Predstavljamo strip: Bosman (FOTO)

…Bio je to bosanski čovjek ili Bosmen, poseban po mnogo čemu. Bosmen čovjek, nadčovjek, Bosmen, oličenje plemenitosti i poštenja, ali i ratnika kakvog čovječanstvo dosada nije imalo prilike upoznati. (…) I pobjede za svoj narod, jer Bosmen ne zna za poraz, Bosmen to su pobjede.

Protekle sedmice predstavili smo Captain Americu, američkog strip-heroja, zamišljenog kao ratna propaganda protiv nacizma. I ovoga puta smo, donekle, u istim vodama – radi se o stripu Bosman, bosanskohercegovačkom propagandnom stripu iz minulog rata. Također, ovaj put ćemo napraviti iznimku te po prvi put prenijeti već objavljeni tekst o nekom stripu – radi se o tekstu Đe si sada Betmene, tragično preminulog Karima Zaimovića, objavljenom u decembru 1994., u Feral Tribuneu. Ujedno, ovo je i prvi bh. strip koji predstavljamo.

Sarajevo - grad koji je spavao slatkim snom i ne sluteći da se avet smrti i zločina lagano približava. Izgledalo je da je sve izgubljeno, jer smrt je dolazila tiho pružajući svoje krake po cijeloj zemlji Bosni. Ali jedan mladi čovjek koji je živio životom svakog običnog mladića planete Zemlje, trebalo je da odigra ulogu koje ni sam nije bio svjestan. Bio je to bosanski čovjek ili Bosman. Poseban po mnogo čemu."

I zbilja, strip "Bosman", čija prva i za sada jedina epizoda započinje upravo citiranim prologom, poseban je po mnogo čemu, tako mi svih bubnjeva Darkvuda i hiljada jelenskih rogova. Ponajprije po tome što je kreiran i tiskan u opkoljenom Sarajevu. Nakon mnogih najava i priča po lokalnim strip-kuloarima (koji se danas sastoje od čitava tri čovjeka!), početkom oktobra pojavio se prvi broj "Bosmana", stripa rađenog po scenariju Jusufa Hasanbegovića, dok se za crtež pobrinuo Ozren Pavlović. Izdavač ovoga "prvog bosanskohercegovačkog crtanog stripa" (!?), kako stoji u reklami, je PP Hasanbegović Trans International - Sarajevo, uz svesrdnu donaciju mnoštva poznatih firmi, ali i uz pomoć Merhameta i Armije Republike Bosne i Hercegovine. Tiraža prvoga broja je 5000 primjeraka, s cijenom od 2 njemačke marke po primjerku.

Tko je, dakle, Bosman? Scenarist ga opisuje samim superlativima, čija naivnost i povremena nebuloznost teško može proći kod današnje djece - kojemu je ovaj strip ponajprije i namijenjen. Osobito kod sarajevske djece čije je životno iskustvo bogatije i oporije nego u većine čitatelja ovoga prikaza. Bosman je, dakle, "nadčovjek, oličenje plemenitosti i poštenja, ali i ratnika kakvog do sada čovječanstvo nije imalo priliku upoznati", "ratnik pravde i dobra, protiv zla", a "čak je i priroda znala ustuknuti pred snagom duha i pogleda ovoga čovjeka", "čovjeka neviđene hrabrosti i ratničkih sposobnosti, čovjeka prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, pred kojim su bile brojne avanture i opasnosti." sve u svemu, sam lik je nevješti konglomerat različitih utjecaja u rasponu od "Punishera" i "Batmana" pa do "Zlatne serije" ili "Lunova Magnus stripa".



Trideset i tri tabloa prve epizode ove krajnje ambiciozno zamišljene serije (po najavama svakog bi se mjeseca trebala pojavljivati nova epizoda), konfuzna su zbrka bez suvisle priče što bi uvezala mnoštvo kratkih epizoda koje nas vraćaju u prve dane sarajevskog rata. Bosman kao ideja metaforične sinteze svih ljudi koji su se početkom rata dohvatili puške, propada već u startu. Jer, prvi branitelji teško da su imali "najbrži motor na svijetu". I

Ili, kako veli Bosmanov prijatelj izumitelj, "to je mini turbo motor s kojim ćeš moći prosto da letiš i dostižeš brzinu od 500 kilometara na sat". Niti je u aprilu '92. nebo progovaralo munjama (kao u ranom "Kapetanu Marvelu"!) i branitelje oblačilo u kostim koji Bosmana čini toliko neranjivim da mu, "čak ni atomsko oružje" ne može naškoditi - kako tvrdi bezimeni dedo koji uz pomoć Kurana daruje Bosmanu svu tu silnu moć i pride mu obeća "mač božje pravde" koji će uskoro dobiti.

Zanimljivo je da su svi likovi u stripu bezimeni, pa čak i ne saznajemo tko je i što je tip što Bosmanom postaje, već ga narod spontano tako prozove. Štoviše, kada voditelj televizijskoga dnevnika govori o njegovim prvim podvizima, kaže: "Bosman je djelovao brže od Batmana i hrabrije od Supermana." Po tome ispade da je građanstvo Sarajeva stripovno obrazovana populacija. Kamo sreće.

Svjetlija strana "Bosmana" jest crtež Ozrena Pavlovića, iskusnog ilustratora i dizajnera kojemu je ovo i prvi autorski susret s medijem stripa. Očita je njegova muka dok se borio s nedostatcima scenarističkog predloška. Stoga imamo dosta praznih hodova u kadriranju i montaži tabloa, nefunkcionalnog uvezivanja različitih Bosmanovih demonstracija snage i intelekta (bavi se jogom, dubi na glavi, diže utege, čita knjige, svira gitaru...). No, Pavlovićev ujednačeni, zanatski korektan i ponešto staromodan crtež spašava "Bosmana" od potpuna kolapsa.

Za sada je teško govoriti o budućnosti "Bosmana". Druga epizoda se još uvijek radi, a po onome što je vidio potpisnik ovih redaka, stvar bi mogla ispasti nešto bolje, u crtačkom, ali i u scenarističkom pogledu. Jer, šteta je da dok jedan Hermann ili Kubert u inozemstvu ili Biuković u Hrvatskoj, primjerice, rade stripove posvećene ratnom Sarajevu, u samome gradu nema dostojna proizvoda. Umjesto početne, vrlo intrigantne ideje da se napravi spoj sarajevske ratne zbilje i tipično stripovnog iskoraka u fantastiku - u formi američkoga superherojskog obrasca - za sada imam tek naivan, a mjestimično i neukusan strip koji eventualno može proći kao parodija, ali ne i kao stvarna posveta ljudima koji su obranili Sarajevo.



Karim Zaimović, velika nada bh. književnosti i vrhunski poznavalac strip umjetnosti, poginuo je u ljeto 1995. godine, malo prije okončanja rata. Prva objavljena epizoda Bosmana ostala je i jedina i danas predstavlja priličan raritet.