Petnaestogodišnji Ayal živi s majkom u selu na istoku Rusije

Petnaestogodišnji Ayal posljednji je od svoje braće i sestara koji još živi sa svojom majkom u malom selu Verkhoyansku, na istoku Rusije, gdje se voda za piće čuva u kockama leda, metalne naočale zimi postaju opasne, baterije traju nekoliko minuta i gdje je zvanično zabilježen najveći temperaturni raspon od čak 105 stepeni celzija.

Za nekoliko mjeseci, Ayal će krenuti putem svoje braće i sestara i otići u Jakutsk, udaljen 600 kilometara.

Uprkos tome što u Verkhoyansku postoje mnogi sadržaji koji omogućavaju normalan život, sve je više mladih koji napuštaju mjesto da bi otišli u veće gradove. Najviše zbog surove klime. Fotograf Brice Portolano posjetio je Ayala tokom priprema za odlazak.

Ayalova majka je razvedena, a sve petoro djece podigla je sama. Na stolu se nalazi lokalni delikates – stroganina. Tanki listići zamrznute ribe se seku nožem i jedu se sirovi, u činiji začinjeni solju i biberom.

Verkhoyansk se za titulu najhladnijeg stalno naseljenog mjesta bori sa Oymyakonom, jugoistočno od njega. Međutim, drži Ginisov rekord za najveći raspon temperature na Zemlji, od minus 67,8 stepeni zimi do 37,3 stepena Celzijusa ljeti.

Pijaća voda dolazi iz rijeke, ali ne u tečnom obliku, već se sijeku velike kocke leda i donose stanovnicima. Svaka kuća ima svoju zalihu kocki, koje se po potrebi unose unutra i tope.

Tekuća voda, koja se nalazi u cijevima veoma je vruća kako bi spriječila cijevi da se ne zalede, ne može da se pije.

Zimi temperatura ide toliko nisko da se, primjera radi, baterije ne koriste jer traju samo nekoliko minuta, mastilo zaledi prije nego što može išta da se napiše, a nošenje metalnih naočara postaje opasno.

Lokalno stanovništvo takođe ostavlja automobilske motore da rade čitav dan, plašeći se da ako se ohlade neće moći da ih više upale.

"Opremljeni" sa debelim krznom i pozamašnim slojem masti, konji i psi provode zimu napolju.

Jakutski konji su mali, zdepasti i otporni, a gaje se najviše zbog mesa. Imaju posebno mjesto u životu, ekonomiji, ali i duhovnom životu ljudi u Sibiru.

Danas, 1.131 čovjek živi u Verhojansku, tek polovina broja koji je tu živio prije 15 godina.