Život u ubistvima i bijegu: Prića o Bonnie i Clydeu
Radiosarajevo.ba
Bonnie Parker i Clyde Barrow među prvim su slavnim kriminalcima 20-tog stoljeća. U toku velike ekonomske depresije tokom 1930-tih šokirali su Ameriku serijom ubistava, otmica, pljački banki i razbojničkih prepada. Ostavljali su za sobom pustoš i metke. Smatra se da su počinili najmanje 13 ubistava.
Barrow je bio poznat kao hladnokrvni ubica, dok neki tvrde da Parkerica nije bila takva, već je prljavi posao prepuštala partneru. Istina se vjerovatno nikad neće doznati, jer nikada nisu uhvaćeni živi.
Nakon što je policija bila u stalnoj potjeri za njima nekoliko godina, na kraju su poginuli u zasjedi u kojoj je njihov automobil sav razrešetan mecima.
Boonie Parker rođena je u Roweni u Texasu 1910. godine. Sa 16 godina udala se za čovjeka po imenu Ray Tornton. Bila je u njega ludo zaljubljena, a imala je čak i dva isprepletena srca sa njihovim imenima utetovirana na unutrašnjoj strani bedra. Nedugo nakon što su se vjenčali, Tornton je osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu zbog ubistva. Bonnie ga nije dugo čekala.
Clyde Barrow bio je godinu stariji od Bonnie, a odrastao je na farmi u Telicu u Texasu. Bio je jedno od brojne djece u velikoj siromašnoj porodici. Upoznali su se četiri godine prije nego što će mu Bonnie 1926. godine pomoći da pobjegne iz zatvora. I tu počinje njihova priča.
Dotad neviđena potjera
Okupili su oko sebe svoju družinu i koju su činili William Daniel Jones, Clydeov brat Ivan, poznat kao Buck, te Buckova žena Blanche. Skupina je došla na glas kao The Burrow Gang, a postala je ozloglašena zbog niza ubistava, otmica, oružanih pljački, provala i krađa automobila širom zemlje.
Potraga za Bonnie i Clyde, sa cijelom pričom o tragovima koje su za sobom ostavljali (među kojima je bilo i leševa), ne može se porediti ni sa najzamršenijim krimi-pričama.
Godine 1933. Policija je bila u stalnoj potjeri za bandom, pri čemu je nabasala na informacije o tome ko su njeni članovi. FBI bio je obaviješten o automobilu marke Ford, ukradenom u Illionisu, a poslije odbačenom kod Pawushike na Floridi.
Pri pretrazi automobila pronađen je lijek u bočici, pa kad su posebni agenti posjetili apoteku gdje je lijek kupljen, pronašli su recept sa ispunjenim podacima na ime nekog rođaka Clydea Burrowa, i iz daljnje istrage je proizašlo da su u autu bili Bonne, Clyde i njegov brat. Izdat je nalog za njihovo hapšenje i započeo je pravi lov.
Dana 29. Jula 1933. Policija je sustigla odmetnike iz Iowe. U pucnjavi do koje je došlo Buck je ubijen, a Blanche uhapšena. Nekoliko mjeseci nakon toga, uhvaćen je William Daniel Jones, ovaj put u Houstonu u Texasu. Ne odustajući, Bonne i Clyde nastavili su dalje sami. U to doba, već su bili dobro poznati u široj javnosti. Nemilosrdnost s kojom je banda ubijala žrtve izazivala je ogroman strah, a o njihovim zlodjelima izvještavalo se veoma senzacionalistički, tako da su ubrzo postali neka vrsta medijskih zvijezda.
Marketinški trikovi
Reputacija neobuzdanosti koja je pratila Bonnie i Clydea dala je povoda različitim novinskim reklamnim trikovima. Ford Motor Company reklamirao je svoje automobile pismom potpisanim sa „Clyde Champion Barrow“, za koje se tvrdilo da je napisao on lično.
U njima je Barrow hvalio Fordove automobile. Povrh toga, Bonnie je sastavila pjesmu „Priča o Bonnie i Clyde“, koju je objavilo nekoliko novina. Počinje ovako:
You've read the story of Jesse James--
Of how he lived and died;
If you're still in need
Of something to read
Here's the story of Bonnie and Clyde.
Now Bonnie and Clyde are the Barrow gang.
I'm sure you all have read
How they rob and steal
And those who squeal
Are usually found dying or dead.
There's lots of untruths to these write-ups;
They're not so ruthless as that;
Their nature is raw;
They hate the law--
The stool pigeons, spotters, and rats...
Dana 2. novembra 1933. policija je postavila prvu zamku za njih dvoje u mjestu Grand Prairie u Texasu, ali njih dvoje su se uspjeli izvući: zaustavili su neki auto i oteli ga.
Godine 1934. par je još jednom došao na naslovnice, kada je u Texasu ubio dva mlada policajca, koji su bili u patroli, prije nego što su uopće stigli posegnuti za oružjem. Pet dana nakon toga, stigle su vijesti o još jednom policijskom službeniku ubijenom u Oklahomi. Nešto poslije toga, oteli su i ranili nekog policijskog šefa. Kada su službe za zaštitu zakona odlučile na svaki mogući način uhvatiti ubice, plakate sa natpisom „Traže se“ postavili su po cijeloj zemlji. Neki smatraju da potjera ne bi bila tako žestoka, a njihova smrt tako brutalna, da nisu počeli ubijati policijske službenike.
Potraga je bila u punom jeku kada je neki FBI-jev agent otkrio da su njih dvoje posjećivali kuću porodice Methvin u zabačenom kraju Lousiane. Ujutro 23. maja mnoštvo policije rasporedilo se uz cestu blizu Sailesa u Louisiani, te je uspjelo navuči njih dvoje u zamku. Rano u zoru, pojavio se automobil, a prije nego je uspio odjuriti, policija je na njega otvorila paljbu. Ništa nisu prepustili slučaju, nego su praznili šaržer za šaržerom, pucajući u auto, koji je bio sav razrešetan. Bonnie i Clyde bili su na mjestu mrtvi.
Unatoč činjenici da su odgovorni za više od tuce ubistava i da je Clyde poznat kao izrazito nasilan čovjek, njihova glamurozna reputacija pratila ih je mnogo godina nakon smrti. O njihovim životima snimljeno je nekoliko filmovima, među kojima You Only Love Once (1937), The Bonne Parker Story (1958), i najbolje zapamćeni Bonnie i Clyde (1967) koji je režirao Arthur Penn, a u kojem glavne uloge igraju Warren Beaty i Fay Dunaway.
Bonnie i Clyde: Prvi film ere Novog Hollywooda
Bonnie i Clyde smatra se epohalnim filmom u povijesti kinematografije: naziva se prvim filmom ere Novog Hollywooda koji je probio tabue i bio jako popularan među mladom generacijom.
Film se u dobroj mjeri ne drži činjenica o Bonnie i Clydeu. Jedan od glavnih likova u filmu, "C.W. Moss" je temeljen na dva člana Barrow bande: Williamu Danielu "W.D." Jonesu i Henryju Methvinu.
Jedina dva člana stvarne Bande Barrow koji su još bili živi u vrijeme objavljivanja filma bili su Blanche Barrow i William Daniel Jones. Dok je Blanche Barrow odobrila svoj prikaz u originalnoj verziji scenarija, prigovorila je zbog kasnijih prepravljanja i izvedbe Estelle Parsons, koja joj je donijela Oscara, rekavši: "U tom filmu sam ispala kao vrišteća konjska guzica!"
Film je zamišljen kao romantična i humorna verzija gangsterskih filmova tridesetih godina, poboljšana s modernim tehnikama snimanja. Arthur Penn namjerno je neke scene nasilja snimio u komičnom tonu koje bi se onda pretvorile u strahovito i krvavo nasilje. Na film su dobrim dijelom utjecali redatelji Francuskog novog vala.
Warner Bros.-Seven Arts je imao tako malo povjerenja u film da su producentu početniku Warrenu Beattyju ponudili četredeset posto profita umjesto minimalnog honorara, što je bio neobičan potez za to vrijeme. Film je do 1973. u cijelom svijetu zaradio preko 70 miliona dolara.
Film je po objavljivanju postao zloglasan zbog navodnog slavljenja ubica i razine filmskog nasilja, što je bilo neobično u to vrijeme. Danas, poslije Quentina Tarantina, nama teško da navodno veličanje nasilja može biti iole šokantno. Ipak, film je postao kultni, i dan danas se smatra remek-djelom.
dijala, radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.