Društvena nejednakost - put u propast

Piše: Nicholas D. Kristof, New York Times

John Steinbeck je jednom primjetio da “tuga u duši ubija brže, daleko brže nego bakcili.”

Ovaj uvid, sada potvrđen epidemiološkim studijama, valja imati na umu u vrijeme polariziranja nejednakosti, odnosno činjenice da 1% najbogatijih Amerikanaca posjeduje (neto) više bogatstva nego 90% preostalih, koji su na dnu društvene ljestvice.

Polako izranjaju dokazi koji ukazuju da konačna cijena zapanjujuće nejednakosti nije samo ekonomska, već se ogleda i u melanholiji duše. Posljedice su povećane stope kriminaliteta, sve raširenije korištenje narkotika, veliki procenat tinejdžerskih trudnoća i čak srčanih oboljenja.

Ovi su argument izneseni u vrlo važnoj knjizi dvoje istaknutih britanskih epidemiologa Richarda Wilkinsona i Kate Pickett. Oni tvrde da uvećavanje nejednakosti u društvu snažno utječe na ljudsku psihu, kreirajuću anksioznost, nepovjerenje i cijeli spektar mentalnih i psihičkih oboljenja. Kao potvrdu svojoj tvrdnji autori koriste ogroman broj sakupljenih podataka.

“Ukoliko ne sprječavate nejednakost, onda će vam trebati više zatvora i više policije. Morat će te se nositi za uvećanim stopama mentalnih bolesti, narkomanijom i svim drugim problemima.” Wilkinson i Pickett su ovu problematiku obradili u svojoj knjizi, “Stanje duha: Zbog čega više jednakosti društvo čini jačim.”

Njihov osnovni argument je da su ljudi socijalne životinje i da u društvima velike nejednakosti oni na dnu pate od širokog spektra patologija. Na primijer, dugoročna studija koju su sprovodile britanske socijalne službe ukazuje da poštari, portiri i drugi ljudi iz nižih klasa, puno češće umiru od srčanih bolesti, samoubistva, raka i da su generalno lošijeg zdravlja.

Postoje slični dokazi i kada su u pitanju drugi primati. Na primijer, makaki majmuni su vrlo društvene životinje. Naučnici bi ih stavljali u velike kaveze i učili ih kako da koriste specijalnu polugu kojom bi dolazili do kokaina. Ispostavilo se da su niže rangirani u hijerarhiji makakija konzumirali daleko više kokaina nego oni sa višim statusom.

Drugi su eksperimenti pokazali da su majmuni nižeg statusa češće imali lošije zdravstveno stanje, uključujući arteriosklerozu i povećanje pretilosti. Sa ljudima stvari stoje isto kao sa majmunima. Istraživači su ustanovili da kada ljudi ostanu bez posla ili su u lošoj ekonomskoj situaciji također dobijaju na kilaži. Dvanaestogodišnja studija sprovođena među Amerikancima ukazuje da, uslijed pomanjkanja prihoda uvijek dolazi do povećanja kilaže prosjeku od 5 kg.

S druge strane, postoji snažna povezanost između velike društvene nejednakosti i konzumiranja narkotika širom svijeta.

Paradoksalno, države sa labavijim zakonima o narokoticima, kao što je Holandija, imaju relativno nizak procenat korištenja droge, možda zbog toga jer se radi o egalitarnijem društvu.

Profesori Wilkinson i Picket izlažu jasne podatke i ukazuju da je da je ista povezanost karakteristična za široki spektar socijalnih problema. U bogatim državama, ljudi koji snose posljedice nejednakosti, više pate od mentalnih bolesti, tinejdžerskih trudnoća, visokog stepena mortaliteta novorođenčadi, loših rezultata u školi, samoubistava itd.

Istraživanje ukazuje da se isto dešava u svih 50 američkih država. Države sa više nejednakosti kao što su Mississippi i Louisiana na dnu su ljestvice prema navedenim socijalnim mjerilima. U državama sa više jednakosti, kao što su New Hampshire i Minnesota, stvari stoje daleko bolje.

Zbog čega je nejednakost u tolikoj mjeri štetna. U “Stanju duha” se tvrdi da nejdnakost podriva socijalno povjerenje i život zajednice, uništavajući društva u cjelini. Studija također potvrđue da ljudi, kao socijalna bića, zapadaju u stanje stresa kada se nađu na dnu hijerarhije.

Taj stres potom vodi do biloških promjena, kao što je lučenje hormona cortisola i akumulacije stomačnog sala (možda evoluciona adaptacija, kao priprema za predstojeće gladovanje?). Rezultat su oboljenja, kao što su srčana, te socijalne devijacije kao nasilje, kriminal, rašireno nepovjerenje, samodestruktivno ponašanje i siromaštvo. Još jedan rezultat je nastanak alternativnih sistema u kojima pojedinac može ostvariti poštovanje i samopouzdanje, kao što su bande.

Valja priznati, nisu svi ljudi jednaki po svojim sposobnostima. Uvijek će biti onih koji su bogatiji i onih koji čine dno društvene ljestvice. Pa ipak, nejdnakost ne mora biti u tolikoj mjeri izoštrena, opresivna i polarizirana kao što je to slučaj u današnjoj Americi. Njemačka i Japan imaju prilagođene moderne, efikasne ekonomije sa daleko manje nejednakosti nego u Americi – i daleko manje socijalnih problema.

Nasuprot tome, prema podacima citiranim u “Stanju duha”, razlike između bogatih i siromašnih uvećao se još u vrijeme Clintonove administracije, iako se radilo o periodu intenzivnog ekonomskog rasta.

 “Nejednakost stvara podjele i čini se da čak male razlike stvaraju vrlo bitne razlike”, naglašavaju Wilkinson i Pickett. Oni tvrde da nisu samo siromašni oni koji bi profitirali u socijalnoj koheziji, koja nastupa sa jednakošću, već i čitavo društvo.