Predstavljamo strip: Dylan Dog (VIDEO)

Talijanski strip izdavačke kuće Sergio Bonelli je, uz Alan Forda, jedan od najpopularnijih stripova na našim prostorima, ali ono što je bilo karakteristično za talijanski strip je - žanr. Gotovo svi stripovi Bonelli kuće bili su western žanra. Tex, npr, je daleko najpopularniji strip u Italiji, do te mjere da se smatra dijelom kulture, pa čak se ide do te mjere da se tvrdi da svaki pravi Talijan posjeduje bar nekoliko stripova o Tex Willeru. Uspjeh Texa odredio je da se veliki broj talijanskih stripova bavi western tematikom, a ostali žanrovi su bili ocijenjeni neprofitabilnima, bar na duge periode.

Sve se to mijenja 1982. godine, kada Alfredo Castelli kreira lik Martin Mysterea, četrdesetogodišnjeg profesora arheologije, koji putuje svijetom rješavajući raznorazne misterije poput onih o Bermudskom trokutu, Stonehengeu, Noinoj Arci, Izvoru mladosti, čudovištu iz Loch Nessa… Veliki uspjeh Martin Mysterea ponukava mladog scenaristu Tiziana Sclavija, dotada poznatog po nekoliko scenarija u Zagoru i Mister Nou, na obznanjivanje svoje ideje o Dylan Dogu, detektivu specijaliziranom za noćne more, fizički modeliranom po liku Ruperta Everetta. 1986. godine, Dylan Dog kreće sa svojim objavljivanjem i monumentalno privlači ogromnu pažnju publike, vrlo vjerovatno, zasićene silnim westernima. Najveći uspjeh strip ostvaruje kod studenata, ljepšeg pola, pa i kod mnogih akademika. Sam Umberto Eco je jednom rekao da jedino što može da čita u svako doba su Biblija, novine i Dylan Dog. Prvobitne teme su bile dosta uobičajene za žanr horrora kojem strip pripada: zombiji, serijske ubojice, vještice, vukodlaci, sablasti, Sotona, vanzemaljci, Smrt (Kao lik, ali i kao pojava.), vampiri, razni demoni… S vremenom se sve više vidi namjera autora da prikaže užas svakodnevnice i strip nerijetko nudi filozofske i/ili psihološke analize svakodnevnih pojava, poput života, smrti, društva, politike, porodice itd.

Ko je taj Dylan Dog?
Radnja stripa se odvija u Londonu, a glavni lik je Dylan Dog, detektiv noćnih mora, a nekadašnji policajac Scotland Yarda. Dylan je bivši alkoholičar, vegetarijanac, pati od morske bolesti i boji se aviona i visina. Sanjar je, što je jedan od glavnih razloga napuštanja Scotland Yarda, kako bi bio Istraživač noćnih mora. Kao što sam kaže: "Bio bi jedini takav istraživač, dakle, i najbolji". Također, veliki je zavodnik, do te mjere da skoro svaki broj ima novu djevojku, mada su se u njegovu srcu zadržale samo tri: Morgana, Bree Daniels, te Lillie Conolly (fanovi obično dodaju Marinu Kimball, kao četvrtu, ali je trenutna službena glavna scenaristica Paola Barbato ne uvažava kao više od jedne ljetne ljubavi, što i jeste.). Dylanova prošlost je nepoznata, navodno je on samo reinkarnacija nekog drugog Dylan Doga, a njegov veliki neprijatelj Dr. Xabaras je, navodno, njegov otac, a možda i nije? Od njegovih prijatelja valja izdvojiti Groucha, koji je dvojnik Groucho Marxa, slavnog komičara iz tridesetih godina. Groucho je uvijek spreman za (ne)podnošljive viceve i uvijek spreman Dylanu dobaciti pištolj u ruke u ključnome trenutku. Nadalje, tu je i Inspektor Bloch, Dylanov šef iz policijskog doba, a i njegova očinska figura. Tu su i glupi policajac Jenkins, groteskna hiperbola svih viceva o policajcima i lord H.G. Wells, genijalni izumitelj, naučnik, lingvist i još mnogo tog. Za razliku od ostalih junaka iz Bonelli kuće, Dylan nema veliku galeriju zlikovaca. Tu vrijedi izdvojiti: dr. Xabarasa, ludog naučnika koji traga za besmrtnošću, Smrt, koja je sveprisutna u serijalu, ali se u nekoliko navrata javljala i kao lik, Nevidljivog Čovjeka, serijskog ubojicu poznatom po bijelome kišnom mantilu, a kojih je bilo nekoliko, Grozu Strašnog, neku vrstu duha koji obitava u tami i koji se priziva mržnjom, još jednog serijskog ubojicu, Ružičastog zeca, Dylanovu verziju Bugs Bunnya sa ubilačkim tendencijama i bizarnim rasponom oružja, od dinamita do nakovnja…

 

A gdje smo mi tu?
Što se tiče izdavačkog života Dylan Doga, on je bio jako trnovit, kao, uostalom, i skoro svakog drugog strip-junaka na ovim prostorima. Strip je pokrenut u doba bivše Jugoslavije nepunih godinu dana nakon talijanske premijere. To izdanje je imalo dosta mana, posebno po pitanju prijevoda, gdje se, npr, prevoditelji nisu mogli dogovoriti je li Bloch zapravo Blok ili Bloč. Negdje krajem rata, preciznije 1994. godine, Slobodna Dalmacija pokreće ponovno Dylan Doga, ali u prvih 10 brojeva preskaču mnoge epizode, neke objavljuju ranije nego što trebaju, neke kasnije itd. Zaista kvalitetno izdanje uređeno hronološki nismo dobili sve do 1999. godine, kada je Slobodna Dalmacija krenula sa svojom edicijom Dylan Dog Extra. U tom periodu reći da je Dylan Dog Extra imala stalan ritam izlaženja bi bilo pogrešno. Razlika između dva broja je znala trajati od mjesec dana, pa i do tri, četiri mjeseca. 2001. godine, nakon 12 objavljenih brojeva, i Dylan Dog Extra postaje jedna od mnogih ugašenih edicija Slobodne Dalmacije. Godinu dana kasnije, 2002., zagrebačka izdavačka kuća Ludens preuzima gotovo sve prijašnje edicije Slobodne Dalmacije i nastavlja sa njihovim izdavanjem, koristeći i njihovu numerizaciju, čime se napokon stvara kakav-takav kontinuitet. Sam ritam izlaženja je dvomjesečni, dakle, 6 brojeva godišnje, mada se i to s vremenom mijenja, zavisno od prilika. Danas je Dylan Dog jedan od najuspjelih stripova ikada objavljivanih na ovim prostorima sa objavljenih 66 Dylan Dog Extra, 111 Dylan Dog epizoda regularne serije, 14 Specijala, 6 Almanaha, 6 Giganata i 4 Maxija, što je opet samo oko 60% onog što je izašlo u Italiji dosada. (U nastupu besramne samopromocije autor ovog teksta hvali se da posjeduje sve gore navedene stripove.)

Dylan u drugim medijima
Po pitanju multimedijalnih izleta, Dylan Dog je doživio dvije filmske verzije. Prvu, DellaMorte DellAmore je uradio Michele Soavi 1994. godine. U pitanju je adaptacija Specijala 3-Crni užas (U izdanju iz bivše Jugoslavije preveden kao Smrt, ljubav, smrt), iz kojeg su izbačeni Dylan Dog dijelovi, čime je film zapravo film o Dylan Dogu bez njega. Glavu ulogu igra Rupert Everett. Drugi film je Dead of Night, sa Brandonom Routhom (posljednjim Supermanom) u glavnoj ulozi, koji treba uskoro početi sa svojom distribucijom. Dylan Dog je doživio i dvije videoigre. U pitanju su dvije point’n’click avanture iz sredine 80ih, adaptacije epizoda Ubojice i S druge strane ogledala. Nažalost, za njihovo igranje je potrebno znanje talijanskog jezika, budući da nikad nisu doživjele englesku verziju.