Oasis više ne postoji
Radiosarajevo.ba
Oasis se nakon dugogodišnjeg švercanja na staru slavu ionako sveo na narodnu koncertnu atrakciju koja godinama nije izdala važan album.
Nepodnošljivo nasilje, verbalni teror, nedostatak podrške menadžmenta i ostalih članova benda. To su, prema riječima Noela Gallaghera, razlozi zbog kojih napušta britansku muzičku instituciju Oasis. Nakon 18 godina trajanja velikog benda - oni sami voljeli su reći da su veći i od Beatlesa - moglo se očekivati sve osim da glavni kreativac izađe uz riječi koji neodoljivo podsjećaju na retoriku zlostavljanih žena koje bježe od nasilnih muževa.
Jer, u godinama podjednako velikih uspjeha i skandala, Noel je bio tek zeru manje neotesan od brata Liama, manje bahat i nasilan prema članovima benda, konkurenciji na muzičkom tržištu, novinarima i “slučajnim prolaznicma”.
Brojni intervjui i biografije benda otkrivaju da odnos Noela i Liama nikad nije bio harmoničan, još od vremena kad su kao tinejdžeri, na gradilištima oko Manchestera koje je vodio njihov otac, s lopatama u rukama sanjali rock-karijeru. Historija Oasisa obilježena je nasiljem braće koja su lomila tanku liniju između ljubavi i mržnje te šakama rješavali nesuglasice. Prema drugima su se odnosili još gore: pljuvali su sve i svakoga bez ikakvih ograda. S Blurom su bili u pravom medijskom ratu u vrijeme brit-pop manije, hip-hop glazbenike nazivali su idiotima, Liam je nakon smrti Georgea Harrisona rekao da će se pomokriti na njegov grob samo zato što se ovaj jednom prilikom hladno pozdravio s njima, okarakterizirao je poklonike Radioheada i Coldplaya ružnima, Noel je McCartneyja nazvao senilcem...
Zatvor i dva zuba manje
A Beatlesi su im omiljeni bend. Uvijek podgrijani alkoholom ili kokainom, braća Gallagher su, doslovce, bili opasnost na cesti. Za sebe i za ostale. Ponekad su znali izvući i deblji kraj, kao u Münchenu prije šest godina kad su se u hotelu sukobili s lokalnom ekipom. Uvrede su prerasle u tučnjavu, samo što braća Gallagher nisu znala da su dečki u odijelima nasuprot njih pripadnici lokalnog kriminalnog podzemlja. Rezultat: noć u bavarskom zatvoru i dva zuba manje u Liamovoj glavi. Ni brojni kasniji ispadi nisu dali naslutiti da je izvučena neka pouka.
Kad se sve zbroji, uz činjenicu da se Oasis dugo švercaju na ime stare slave i da su narodna koncertna atrakcija koja godinama nije izdala važan album, odlazak Noela je samo veći prasak koji je prekinuo lagano izumiranje benda.
Uostalom, i veći bendovi, osim vječitih Rolling Stonesa, razilazili su se poslije mnogo manje godina zajedničkog rada, na vrhuncu karijere i zbog mnogo trivijalnijih razloga od “nepodnošljivog nasilja i verbalnog terora”, kako je to opisao Liam Gallagher. I gotovo uvijek, zadnja svađa ili tučnjava nije bila povod raspada nego samo posljednja kap u čaši koja se punila godinama.
Povratak otpisanih
S druge strane, posljednjih su godina, više nego ikad, u modi ponovna okupljanja propalih bendova. U pravilu veliki raspadi nikad ne rezultiraju još većim solo uspjesima, pa se brzo zaborave sve stare nesuglasice. Šuštanje zelenih novčanica desetljećima nakon razlaza izbriše i tučnjave, i sudske tužbe, i smrtna neprijateljstva. Pa smo na pozornicima skoro mogli vidjeti Happy Mondayse, Pixiese, Stoogese, čak su se i Gilmour i Waters nakon godina sudskog i verbalnog ratovanja našli prošle godine ponovno na pozornici u Pink Floydima. S novcem, nostalgijom i oslabjelim pamćenjem sve je moguće. U tom smislu treba gledati i sumorne zadnje dane Oasisa. Sve bi to moglo biti privremeno, ne treba zaboraviti da su oni ipak braća. A krv nije voda.
jutarnji.hr/radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.