Zločinke i heroine

Martha Jane Canary rođena je 1. maja 1852. u okolini Princetona, i mnogo je poznatija kao western legenda Calamity Jane.

Između legende i stvarnosti, tkale su se brojne priče o njenim doživljajima, o njenoj stvarnoj ličnosti, o njenim moralnim principima, ali je priča o njoj uvijek izazivala određenu dozu divljenja, pogotovo kod savremenih obožavalaca western priča kojima je i koncept ženske emancipacije itekako poznat, a koji ga isključivo vezuju za savremeno doba.

Zbog njenog čudnog i burnog života, ekstravagantnih životnih izbora čak i za današnje doba, i ne čudi što je Calamity Jane postala legenda, simbol žene „koja se ne plaši piti i nositi pušku“.

I dok smo skloni ostale revolveraše Divljega zapada, na kojoj god strani se borili, bili izopćenici društva, kauboji, vojnici ili kockari, proglasiti „zločestim momcima“, Jane je mahom shvaćana kao hrabra heroina, nipošto kao zločesta djevojka. Razlog je tome, moguće, njena biografija, koja je pokazuje kao beskompromisnu, hrabru i prilično samodestruktivnu – sve obilježja romantičarskoga koncepta heroja.

Do četrnaeste godine, Jane je izgubila majku, oca i braću, te ostala prepuštena sama sebi. Da je u stanju brinuti se o sebi i parirati usamljenim jahačima, vojnicima i odmetnicima Divljeg zapada, nesumnjivo je dokazala svojim umijećem baratanja vatrenim oružjem, a naročito jahanjem, u kojem je bila apsolutna majstorica.

Priče kažu da je Jane svoj nadimak Calamity (nevolja, nepogoda, propast) dobila kada su indijanci napali trupe kapetana Eagana. Kada su Indijanci otvorili vatru, otrgnula je kapetana sa njegovoga konja, dok se ljuljao u sedlu, popela ga na svog, i odjahala natrag na sigurno. On ju je prozvao Calamty Jane, heroinom ravnice.

Za vrijeme Zlatne groznice, preselila se u Deadwood u Dakoti. Godine 1876. upoznala je Billyja Hockoka, sa kojim je neko vrijeme drugovala. U mnogim pričama, filmovima, knjigama, njen je odnos sa odmetnikom bio romantiziran. Neki izvori, sa druge strane, tvrde da je bilo kakva dublja veza među njima bila nemoguća, jer su se poznavali kratko vrijeme. No, kao da je Jane ikada živjela polako, i kao da joj je i za šta trebalo previše vremena.

Nakon njegove smrti, priča se da je rekla kako je za njega bila udata, kako mu je rodila dijete, koje je potom dala na usvajanje.

Liječila je oboljele od velikih boginja, za vrijeme epidemije 1878. godine. Njena eskcentričnost nije se ogledala u nošenju samo i isključivo muške odječe, i muškom načinu jahanja. Priča se da su je Sioux Indijanci nekoliko puta poštedjeli, iz poštovanja, uprkos tome što se nikada nije borila na njihovoj strani.

Udala se za Clintona Burkea 1891. godine, nakon šest godina zajedničkog života. Imali su jednu kćer. Napustila ga je nekoliko godina poslije.

Nakon toga, Janein život se dosta promijenio. Učestvovala je u brojnim Wild West Shows, uključujući i onaj Buffalo Billa, pokazujući svoje vještine u pucanju i jahanju. No, njen samodestruktivni način života uskoro je došao po naplatu.

Jane je bila velika ljubiteljica alkohola, kojeg je uživala u mnogo većim količinama nego neki od njenih muških prijatelja, koji su bili osobito poznati kao „ljubitelji dobre kapi“. Njeno je eksplozivno ponašanje postalo nepodnošljivo, te je 1901. izbačena iz showa, nakon čega se vratila u Darkwood. Mnogi tvrde da je umrla sama, u maloj sobi u Calloway hotelu, nakon teške upale pluća, 1903. Ono što je sigurno, jeste da je sahranjena uz Bila Hickoka. To joj je bila posljednja želja.

Priča se da je njena sahrana bila jedna od najvećih i najposjećenijih u okolici. Kovčeg joj je nosio čovjek kojeg je kao dječaka njegovala za vrijeme epidemije boginja.

Calamity Jane, možemo pomisliti na kraju ove priče, bila je heroina najviše zbog beskompromisnog načina življenja, zbog vijernosti sebi, uprkos svoj boli koju je, moguće, nanosila drugima. Uspjela je, međutim, uhvatiti onu divlju i neobuzdanu strast za životom i osvajanjem, koja je bila istinski duh njenog vremena. Sve to svjesna da je, kako bi to ostvarila, potrebno da se ponaša kao muškarac. U svjetlu legende, Jane je vjerovatno mogla postati sve što je željela. I kao mnoge legende Divljeg zapada, voljela je piti, pucati i voljeti. Koliko je zaista bila sretna i koliko je cijenila svoj životni izbor, to zna samo Martha Jane.

Calamity Jane nije bila zločinka, i živjela je život u skladu sa svojim vremenom, što je rijetko koja žena Divljeg zapada mogla - možda jedini život koji se mogao živjeti slobodno. Njena je (samo)destruktivnost, međutim, odraz činjenice da je mrzila ono na što je bila osuđena, i da je svako vezivanje, pa i ljubav prema muškarcu ili vlastitoj djeci, shvatala kao plod te osuđenosti. Zbog toga je iza sebe ostavila brojne žrtve, a najviše ih je bilo među onima koji su je voljeli.