Priča o stvarnim agentima 007

Njegovo ime je Dunderdale, Wilfred Dunderdale. Amaterski je bokser i odlično govori ruski. Ima dvije strasti: skupe automobile i zgodne žene. Putuje od Moskve do Pariza i ubija ruske agente. Zavodi djevojke i troši vladin novac na fine hotele i šampanjac.

Wilfred, ili Biffy za prijatelje, stvarni je i originalni James Bond, a u britansku tajnu službu primljen je 1919. godine. Ianu Flemingu, autoru romana o agentu 007, poslužio je kao model prema kojemu je portretirao danas najpoznatijeg tajnog agenta.

Ali, ako već nije u pitanju Biffy, onda su to sigurno Sidney Reilly zvan As aseva i Paul Dukes, pravi majstor prerušavanja. Obojica su operirali u bivšem Sovjetskom Savezu. Dukes je dva puta ušao i izašao, drsko se prerušavajući u sovjetskog tajnog agenta.

Od osnivanja do kraja rata
Operativaca po kojima je Fleming stvorio Bonda moglo bi biti još, a sve o njima sigurno zna Keith Jeffery, profesor historije na univerzitetu u Belfastu. On je prvi u historiji kome je britanska tajna služba MI6 (njezino službeno ime je SIS, Secret Intelligence Service) dopustila neograničeni pristup njihovoj tajnoj arhivi.

Tako je i nastala knjiga o MI6 i njihovim često bizarnim i za današnje pojmove nevjerojatnim metodama istraživanja, prerušavanja i akcija.

Knjiga pokriva razdoblje od osnivanja agencije 1909. pa sve do kraja rata 1949. i autoriziralo ju je današnje vodstvo tajne službe. Metode su, sa današnjeg aspekta, bizarne i gotovo nestvarne. No, osim pikanterija, otkriva i detalje o ljudima koji su požrtvovno i naporno radili i žrtvovali se za svoju domovinu.

"Sperma je najbolja nevidljiva tinta zato što ju je teško detektirati i uvijek je dostupna, vjerovali ili ne", rekao je u junu 1915. Mansfield Cumming, tada glavni dužnosnik i osnivač MI6, odgovarajući na upit Waltera Kirkea, nekadašnjeg šefa vojne obavještajne službe. To je i dokumentirano.

Srušen mit
Iako su, prema knjizi, tadašnji agenti bili oduševljeni otkrićem nove vrste “tinte” koja ne reagira na jodne pare, svi koji su se njom koristili zamoljeni su da koriste svježe zalihe jer su se neki žalili na neobičan miris pisama. Pronađen je i zapis o agentu koji je nosio ronilačko odijelo preko smokinga jer je do mete u kasinu morao doći preko mora. Zvao se Peter Tazelaar, a kasino se nalazio u okupiranoj Holandiji.

S prerušavanjem se išlo toliko daleko da je namješteno da smrdi po alkoholu.

Ovi detalji, kao i brojni drugi, objavljeni su prošli tjedan nakon izlaska Jefferyjeve knjige. Osim brojnih zabavnih detalja, srušen je i jedan ozbiljni mit. Agenti MI6 nisu imali famoznu dozvolu za ubijanje, iako je prilikom njihovih operacija bilo ljudskih žrtava, osobito u vrijeme rata.

Britanski agenti operirali su i u SAD, lobirajući među političkom elitom da podupre borbu protiv nacizma. Spriječili su komunističku revoluciju u Brazilu i tragali za tajnim njemačkim oružjem uoči Dana D, tj. invazije na Normandiju.

Pothvati poručnika
Knjiga također prati tajnu organizaciju Bijela dama, koja je pratila kretanje njemačkih trupa te ga dojavljivala saveznicima, kao i pothvate poručnika Augustusa Agara koji je tokom ruske revolucije sa svojim timom potopio nekoliko sovjetskih ratnih brodova. Koristio je samo brze malene motorne čamce.

Spominje se i skandal oko Zinovievog pisma koje su navodno ruski komunisti slali britanskima. U tom se pismu pozivalo na rušenje laburista 1924. godine. Na kraju se ispostavilo da je pismo lažno te da ga je raspačavao upravo MI6 kako bi potaknuo kolektivni negativni stav prema Rusima. Ili nije? S agentima se nikad ne zna.

Incident nazvan Venlo također je obrađen u knjizi. Riječ je o operaciji u kojoj su agenti njemačke organizacije povezane s Gestapom uhitili dvojicu SIS-ovaca na holandskoj granici u prvim danima rata i optužili ih da su planirali ubiti Hitlera. Doduše, otkriveno je da su šefovi MI6 doista debatirali o atentatima na nacističke vođe.

Žrtve za domovinu
"Kao ljubitelj krimića, moram priznati da sam pronašao manje dokaza o ubistvima i zavjerama nego što sam mislio. Puno je sudbina u tim spisima, a riječ je o hrabrim i dobrim ljudima koji su se žrtvovali za domovinu", izjavio je pri predstavljanju knjige Keith Jeffery.

Jedino što profesor nije istražio jest tzv. slučaj Philby. Kim Philby bio je agent 30-ih godina prošlog stoljeća, ali je tek poslije otkriveno da je sovjetska krtica. Preminuo je 1988. godine. Autor knjige kaže da nije smio objaviti imena izdajica, ali se uvjerio kako je i tajna služba, kao i većina britanske vojske, nespremno dočekala Drugi svjetski rat.

"Za mene je to bilo kao da dijete puste u radnju sa slatkišima. Ti spisi su Sveti graal i puni su tajnog blaga poput Aladinove pećine", objašnjava, dodajući kako je dobio i dozvolu da objavi detalje operacije Sramota tokom koje su britanski agenti sabotirali brodove koji su židovske izbjeglice prebacivali u Palestinu. U to je vrijeme Britanija još vladala Palestinom i vlasti su zabranile dolazak izbjeglica.

Otkrivene su i nikad razjašnjene smrti mnogih agenata. Keith otkriva kako je nabasao na spis kodnog imena TR16. Riječ je o izvještajima neimenovanog agenta koji je slao podatke iz njemačke mornarice.

Majstor obmane
"U sljedećem izvješću doznajemo kako je TR16 star i umoran i htio bi se povući iz posla. Čovjek je navršio 60 godina. Već u sljedećem spisu se spominje kako se nije pojavio na zakazanom sastanku te da je vjerojatno mrtav. Njegova sudbina ostaje nepoznata", prepričava Keith, dodajući da je smio gledati spise do početka hladnog rata pravo kad je počeo slučaj Philby.

Dotad je napisao već 800 stranica i na neki način bilo mu je drago što je morao stati. Spise je proučavao pet godina.

Među boljim agentima iz tog doba, prema knjizi, jest i Dudley Clarke kojeg su 1941. u Madridu španske vlasti uhapsile odjevenog u ženu. Kad su ga pretražili i shvatili da nosi čak i grudnjak, zaključili su da je transvestit i pustili ga. Dudley je bio vrhunski agent i majstor obmane, što je dokazao u brojnim drugim akcijama.

Među agentima su bili i poznati i voljeni pisci poput Somerseta Maughama i Grahama Greena, a Arthur Ransome je čak ljubovao s sekretaricom Trockog kako bi izvukao informacije.

Najstarija služba
Što se tiče mitologije o Jamesu Bondu, čak je i odjel legendarnog smušenog i živčanog naučnika Q-a (u većini filmova glumio ga je pokojni Desmond Llewelyn, a naslijedio pajtonovac John Cleese) utemeljen je u stvarnosti.

MI6 doista je imao odjel u kojem su naučnici smišljali tajno oružje, tablete za omamljivanje, uređaje za nadzor u kemijskim olovkama i ormare koji se sami mogu uništiti. Britanska tajna služba jedna je od najstarijih na svijetu, ali tek je 1990. godine službeno priznala da postoji.

MI6 nije službeno ime
Britanska tajna služba osnovana je 1909. kao SSB (Secret Service Bureau). Tokom Prvog svjetskog rata Cummingova služba tijesno je surađivala s vojskom i bila je poznata pod imenom MI1. Nakon rata razvila se debata o strukturi i nadležnosti tajne službe te je do 1920. promijenila više naziva.

Tek je tada nazvana SIS (Secret Inteligence Service) te je pala pod jurisdikciju ministarstva vanjskih poslova i taj je naziv ostao služben do danas. Zbog suradnje s MI5, vojnom tajnom službom SIS je postao poznat kao MI6. Iako naziv nije služben, pisci poput Fleminga, a kasnije i mediji, redovito ga koriste kao naziv za britansku tajnu službu.

Oznaka za šefa nije M, nego C
Iako je u filmovima o Bondu pozicija šefa označena slovom M, u stvarnom se životu on označava s C. Čitatelji Jefferyjeve knjige moći će doznati i nešto o samom nastajanju agencije koju je utemeljio upravo Mansfield Cumming, autor "ideje o nevidljivoj tinti".

Prvo je radio sam u uredu, a kao bistri pomorski časnik, na tajnim se sastancima prerušavao pomoću tupea i lažnih brkova te se potpisivao sa C, što je poslije postalo službenom tajnom oznakom za šefa. Počeci britanske službe tako leže zapravo u diplomaciji u kojoj je bio i Cumming.

Uostalom, za diplomata je smrtna uvreda ako ga se nazove špijunom, kao što se i vojnika ne može zvati ubicom, što je rekao njegov prijatelj Sir Duff Cooper, britanski ambasador u Parizu.

Cumming je za prve zaposlenike, agente i agentice, iz proračuna osigurao sredstva za, primjerice, kupovinu šampanjca i plaćanje hotelskih soba u slučaju da zavedu protivnike.