"Neka uđe onaj pravi" - vampirski užas švedske normalnosti (VIDEO)

Godine 2005. mormonska književnica iz Arizone, Stephanie Meyer, zarobila je maštu zapadnih tinejdžerica romanom Sumrak. Godinu dana ranije i na drugoj strani Atlantika, u Švedskoj, bivši ulični mađioničar i pisac debitant John Alvide Lindqvist objavio je jednu naizgled sličnu knjigu, u kojoj jedan drugi eterični vampir izbavlja junaka iz surovog realiteta adolescencije. Kako je Lindqvist bio ljubitelj The Smithsa, roman je naslovio po Morriseyevoj pjesmi - Let the right one in. Knjiga se pretvorila u jedan od najvećih nordijskih literarnih događaja.

Švedska 80-ih
Reditelj Thomas Alfredson navodno je bio 46. po redu koji je piscu Lindqvistu došao sa prijedlogom da ekranizira film. Lindqvist je pristao uz uslov da sam napiše scenarij, a kreativni brainstorming reditelja i scenarista (navodno) je bio pun trzavica. Alfredson i Lindqvist tri su se godine svađali oko svakog zareza, no konačni rezultat nije odavao ni agoniju ni grč: naprotiv, film je jedan od najfinijih, najnježnijih filmova strave u posljednjoj deceniji.

Smješten osamdesetih godina u stockholmsko radničko predgrađe Blackeberg, Neka uđe onaj pravi pripovijeda o tinejdžeru Oscaru (Kare Hederbrant), nježnom knjiškom moljcu koji jedva viđa roditelje, a u školi je žrtva svirepog zlostavljanja. Jedne večeri, u Oscarovu zgradu usele neobični stanari: postariji čovjek i tamnokosa djevojčica mediteranskog izgleda.

Savršeni svijet
Ona je Elli (Lina Leandersson), a živi sa starim starateljem samcem. Oscar i Elli se zbliže, a Oscar s vremenom zaprepašteno otkriva da je curica hermafrodit, te da se - hrani krvlju. U međuvremenu, kvart je u panici zbog serije neobičnih ubojstava, Ellin staratelj sve teže nabavlja krv, a Oscarov sukob sa školskim nasilnicima sve se više izoštrava.

I Oscar, kao i Meyeričina Bella Swan, je adolescent koji utočište nalazi u plemenitom, mudrom pokroviteljstvu vječnog vampira. Ali, dok kod konzervativne Meyer krhka cura u okrilje vampira bježi od slomljenog roditeljskog braka i raskorijenjene američke porodice, u slučaju malog Oscara stvari stoje drugačije. Crnomanjasta Elli - anđeo sa izgledom pakistanskog izbjeglice - Oscara ne izbavlja od “nenormalnog”, nego strašno, nepodnošljivo “normalnog” djetinjstva. Ta “normalnost” je svakodnevnica nordijske socijalne države osamdesetih: bogata infrastruktura, bezuslovan red, svi rade od jutra do sutra - ali, naličje te priče je potpuna hladnoća, klimatska i emocionalna. U tom perfektnom svijetu Oscar odrasta potpuno sam, a izbavljenje mu - kao Belli Swan - nudi egzotični, marginalni krvopija.

Moralna složenost
Priču koja se događa u svijetu koji je meteorološki i emocionalno smrznut reditelj Alfredson je ispripovijedao filmskim jezikom iste takve stroge, ledene elegancije. Izbjegavajući sva loša opće mjesta žanra strave, Alfredson je napravio sjajan film koji teče polako i sa preciznom jasnoćom, a jeza ne proizlazi iz rediteljske manipulacije, nego iz atmosfere i slutnje. Istodobno, Neka uđe onaj pravi je i punokrvni socijalni film iz kojeg saznajete sve o jednom vremenu i mjestu, ali i film izuzetne moralne kompleksnosti koji problematizira pitanje opravdanosti nasilja, nužde i slobode, granica odmazde.