Pavle Pavlović: Celo selo puši belo

Piše: Pavle Pavlović, Nizozemska

Duvao ne duvao, pušio ne pušio, šmrkao ne šmrkao, godišnje moram za drogu izdvojiti gotovo tisuću eura.

Toliko je u obavezi i moja devedesetogodišnja susjeda. Kako je nije sram, ima praunuke a plaća za narkotike? Mogla bi za tu lovu klincima čak i “tomos” moped kupiti, a ne da je troši na “bijelo”.

Majčici državici je još gore - lijepa, ravna Nizozemska mora za opijumske poslove izdvojiti “tričavih” 16 milijardi eura…

I kada sve to čuješ, onda ti se prijedlog Frica Bolkenstajna, uvijek zanimljivog ovdašnjeg političara, koji je do skora bio i europski komesar, učini razuman. Uvaženi gospodin, koji je svojedobno frapantno sličio na Blejka Karingtona iz nezaborane sapunice “Dinastija", predlaže legaliziranje svih vrsta droga. Neće više biti lakih i teških, nego samo dozvoljenih. Ako ti je do heroinskih ili kokainskih haluciniranja, samo izvoli u prvu apoteku ili coffeeshop.

Podrška ideji holandskog političara stigla je tokom avgusta i od bivšeg meksičkog predsjednika Vincenta Foxa. I on tvrdi da je jedini način da se razbuktali rat tamošnjih narko kartela zaustavi - legalizovanje droge. U proteklih nekoliko godina u toj latinskoameričkoj zemlji poginulo je vise od 35.000 ljudi u borbi koja ne daje rezultate. Kada bi se droga dozvolila, opala bi moć i materijalna snaga gangstera i ugled Meksika bi porastao...

I prije nego li je stigla podrška iz Meksika, prijedlog starog politicara iz zemlje lala i klompi odjeknuo je poput bombe i unio najviše nemira u redove kriminalaca. Dogodiće se prvi put u povijesti čovjecanstva da će narko-bande i karteli krenuti s pokušajima potpkupljivanja članova parlamenata da glasaju protiv prijedloga Zakona o slobodnom uživanju narkotika. Ako više nema zabrana nema ni šverca, nema ni masne zarade. Propašće nam jadne mafije i razne kolumbijske opijumske bratije.Srebrnosjedokosa glava gospodina Bolkenstajna već sada je u opasnosti - upozoravaju stručnjaci za bezbjednost, jer svojim prijedlogom iz temelja narušava planirane prihode kriminalne hobotnice.

 

Iskusni lider sa omanjom skupinom istomišljenika zapravo želi da pomogne vladi u Den Hagu u nastojanjima da uštedi 30 milijardi eura. Svako stezanje kaiša je bolno, ali ovo će se najmanje osjetiti. Kada bi se ukinula zabrana na teške droge, kao što se prije 30 godina učinilo sa lakim, onda bi država mogla uštedjeti najmanje, vec pomenutih, 16 miljardi eura. Znanstvena istraživanja kazuju da se, recimo, 2006. godine od 320 skupih policijskih istraga oko najozbiljnijih formi organiziranog kriminala u niskoj zemlji, tri četvrtine odnosilo na proizvodnju i krijumčarenje narkotika. Uporni rad tisuća i tisuća policijskih sluzbenika odnio je iz državnog proračuna na desetine milijardi eura.

Dakle, kada se sve droge legaliziraju neće biti potrebe za velikim akcijama zaštitnika zakona. Predlagači jedinstvenog zakona što je već uzbudio svijet, iznose i pozitivna iskustva Holandije u tri desetljeća famoznih coffeeshopova. Dokazano je da je upotreba i ovisnost o lakim i teškim drogama u Nizozemskoj ispod europskog prosjeka. Znatno je manja nego u najrepresivnijim zemljama Starog kontinenta, kao što su Francuska i Engleska, te Sjedinjene američke države. U kafeima gdje drogu najčešće piju s nogu, bilježi se godišnje na milijune posjetilaca s minimalnim postotkom zakonskih prekršaja. Ovom vrstom lokala NL je izbila narko mafiji veliku lovu, jer gdje nema zabrane nema ni dilera. Jedino polje djelovanja je sada područje teških droga, kao što su kokain, heroin, xtc, amfetamini.



I ne samo to; legaliziranjem lakih droga u proteklih 30 godina zemlja Njenog veličanstva kraljice Beatrise obrnula je oko 150 milijardi eura.

I, naravno, pitate se da li je sve u lovi u ovom našem poludjelom svijetu? Izgleda da jeste. Jer, koliko god se ulagalo u borbu protiv droge ona nije bila nikada raširenija. Njenoj ekspanziji doprinosi sve oraniziranija narko-mafija, korumpirani političari, cijele vlade, policajci. Ne moramo ići daleko na druge kontinente, pogledajnmo samo jednu novonastalu državicu s kojom graničimo. Ma koliko se trudila, ne može da se oslobodi epiteta legla šverca cigareta i narkotika. Čak je i prvi čovjek njene vlade proglašen Sultanom s Balkana.

Legalnom prodajom teških droga, pod određenim uvjetima, kako je to regulirano već sa lakim, nizozemska vlada u ovim teškim vremenima čak dobija priliku da malo popusti porezni opasac. To bi se dakle odrazilo na kvalitetu života običnog čovjeka. Drugim riječima, što se bude više liferovalo kokaina i heroina, živjeti ovdje biće milina.

Majka statistika dokazuje i to da je opasnost od droga mnogo manja nego od alkohola i cigareta. Od čašice je smrtnost veca za 15 puta, a od dima čak za 333 puta!

Ma, dođe mi da se pod stare dane okrenem “bijelom” - duži život je zagarantiran.

No, šalu na stranu. Panika već hvata vlasti u okolnim europskim zemljama. Nizozemska im ponovo natura nove poglede na stare probleme i ponovo uzbuđuje javno mnijenje smjelim prijedlozima zakona. Sjetite se samo bure koja je započinjala sa niskih obala oko gay-brakova, eutanazije, legaliziranja lakih droga, crvenih fenjera. Činilo se tada da je to uvod u smak svijeta. Sve to je ova zemlja uspješno prebrodila. Za njom su kasnije kaskali drugi.

Biti ”homic” sada je i kod nas hit. Sutra ćemo skužiti da je bolje dozvoliti ljudima da sami odlučuju o trajanju i kraju života, nego da se muče u izgubljenoj bici sa opakim bolestima. Prekosutra da je bolje imati kontroliranu prostituciju...

Još nisam zaboravio da sam u svom dvorištu djetinjstva imao najslađu trešnju. Ali ona nikada nije bila kao susjedova - strogo čuvana i zabranjena. Kada mi je dobri čiko jednog dana dozvolio da ih bez straha berem, više mi nisu bile onako uzbuđujuće primamljive. U tom stilu razmišljaju i ovi što oslobađaju droge svih stega. Da li će tako uskoro kontati i članovi nizozemskog parlamenta, bas me crno na ”bijelo” zanima.