Jergović: Današnje novine čovjek teško može voljeti

Foto: Sebastian Govorcin

Novinarstvo na prostoru bivše Jugoslavije više nije fetiš, liči na sve sem na tradicionalno novinarstvo i bez problema bi ga mogli podijeliti na patriotsko i vaginalno, sve mimo toga je doslovno incident, neke su od crtica pisca Miljenka Jergovića koji se u Beogradu obreo na Sajmu knjiga gde je u četvrtak ćaskao sa Gojkom Božovićem na temu Slika iz susedstva

Da li je i zašto Beograd balkanski Njujork, zbog čega pohvale Sajma knjiga provociraju hrvatsku javnost te da li ima tabloidizacije sem u medijima i u literaturi neke su od tema o kojima je Miljenko Jergović pričao u četvrtak u još jednoj ćaskaonici na Sajmu knjiga u Beogradu. Slike iz susedstva koje je predstavljao jedan od najboljih hrvatskih pisaca bile su na trenutke surovo realne a na trenutke tople i emotivne, obojene uspomenama iz nekih davnih, sretnijih vremena. Uz neke od standardnih pitanja koja se Jergoviću postavljaju kad dođe u Beograd, bilo je interesantno čuti njegovo mišljenje o današnjim medijima u zemljama na prostoru bivše Jugoslavije i njihovoj ulozi u društvu.

“Ja i danas nastojim sačuvati osjećaj za knjige i za novine, kojeg je vrlo teško imati i sačuvati u ovom jeziku kojim mi komuniciramo, zbog toga što su se novine pretvorile u nešto što, nažalost, ne može više biti fetiš kao što je to bilo u vrijeme kada sam odrastao. Novine više nisu dnevnici, kronike naših društvenih života, nego su nešto potpuno deseto, nešto što čovjek teško može voljeti. Ja se svejedno trudim da ih volim. I danas svakog dana idem u Zagrebačku tržnicu, tamo imamo svoj kafić, prethodno kupimo sve novine i onda ih čitamo. Te novine, na žalost, pročitamo veoma brzo jer u njima gotovo da ničega nema, ali ja se tog fetiša ne bih rado odrekao zbog toga što se bojim da bez njega gubimo previše našeg kulturnog identiteta, ali i ponešto od elemenata našeg sentimentalnog vaspitanja od onoga što nas je određivalo kao društvene ljude”, rekao je Jergović i dodao da mu smetaju priče koje se sve češće čuju u medijima, da štampano novinarstvo nestaje pred internet portalima. Za njega su to “budalaste, glupe priče” jer internetski portali ne mogu nikada zameniti ono što je moglo stati na novinski papir i što tradicionalno u ozbiljnim kulturama biva slikano po novinskom papiru. “Ekran ne može preuzeti tu vrstu sadržaja. Ima divnih portala ali to sa novinama i sa civilizacijom novina stvarno nema veze. To je kao brkanje televizijskog filma i romana. Možda neke sličnosti postoje, ali su razlike ogromne. Tako je i između portala i novina razlika ogromna.”

Patriotsko i vaginalno novinarstvo

Jergović je novinarstvo nastalo devedesetih, čiji se uticaji osete i danas u skoro svim medijima, podelio na patriotsko i vaginalno.

“Patriotsko je ono novinarstvo koje, uz različite naglaske, manje ili više intenzivno govori o nama kao o centru sveta, o tome po čemu smo mi sve bolji ili lošiji od drugih. To je ono novinarstvo koje čini fetiš od kolektiviteta kojem pripadamo, s tim da taj fetiš može biti negativno nijansiran, ali je i dalje fetiš. Tto nije novinarstvo na koje sam ja kao klinac naučio i koje me činilo i zanimalo. Kad ste prije nekih 30 godina čitali bilo koje ozbiljne jugolsavenske novine, vi ste na drugoj, trećoj strani mogli pročitati šta javlja tanjugov dopisnik iz Indonezije, o vojnom puču u nekoj afričkoj državi, mogli ste čitati o onom važnom ili manje važnom događaju koji se događa u bilo kojem zapećku svijeta. Danas toga nema, i jedino postoji kao neka simulacija onoga što je nekada bilo u meni najdražim južnoslovenskim novinama, što nema nikakve veze sa političkim usmjerenjima tih novina, a to je Politika. Još samo beogradska Politika barem nalikuje novinama, ovo drugo nalikuje nečemu što sa tradicionalnim novinarstvom nema veze”, kaže Jergović i pojašnjava da je vaginalno ono novinarstvo koje se bavi privatnim životima važnih i nevažnih ljudi. “U tom novinarstvu se cijelokupni kosmos okreće oko spolnog organa. Kako je muški spolni organ vladajući u svijetu ali neatraktivan, nedopadljiv i nezanimljiv kao element propagande tabloida onda je taj spolni organ oko kojeg se sve vrti ženski spolni organ i onda je to druga strana novinarstva. Sve što se mimo te dvije vrste novinarstva kod nas događa je ili incident ili relikt nekih sretnijih vremena”

O dugogodišnjem problemu hrvatskih medija, koji Jergović konstatno ističe, a to je nepostojanje pravih, ozbiljnih rubrika kulture, i ovaj put je ponovio da se tekstovi iz kulture svode na spektakle, tabloidne vesti, površne tekstove. Iz njegove perspektive, situacija u Srbiji je mnogo bolja, jer dnevne novine imaju svoje rubrike kulture i kulturne dodatke, dok u Hrvatskoj jedine novine koje imaju kulturni dodatak jesu dnevne riječke novine “Novi list”.

“Kultura je svedena na ono što se u italijanskim novinama obuhvata pojmom spektakla. Kulturu su sveli na sapunie i zabavne filmove. Velika je šteta što Srba više nema kao mjerila hrvatske kulture, jer da ima Srba onda bi se Hrvati trudili biti kulturniji”, zaključio je Miljenko Jergović.