Korisnici interneta zaokružuju historiju

Korisnici socijalnih mreža stavljaju na internet svoje informacije i izvore. To na svjetlo dana iznosi nove historijske činjenice, koje koriste arhivi i biblioteke. Tako se u javnost iznosi ono o čemu se nije znalo.
 
"Želim Vam samo predati ovaj svežanj spisa. Dobio sam ga od svog dede. Prije nego što to djeca bace, želim da Vam ih dam", bile su riječi jednog starijeg gospodina, koji je organizatorima projekta pod nazivom Europeana - sjećanja na period od 1914 -1918.  donio svesku sa pjesmama vojnika, koji su učestvovali u Prvom svjetskom ratu.

U okviru tog projekta, za četiri dana su se historičari, arhivari i naučnici pobrinuli za 100 ljudi, koji su sa sobom donijeli privatna sjećanja na Prvi svjetski rat. Bila su to ljubavna pisma, razglednice i fotografije. Sve to sada treba da bude dostupno širokoj javnosti.

Europeana je jedna vrsta evropskog, digitalnog pamćenja. Preko njenog internet portala korisnicima na raspolaganju stoji više od 15 milliona objekata. Ovaj broj stalno raste. Biblioteke i arhivi  otkrili su tzv. Crowdsourcing. Pojam se odnosi na aktivno sudjelovanje korisnika u kreiranju sadržaja na internetu. Prije svega na socijalnim mrežama Facebook & Co., gdje korisnici  nisu samo aktivni konzumenti već i aktivni kreatori sadržaja.

Početna skepsa nestala
Novina je i da se oni koji pišu historiju sve više služe Crowdsourcingom i čak motiviraju korisnike da razne sadržaje stavljaju na internet. Uključivanje takvog digitalnog "inteligentnog jata" je potpuno u trendu, kaže Britta Woldering iz Njemačke nacionalne biblioteke, koja koordinira projekt  Europeana 1914 -1918. u Njemačkoj. Moguće je da profesionalci, koji se bave "historijskim sjećanjima", imaju protiv da takve stvari rade laici, ali sadržaji na odgovarajućim web portalima su itekako vrijedni, dodaje Britta Woldering. Pored toga oni se jako raduju da historičari odjednom pokazuju tako veliki interes za zaostavštinu njihovih očeva i djedova.

Neki se pitaju i čemu sve to? Tim prije što su biblioteke i arhivi naprosto zatrpani materijalom. Jens Prellwitz, specijalista za svjetske ratove smatra da ova dokumenta, koja predstavljaju lična sjećanja sudionika, ispunjavaju historijske praznine i zaokružuju historijsku istinu.

"Dokumenti se slijevaju u naučni ogranak, koji se bavi ne toliko političkim i vojnim koliko socijalnim i kulturalnim implikacijama rata", kaže Prellwitz. U njima se vidi kako su vojnici doživljavali užas u rovovima ali i kako se u društvu reflektirala primoranost žena da preuzmu muške poslove, jer je sve manje muškaraca bilo na raspolaganju. Ono što je bilo nezamislivo, a to je da žene voze tramvaje, postalo je u ratu njemačka svakodnevica. Smisao i cilj svega je da se cijeli materijal obuhvati na jednom mjestu u internetu i stoji na raspolaganju svim korisnicima u svijetu, u svako doba, kada god nekome zatreba.