Žujo: Leksikon Sarajeva
Radiosarajevo.ba
Uvodno slovo autora (Buybook, 2009.)
Na kraju uvoda u jedan rječnik antičke mitologije, „kao utjeha, a ne kao opravdanje“, stoji: QUEM DII ODERE, LEXICOGRAPHUM FECERE...biva, da onome koga mrze, bogovi daju da sastavlja rječnik. Moja iskustva vezana uz rad na Leksikonu Sarajeva, jesu i nevesela i mučna, ali, malo se šta može uporediti sa radošću nakon završenog posla ove vrste. Istina, leksikoni nikada nisu ni završeni, a kamoli savršeni...Kad je ovaj sumarni libar o nevjerovatnom gradu Sarajevu, počeo da se prelijeva u treći tom, razumni ljudi, moji prijatelji, saradnici i izdavači, pokušali su i uspjeli zaustaviti na određeno vrijeme avanturu, kojoj se ja sam nisam mogao niti umio oduprijeti.
Ova knjiga je nastala slučajno, tačnije, građa je prikupljana s drugom namjerom. Još početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kao pisac in spe bio sam naumio napisati roman „smješten“ u Sarajevo i kao doslovni i kao duhovni kontekst. Ta proza, „krivac“ za sve ovo, dugo je bila u ruševinama. Ne imađaše se „force“, a može biti, ni talenta. Kako god da je bilo, uporedo s romanom nastajala je hrpa bilježaka uz lektiru o Sarajevu.
Godinama, prilježno sam čitao izvore i literaturu o ovom gradu mimo gradove, lučeći i zapisujući činjenice, suha fakta o događajima, mjestima, građevinama, umjetninama, ličnostima, oblicima govora...sve misleći da se to tako radi, da je to prava priprema za „sarajevski roman“. Onda je na nedovršen roman, knjige, spise i papire, ali i na glavnog junaka romana, Grad i na naše živote u njemu, navalila gruba i pogana namjera. Sa porodicom, dvjema djevojčicama i suprugom, morao sam napustiti stan na Vracima. Od imovine, ponijeli smo samo najnužnije lične stvari, a ja sam povrh toga ponio i jednu kesu punu rukopisa. Kad se u oktobru 1992. godine, Zlo bilo malko umorilo, ja sam nekoliko dana prevrtao svoje papire i počeo ih „disciplinirati“, abecedno upisivati bilješke u jednu podebelu svesku. Dalje, nije trebalo biti posebno inventivan. Taj, moglo bi se kazati, original, sačuvan je, mada mu je u više navrata ozbiljno bila priprijetila vatra.
LEKSIKON SARAJEVA je dvotomno leksikografsko djelo, obima oko hiljadu stranica, a sadrži blizu 100.000 činjenica vezanih uz Sarajevo kroz sva razdoblja njegove historije. Riječ je o neuporedivo
najvećem zbiru podataka relevantnih za Sarajevo obrađenih i raspoređenih po strogim normama i uzusima leksikografije.
Prvi tom Leksikona obuhvata pojmove, od onih koji počinju slovom A, do onih koji počinju sa slovom J (uključujući i njih), a drugi tom, pojmove koji počinju sa slovom K, do pojmova koji počinju sa slovom @ (uključujući i njih). Riječ je o ovim grupama pojmova: toponimi (ulice, trgovi, četvrti-mahale,
krajevi, lokaliteti), hidronimi (nazivi rijeka, potoka, izvora...), važnije građevine (bogomolje, mostovi, bezistani, tekije, samostani, palate...), događaji, ličnosti, važnija umjetnička djela, osobenosti govora, gastronomski pojmovi, etc... Leksikon Sarajeva je bogato ilustrirano djelo. Sliku za ovitak, pod naslovom: Simfonija Sarajeva, poklonio je slikar svjetskog glasa Čarls Bilić (Charles Billich).
Osim autorovih zapisa na marginama knjiga i dokumenata o Sarajevu, građu LEKSIKONA činile su i brojne dopune prikupljene iz općih i specijalnih djela, listova i časopisa, kalendara, spomenica, almanaha, zbornika, pregleda, registara, župnih knjiga, katastarske dokumentacije, arhivske građe, etc. etc. Osnovno pravilo bijaše, da je vjerodostojan samo pisani izvor. Ako je i u tom slučaju bilo nesigurnosti i sumnje, u članku je jasno iskazana ograda ("po svoj prilici", "prema predaji", "prema nekim autorima"). Usmeni podaci, sjećanja, svjedočenja i slično, bili su samo pomoćno sredstvo i orijentir. Na taj način LEKSIKON se pojavljuje kao summa činjenica, koje se nalaze u brojnim knjigama i dokumentima o Sarajevu. Budući istraživač imat će zasigurno kraći i lakši put do spoznaja o čudesnom gradu Sarajevu. Ako ništa, bibliografske jedinice, navedene ispod svakog članka u LEKSIKONU znatno će mu olakšati posao.
LEKSIKON SARAJEVA ima dvojaku prirodu. S jedne strane, to je poseban dikcionar (njegov sadržaj je diktiran i ograničen pojmom Sarajevo), a s druge dtrane, riječ je o općem rječniku koji podrazumijeva gotovo sve dimenzije grada. Knjiga je i klasičan leksikon, sačinjen po strogim leksikografskim normama, ali je i svojevrstan hibrid između leksikona i enciklopedije. Jednostavno, ovakvu knjigu o Sarajevu, nije bilo moguće napisati koristeći jednistven ključ. Uz to, ne bijaše u ovom poslu prethodnika i uzora. Valja, ipak, kazati, da je uprkos ružnim i strašnim prilikama,
u kojima je knjiga dobivala oblik, autoru bilo dostupno više desetina naših i inozemnih leksikona, glosara, dikcionara, kompendijuma, riječnika i enciklopedija. Konsultiranje ovih izdanja, bilo je od velike koristi pri određivanju sadržaja, obima, strukture i krajnjeg izgleda LEKSIKONA SARAJEVA.
Kriterijumi, po kojima su pojmovi uvršteni u LEKSIKON, jasni su. Osnovni kriterijum je bio da su pojmovi koji se odnose na ličnosti, toponime, građevine etc., već zastupljeni kao natuknice u enciklopedijama, leksikonima i antologijama. Za toponime koji se odnose na grad u uobičajenom njegovom opsegu, nije bilo ograničenja.
Smatrao sam zanimljivim i važnim svako ime nekog mjesta u bilo kojem vremenu. Zarad vjetrometine na kojoj se nalazi i česte smjene vlasti i režima, neke su ulice i desetak puta
mijenjale ime. Kada je riječ o ličnostima, prednost su imale osobe iz ovih kategorija: akademici, gradonačelnici Sarajeva, reisul-uleme, nadbiskupi vrhbosanski, mitropoliti dabrobosanski, nadrabini i rabini, najviši predstavnici vlasti koji su stolovali u Sarajevu ili su iz Sarajeva odlazili na najviše položaje. Za umjetnike: književnike, slikare, vajare, muzičare, pozorišne umjetnike, također nije bilo ograničenja. Oni su, definitivno, istinska reprezentacija grada. Političari, činovnici i vojnici, zastupljeni
su samo najpoznatijim predstavnicima. Njih je nepojamno mnogo u svim epohama, uostalom, pune su ih druge knjige.
Naravno da za pojedina zanimanja i sudbine, nisu ista mjerila u svim vremenima. Primjerice, apotekar Pardo, prije jednog i po stoljeća, pravo je čudo, što se ne može kazati za stotine današnjih apotekara, koji su nešto što se podrazumijeva. Iz proteklih stoljeća malo je pisanih dokumenata, pa su i sasvim
obične činjenice iz života Sarajeva kuriozitet. Ima, konačno, pojmova u LESIKONU, koji su ga obogatili, mada ga njihovo izostavljanje ne bi osiromašilo. Sa ovim prividnim paradoksom,
nosio se autor i prevladavao ga kako je umio, uvjeren da ispravno čini.
U člancima LEKSIKONA, po pravilu nema vrijednosnih sudova. Dosljedno su navođene samo činjenice. Knjiga je sačinjena izvan institucija, između ostalog, i zato, da bi bili izbjegnuti dnevnopolitički uplivi, licitiranje, ideološko retuširanje i svaka druga manipulacija činjenicama.
I dobre i loše strane LEKSIKONA SARAJEVA idu jedino na dušu autoru.
Valerijan Žujo
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.