Predstavljamo strip: Peanuts (VIDEO)

Sudbina Charlesa Schultza, kao strip autora, zapečaćena je gotovo od samog njegovog rođenja - kada je imao samo dva dana dobio je nadimak Sparky, po tadašnjem veoma popularnom strip junaku iz dnevnih. novina. Jedan od najpoznatijih svjetskih crtača rođen je u mjestašcu St.Paul u Minnesoti, 22. novembra 1922., a skoro čitav svoj život proveo je u malom mjestu Santa Rosa u sjevernoj Californiji. Njegova adresa bila je skoro pa državna tajna, i niko osim uže rodbine i suradnika je nije znao. Njegovi fanovi, na čija je pisma uvijek odgovarao, pisma su slali na adresu: Charles Schulz, Number One Snoopy Place, Santa Rosa, California 95403, USA.

U lokalnom listu St. Paul Pioneer Press, 22. juna 1947., u dijelu novina posvećenom ženama, izlazi njegov prvi rad Li'l folks – priča o troje djece: djevojčici Patty, dječaku Charlieju Brownu, dječaku koji je obožavao Beethovena, te o psu koji je ličio na Snoopyja. Krajem 1949, Schultz traži od izdavača da dobije dnevnu rubriku i povišicu, što izdavač odbija, a Schultz biva prisiljen dati otkaz.

Priča stara pola stoljeća
Peanutsi se prvi put pojavljuju 2. oktobra 1950. u sedam novina: The Washington Post, The Chicago Tribune, The Minneapolis Star/Tribune, The Allentown Call-Chronicle, The Bethlehem Globe-Times, The Denver Post, te u Seattle Times-u. Do januara 1952. izlazio je radnim danom (od ponedjeljka do subote), a zatim je dobio i nedjeljnu rubriku. Tada se većina izdavača odnosila prilično "okrutno" prema stripu: objavljivali su table vertikalno i sužavali ih radi prostora. Schultz je jednom prilikom rekao da je u stripu isprva želio ujediniti dječiji i teen humor, ali se na kraju odlučio samo za dječji. Kada je strip trebao početi izlaziti kontinuirano postavilo se pitanje naslova. Schultz je želio zadržati Li'l Folks, ali je bio presličan naslovu Little Folks, stripu koji je tada izlazio u drugim novinama. Dobio je od izdavača deset naziva koja su bila u konkurenciji i on je izabrao Peanuts.

"Bio je to najgori naslov za strip ikad smišljen"
U početku je dobivao zbunjujuća pisma u vezi naziva stripa, ali je sva zbunjenost uskoro nestala. U prvom izdanju pojavila su se tri lika – Charlie Brown, Patty i Shermy. Snoopy se pojavio dva dana kasnije 4. oktobra 1950., a od tada je gotovo nemoguće odrediti tačan datum pojavljivanja pojedinih likova. Navest ćemo samo neke od njih: Lucy, Schroeder, Linus, Pig-Pen, Charlotte Braun, Peppermint Patty, Woodstock... Naravno da tu postoji još čitava gomila likova, neki od njih se iz raznoraznih razloga više ne pojavljuju ili se tek povremeno pojavljuju, a neki su se pojavili tek jednom ili dva-tri puta. Najvažniji likovi naravno zaslužuju da se o njima kaže i nešto više:



Charlie Brown – vječni gubitnik. Ili ne – oni samo misle da je gubitnik. Dječak na čijoj proslavi uvijek kiši, dječak koji nikada nije pobijedio u baseball utakmici i dječak koji nikad neće osvojiti srce male crvenokose djevojčice. Mnogi obožavatelji Peanutsa su se pitali je li Charlie Brown ćelav. U jednom pismu autor je napisao: "I don't think of it as not having hair. I think of it asbeing hair that is so blond that...it's not seen very clearly, that's all." Pognute glave, sa rukama u džepovima u pratnji Snoopyja, vječno zamišljen. Takav Charlie Brown nas već godinama očarava. Baš takav – pobjednik Charlie Brown.



Snoopy – inteligentni pas, vjerojatno najpametniji lik serijala o Peanutsima koji nikada nije progovorio nijednu riječ (zato jer je to ljudska mana) i najpoznatiji beagle na svijetu. U mnogim razmišljanjima (naravno, u oblačićima ), dok sjedi na krovu svoje kućice ovaj pas bilježi mnoge eseje i razmišljanja koja samo njemu mogu pasti na pamet. Snoopyjeva najveća želja je, naravno, pobijediti svoga zamišljenoga Crvenog Baruna. "Uhvatit ću te jednog dana, Crveni Barune" - čuje se sa krova njegove kućice u četiri sata ujutro dok mu se Barun smije gledajući ga s neba, a Charlie Brown se diže i u pidžami ga pita: "Kako ćemo ovo objasniti susjedima". Naravno, Snoopy ima svog vjernog pratioca - Woodstocka, a i vođa je skauta Woodstockove družine.



Woodstock – tako velika uloga za tako malu pticu. Veliki Snoopyjev pratilac, te njegov vjerni i povjerljivi prijatelj. Pošto je malen, a i ptica, on je šetajuća bomba koja se sprema eksplodirati. Često je, budući da je ptica, uznemiren za Dan Zahvalnosti. On je i jedan od slavnih Snoopyjevih skauta.



Linus – punim imenom Linus van Pelt – intelektualac skupine. Očaran je vlastitom sigurnosnom dekicom i nikada se ne odvaja od nje. Cucajući svoj palac, on često izgovara prave filozofske misli, te lagano nalazi rješenja za najzamršenije probleme. "Uznemiravan" od svoje sestre Lucy on paradoksalno, uprkos godinama, gleda na svijet svojim očima. Shvaćajući bit Božića, on ne vjeruje u deda Mraza, ali zato dječačkom maštom vjeruje u Veliku Tikvu koja za Noć vještica djeci donosi darove. U jednoj već legendarnoj epizodi on i Charlie Brown se svađaju oko Božića i Noći vještica. Iznerviran uvjerljivošću Linusa, Charlie Brown mu odgovara da neće ulaziti u teološke rasprave.



Marcie i Peppermint Patty - ova dva lika idu ili skupa ili nikako. Otkako su se upoznale u ljetnom kampu nerazdvojne su prijateljice. Usprkos tome što su sušta suprotnost ne bi mogle jedna bez druge (jedna je tipična štreberica, a druga baseball igračica koja zanemaruje školu). U ovom slučaju Schultz upotrebljava klišeiziranu ideju prijateljstva u suprotnosti koju je u obliku ova dva lika usavršio bolje nego ijedan drugi strip majstor kroz niz mini epizoda u kojima ove dvije junakinje upotpunjuju jedna drugu. Marcie zove Patty Sir čime ismijava njezine mane. Uprkos tome uvijek je spremna, kao i svaka prava prijateljica, pomoći Patty u školi ili u domaćoj zadaći.



Lucy - ovaj se lik u Peanutsima može opisati na samo jedan način – nevjerojatno gunđalo. Lucy je prikazana kao totalna suprotnost svom bratu Linusu. Iako nije tako pametna kakvom se nastoji prikazati, stalno dijeli savjete ostalim likovima. Jedina slaba tačka joj je Schroeder, dječak koji obožava Beethovena.

Zanimljivo kako se u Peanutsima svakoga 5. avgusta pojavljivao lik Schultzove kćerke Amy ("...Well, maybe not EVERY August 5...but quite a few!..." – rekao bi Schultz). Pozdrav se nije pojavio u stripu 1999., 1998, 1997, 1996, 1995, 1991, 1986, 1984, 1979, 1973, 1968, 1965, te 1958. godine. Postoje mnoge priče o ovim datumima, te su se na mnoge načine tumačili naslovi epizoda ovih godina, ali nikada nećemo znati šta je autoru bilo na pameti.

Schultz je nacrtao apsolutno sve epizode i table Peanutsa i oporučno je odlučio da nakon njegove smrti niko ne može nastaviti crtati Peanutse, te je tako sam sebe poslao u historiju stripa. Objavio je ukupno 17 897 stripova, od toga 15 391 dnevnih strip-kaiševa, te 2 506 nedjeljnih stripova. Osim stripa njegovi će junaci ostati zapamćeni po velikom broju knjiga, albuma, te svih ostalih medija koji se zauvijek sjećaju Snoopyja i ekipe.

12. februara 1999. svijet se oprostio od Schultza i Peanutsa. Toga dana većina strip crtača, ali i poklonika stripa odala je počast velikom majstoru. Iza Schultza je ostalo besmrtno djelo koje i dan-danas istim intenzitetom osvaja i stare i mlade čitatelje širom svijeta.