već 20 godina sjedi u uredu, prima platu i ne radi ništa. A odnos prem životinjama poput afričkih plemena već imamo.

O Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja

Paunović: Napušteni psi u Bosni i Hercegovini trenutno čekaju odluku Doma naroda. Nadam se da su zastupnici do sada shvatili srž problema koji ne treba ubiti, već riješiti. Podsjetila bih samo da je i u postojećem Zakonu sadržan član o eutanaziji, te da se izmjenama ne uvodi eutanazija, kao humana metoda, već se omogućava masovno ubijanje u nepostojećim azilima koji su do sada služili jedino za mučenje životinja i pranje novca poreznih obveznika.