Sjećanje na Hamdiju Mulića

Hamdija Mulić

Hamdija Mulić, učitelj, književnik i pedagog, rođen je u Konjicu 1881. godine. U rodnom mjestu završio je mekteb i osnovnu školu, a u Sarajevu nižu gimnaziju i učiteljsku školu. Odmah nakon školovanja, 1901. godine postavljen je za učitelja-pripravnika, a po položenom stručnom učiteljskom ispitu za stalnog učitelja. Kao učitelj radio je širom Bosne i Hercegovine, da bi 1913. godine bio premješten u Sarajevo, gdje ostaje do penzionisanja. Uz učiteljsku službu predavao je pedagoške predmete u Daru – l – muallimu (Učiteljska škola) i Gazi Husref-begovoj medresi. Manji broj književnih radova objavio je pod pseudonimom Ata Nerćes.

Još kao učenik, Mulić je počeo pisati i objavljivati svoje radove. Može se smatrati jednim od prvih saradnika Behara, budući da su mu radovi objavljeni već u prvoj godini izlaženja časopisa. Kroz svih deset godina izlaženja Behara Mulić je bio vjeran saradnik, sa izuzetkom sedme godine. Smatrao je da je Edhemu Mulabdiću učinjena nepravda jer mu je oduzeto uredništvo Behara te zbog toga te godine nije objavio nijedan svoj rad.

Hamdija Mulić je 30 godina pisao članke, objavljivao priručnike, sve s namjerom da nastavu na svim stepenima obrazovanja uskladi s modernim pedagoškim standardima. Pored Behara, sarađivao je i u časopisima: Pobratim, Smilje, Gajret, Biser, Školski vjesnik, Učiteljska zora, Pravda, Novi behar i dr.

Kao posebna izdanja objavio je: Za reformu naše nastave (1914); Uputa u vjersku nastavu (1930); Jugoslovenska čitanka (1931); Početnica za nepismene (1938); Metodika vjerske nastave (1941); Naša knjiga (1941)...

Sva izdanja štampana su u Sarajevu. Objavio je i dvije zbirke pripovijedaka: Iz života za život, (Mostar 1913.) i Iz naše mahale, (Zagreb 1944.) U listu Behar objavio je tridesetak priča, zabilježio 27 narodnih pjesmama, tri pripovijetke i više anegdota i zagonetki...

Mulić se smatra i jednim od prvih domaćih pisaca za djecu, a brojne svoje radove posvetio je upravo djeci i omladini, a kako je pisao o odgoju i značaju knjige u prosvjeti, govore mnogi njegovi tekstovi koji su i danas aktuelni.

"Ima inteligentnih ljudi, koji se kite znanjem i umjećem, ali pravo ne shvaćaju plemenitu svrhu na zemlji, te su sa etičkog stajališta pravi idioti... Nije dosta samo natrpati dječju dušu znanjem, nego treba da i najmanji dio nauke utječe na dobar odgoj mladeži..." govorio je Mulić.

Umro je u Sarajevu 8. januara 1944. godine.