Filmski stereotipi: žene, crnci i homoseksualci

Dosad najveće istraživanje među filmskom publikom u Velikoj Britaniji koje je proveo UK ‎Film Council pokazuje kako većina gledatelja i gledateljki i dalje vjeruje kako filmovi perpetuiraju zastarjele i potencijalno štetne rasne, spolne i rodne stereotipe.

I dok ženski likovi zaista polako na filmskom platnu preuzimaju stvari u svoje ruke, njihov broj je i dalje neusporedivo manji u odnosu na muške likove. Ispitanici smatraju kako su žene najvećim djelom osuđene na sporedne uloge, a tu je i problem starijih žena na filmu. Tako je 61% Britanki u dobi 50-75 godina nezadovoljno što su u filmovima žene njihove dobi predstavljene stereotipizirano, lišene seksualnog nagona i privlačnosti, te zasjenjene mlađim kolegicama koje su u pravilu glamurizirane.

Članovi LGB zajednice tvrde da se, upravo suprotno, njihovoj seksualnosti poklanja previše pažnje i da su gay likovi uvijek prikazani kao problematični, a njihova seksualnost ključan dio njihova identiteta.

Što se tiče predstavnika rasnih i etničkih manjina, crnce na filmu i dalje najčešće susrećemo u ulogama preprodavača droge ili članova uličnih bandi. Ništa bolje ne prolaze ni imigranti iz zemalja istočne Europe (igra li Rade Šerbedžija išta osim kriminalaca u američkim filmovima?) ili Azije, a pripadnike manjina se generalno prikazuje dvodimenzionalno i pojednostavljeno. Još jedan potencijalni stereotip leži i u prikazima porodica iz srednje klase, koji su uvijek kombinacija depresivnog i slatkog.

Velik broj ispitanika izjavio je kako bi portreti žena na filmskom platnu trebali biti bliži stvarnom životu. Ariel Levy, autorica knjige Ženske šovinističke svinje smatra kako je takav zahtjev protivan samoj naravi filmskog medija – filmovi su bajke, i volimo ih baš zato što nemaju pretjerane veze s našom svakodnevicom, smatra Levy.