Pionir književne borbe protiv rasizma

Na današnji dan 1842. godine u Ernstthalu se rodio Karl Fridrich May, slavni njemački pustolovni pisac, na čijim su pričama odgojene mnoge generacije mladih čitatelja. Prema njegovim knjigama smimljeni su mnogi filmovi i serije. Najpoznatije knjige su: „Na dalekom zapadu“, „Lovci na medvjede“, „Winnetou“, „U carstvu srebrnoga lava“, „U Balkanskim grudama“. May je pisac koji je često bio zaboravljen u književnim krugovima, ali zapamćen od strane miliona mladih čitatelja.

Bio je peto od četrnaestero djece, a kako je porodica bila gladna i siromašna, mali Karl je čitajući romane, često bježao u zamišljeni svijet. May je bio dobar đak, ali u 14. godini biva izbačen iz škole zbog krađe šest svijeća. Nakon što je prešao u tzv. tvorničku školu, gdje su đaci ujedno bili i radnici, May je svom sobnom drugu ukrao džepni sat, zbog koje ga je sud osudio na šest sedmica zatvora. Poslije zatvora, nastavio je sa krađama i prevarama. Nakon što je ponovo uhvaćen, a na listi ukradenih predmeta su bili dječja stolica, naočale u futroli, bilijarske kugle, čak i konj na kojem je pokušao odjahati, sud ga osuđuje na četiri godine tamnice.

U zatvoru se ispoljila sva njegova maštovitost. Zatvorskim drugovima je počeo pričati fantastične priče o svojoj prošlosti, a noću bi često fantazirao kako jaše kroz zemlju Indijanaca, na mustangu Swallowu. Svećenik ga je ohrabrio da počne pisati. Iz zatvora je ranije pušten zbog dobrog vladanja. Kući je za svojim pisaćim stolom polako počeo pisati putopisne priče, kriminalističke romane, pustolovne priče Divljeg zapada. Čežnja Karla Maya za silnim junacima u kojima će vidjeti samoga sebe, izazvala je istu čežnju kod onih koji su čitali njegove priče.Na kraju se od silnog izmišljanja zapleo u mrežu vlastitih fantazija. Njegov stil pisanja bio je takav da obrazovani čitatelj prestaje čitati njegove romane nakon prvih stranica, ali se isto tako nađe zrelih misli i zapažanja.

Njegove posljednje riječi dok je umirao u svom krevetu, bile su: „Pobjeda! Velika pobjeda. Vidim sve ružičasto!“ Vjerovatno je osjetio u sebi Velikog Manitua, koji ga je poveo u lov na vječnim poljanama.

Umro je 30. marta 1912. godine u Radebeulu.

Jedno mu se mora priznati, a to je da je bio uz Indijance, te isto tako uz nacionalne manjine Evrope.