Frederick White: Govoriti jezikom koji umire

Prof. dr. Frederick White je pripadnik Haida naroda - američkih starosjedilaca. Profesor White je vanredni profesor engleskog jezika na Slippery Rock univerzitetu. Predaje kreativno pisanje, književnost i gramatiku Engleskog jezika; a bavi se i pjesništvom i teatrom. Objavio je niz radova na temu jezika i kulture Haida naroda. Prilikom njegove posjete Sarajevu, razgovarali smo sa ovim stručnjakom i nadasve veoma zanimljivim sugovornikom. 

Razgovarao: Zdenko Voloder, Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba: Kakav je status studija koje se bave kulturom Američkih starosjedioca? Da li je to posebno polje proučavanja ili su dio neke nauke?
Prof. dr. White: Kultura američkih starosjedioca je postala jako popularno polje proučavanja u SAD. Prepoznala se potreba za takvim proučavanjima, ali je problem nastao što nisu bili sigurni gdje takve studije trebaju biti - da li u sklopu Historije? Engleskog jezika? Negdje je predstavljeno kao dio Historije, negdje kao dio Engleskog jezika, dok je negdje zasebno polje. U svijetu se te studije obično nazivaju Književnost američkih starosjedioca ili se uče u sklopu historije SAD-a. 

Radiosarajevo.ba: Da li je Vaša povezanost sa Haida narodom utjecala na Vaš znanstveni rad i u kojoj mjeri?
Prof. dr. White: Jeste. Dok sam se školovao, trudio sam se da sva svoja učenja i iskustva koristim za pomoć svom plemenu. Mnogo puta mi to nije polazilo za rukom (smijeh)... Lingvistika je postala prvi pravi način da to učinim. Ono što me tada pogodilo je to da se moj vlastiti jezik nije govorio i da ga djeca ne uče. Jezik se učio u školama, ali ne i u porodicama. U Kanadi i SAD-u, jedan od najboljih načina da ne naučite jezik je da ga učite u školi; nije ni važno koji je to jezik, ako ga učite u školi - nećete ga savladati. 

Radiosarajevo.ba: Kakav je status jezika Haida naroda? Koliko postoji aktivnih govornika?
Prof. dr. White: Haida pleme broji oko šest hiljada ljudi, a trenutno postoji oko 50 ljudi koji govore jezik. Najmlađa osoba koja ga govori ima 55 godina, tako da je to jezik koji umire. Ono što mi je drago je da postoji velik trud da jezik postane praktičniji, da se koristi u svakodnevnim situacijama. Kompjuteri, Internet, moderne tehnologije pomažu u ostvarenju tog cilja.

Radiosarajevo.ba: Da li smatrate da smrt jezika povlači i smrt same kulture? Da li je moguće Haida kulturu izraziti u drugim jezicima?
Prof. dr. White: Postoje aspekti Haida kulture koji se ne mogu prevesti, a samim time mi neizostavno gubimo dio svoje kulture. Dat ću vam primjer. Bio sam u kampu, gdje smo došli učiti jezik od naših Starih. Slušali smo priču na Haida jeziku i oni koji su znali taj jezik, smijali su se priči, a kad smo je preveli na engleski - nitko se nije smijao. Kazivač je tad rekao: "Ne znam zašto, ali kad pričamo tu priču na engleskom, prestaje da bude smiješna".

Radiosarajevo.ba: Po Vašem mišljenju, da li jezik predstavlja glavnu odrednicu identiteta? Da li je moguće reći da ste dio Haida naroda bez da poznajete taj jezik?
Prof. dr. White: Mislim da mnogi sada i nemaju izbora. Odrasli su ne učeći jezik. Ni moji roditelji nisu učili ni mene, ni moju braću ni sestre, jer su smatrali da je važnije da poznajem engleski jezik.

Radiosarajevo.ba: Haida jezik je umirući jezik. Da li je tako i s drugim jezicima američkih starosjedioca?
Prof. dr. White: Ista je situacija širem svijeta: ako se djeca ne uče tom jeziku, u opasnosti je da umre. Haida narod broji šest hiljada ljudi; to je i dalje veliki broj. Postoje nacije u Kaliforniji, koje imaju samo jednu ili dvije osobe koje govore jezik svoje nacije. Kad samo jedna osoba govori jezik - s kim će oni pričati? Više od 90 posto jezika američkih starosjedioca djeca uče kao sekundarni jezik, a, kao što znate, taj se jezik ne koristi toliko kao primarni. 

Radiosarajevo.ba: Postoje li strategije koje su namjenjene sačuvanju jezika? Da li je to moguće uraditi kroz umjetnost ili oralne zapise?
Prof. dr. White: Postoje mnogi načini kako se to pokušava uraditi. Umjetnost je jedan od načina; kroz poeziju, književnost, dramu, razne zapise... Jedan od problema s zapisima je taj da, kad su počeli da popisuju priče da bi napravili sintaksu i morfologiju jezika, intervjuisali su, gotovo isključivo, muškarce. To je bila greška, jer mnogi jezici američkih starosjedioca posjeduju posebne ženske forme. Drugi problem je - nepostojanje pisma. Jezik koji nikada nije imao pismo, a posjeduje tri dijalekta, je teško proučavati. Još uvijek se nismo dogovorili oko jedinstvenog pisma koji će odgovarati za sva tri dijalekta. 

Radiosarajevo.ba: U posljednjih nekoliko godina postoji rast Haida mangi. Da li je strip ta forma kojom se može jezik Haida približiti mladima?
Prof. dr. White: Michael Nicoll Yahgulanaas je počeo svoj rad kao politički autor, a onda se razvio u autora, koji je danas. U svojim počecima, pitao se imamo li riječ za mangu - pošto nismo imali riječi za to u jeziku, posudio ju je iz japanskog jezika. To bi bio prelijep način za očuvanje jezika. Mladi ljudi su zainteresiraniji za stripove, možda zbog te neke snage koja je u slikama, a koja pojačava sam tekst. 

Radiosarajevo.ba: Koliko je pop kultura doprinijela stereotipu američkih starosjedioca? Da li je moguće smanjiti taj stereotip?
Prof. dr. White: Hollywood je najveći neprijatelj u historiji mog naroda. Razlog za to je što je on oslikao američke starosjedioce na specifičan način, koji je toliko uvjerljiv da kada upoznate Indijanca koji ne odgovara toj slici, ne vjerujete mu da je dio tog naroda. Da taj problem bude veći, ta slika je vrlo jaka, ne samo u SAD-u, već i u cijelom svijetu. Jako je teško s tim se boriti, jer svijet voli i preferira te slike.

No, nije samo Hollywood problem, već i maskote sportskih timova: Cleveland Indians, Chicago Blackhawks, The Washington Redskins, Atlanta Braves... Oni tvrde da su takve maskote i logoi način na koji odaju poštovanje prema hrabrosti i kulturi američkih starosjedioca, ali to je, zapravo, samo stereotip koji mi ne želimo.

Radiosarajevo.ba: Osim lingvistikom, bavili ste se i dramom i poezijom. Koja je veza između Vaših znanstvenih istraživanja i vaše umjetnosti?
Prof. dr. White: Vezu predstavlja moja Haida kultura. Osjećam se kao ambasador svoje kulture. Znanstveni radovi o mojoj kulturi su uglavnom radili ljudi koji nisu dio nje, iz svoje outsider perspektive, dok ja pišem o njoj iz nje - iz insider perspektive. Postoji bojazan da zbog tog ne mogu biti objektivan, ali se ne obazirem na to jer imam priliku da pišem o svojoj kulturi i nadam se da će tako što više ljudi saznati za nju.

Radiosarajevo.ba: Hvala Vam na izdvojenom vremenu.