Poznati psić svom kreatoru donio slavu: Znate li ko je osmislio lik Snoopyija?

Bezvremenska kreacija Charlesa M. Schulza, Charlie Brown je možda bila popularna kao i svaki lik u književnosti, ali crtač je bio skroman u pogledu opsega svojih minijaturnih parabola.

U intervjuu za BBC iz 1977. rekao je: "Govorim samo o manjim svakodnevnim problemima u životu. Lav Tolstoj se bavio glavnim problemima svijeta. Bavim se samo zašto svi imamo osjećaj da ljudi ne vole nas."

To nije značilo da se osjećao kao da se bavi trivijalnim stvarima. Rekao je: "Uvijek sam jako uvrijeđen kada me neko pita: 'Da li ikad radim satiru na društveno stanje?" Pa, ja to radim skoro svaki dan, a oni mi kažu: 'Pa, radiš li ikada političke stvari?' Kažem: 'Radim stvari koje su važnije od politike, bavim se ljubavlju i mržnjom i nepovjerenjem, strahom i nesigurnošću.'

Iako je Charlie Brown možda bio vječni neuspjeh, univerzalna osjećanja koja je Schulz kanalisao pomogla su da Peanuts postane globalni uspjeh. Rođen 1922. godine, Schulz je sam crtao svaki strip od 1950. do svoje smrti u februaru 2000. godine.

Bio je toliko popularan da je NASA dva modula u svojoj lunarnoj misiji Apollo 10 u maju 1969. nazvala po Charlie Brownu i Snoopyju. Strip je objavljen u više od 2.600 novina širom svijeta i inspirirao je filmove, muziku i bezbrojne komade odjeće.

Dio njegovog uspjeha, prema piscu Umbertu Ecu, bio je to što je radio na različitim nivoima. Napisao je: "Kikirik podjednako snažno očarava i sofisticirane odrasle i djecu, kao da je svaki čitalac tu našao nešto za sebe, a uvijek je ista stvar u kojoj se uživa u dva različita ključa. Peanut (kako se zvao strip) je tako mala ljudska komedija za nevinog čitaoca i za sofisticirane."

Schulzov početni razlog za fokusiranje na djecu u stripu bio je strogo komercijalan. Godine 1990. rekao je za BBC: "Uvijek mrzim da to kažem, ali sam crtao malu djecu jer se to prodavalo. Htio sam da nacrtam nešto, nisam znao šta je to, ali se činilo kao da kad god sam crtao djecu, činilo se da su to bili crtići koje su urednici najviše voljeli i tako sam, davne 1950. godine, poslao gomilu crtanih filmova u New York, United Features, a oni su rekli da im se sviđaju, i tako od tada crtam malu djecu."

O Snoopyju i Charlieju Brownu rekao je: "Uvijek me je pomalo intrigirala činjenica da psi očigledno tolerišu postupke djece s kojom se igraju. Gotovo kao da su psi pametniji od djece. Mislim i da likovi koje imam služe kao dobar izlaz za bilo koju ideju koja mi padne na pamet, a onda otkrijem da ne mogu da je iskoristim bilo kakvu ideju na koju se sjetim jer imam pravi repertoar."