Posjetite "Macondo", mitsko selo iz "Sto godina samoće"

"Sto godina samoće" jedno je od najvećih djela svjetske književnosti. Roman je nobelovca Gabriela Garcíe Márqueza koji je objavljen u Španiji 1967. godine. Knjiga je postigla nevjerojatan svjetski uspjeh te je prevedena na preko 27 različitih jezika. Ovo djelo predstavlja najveće otkriće postmodernog stila pisanja. Postiglo je i komercijalni uspjeh, kada je postala druga najprodavanija knjiga u cjelokupnoj historiji književnosti, odmah nakon Don Kihota.

"Sto godina samoće" Marquezovo je najslavnije djelo, na kojem je radio punih 15 mjeseci bez prestanka, otuđivši se od ostatka svijeta, u svojoj sobi zajedno s listovima papira, kojih je uvijek manjkalo, i cigaretama.

Roman hronološki prati porodicu Buendía i historiju mitskog sela Macondo.

Novinar Gideon Lasco posjetio je Aracatacu u Kolumbiji, rodni grad Marqueza i mjesto gdje je smjestio radnju svog najvećeg djela.

"Čak i dok sam bio u autobusu, prepoznao sam sve te neobične prizore: beskrajne močvare i plantaže banana predstavljaju krajolik kroz koji je porodica Buendia prošla s prijateljima dok nisu uspostavili Macondo u 'Sto godina samoće'", piše Lasco za ABS-CBN.

"Kad smo se približavali gradu, prošli smo uz rijeku koju sam odmah prepoznao kao 'rijeku bistre vode koja je tekla duž korita sa ispoliranim kamenjem, koje je bilo bijelo i ogromno, poput prahistorijskih jaja' na čijim je obalama sagrađen Macondo. Kad sam ugledao limene krovove, stabla badema i da, čak i žute leptire, znao sam da sam konačno stigao na svoje odredište iz snova", piše Lasco.

Originalne Marquezove kuće tamo više nema, ali je sada tamo replika kuće u kojoj je smješten muzej u kojem su oživljeni svi likovi iz romana u ljudskoj veličini - od nezaboravne Ursule do misterioznog pukovnika Aurelijana Buendia.

"Iza kuće je stajalo veliko stablo koje je zacijelo nadahnulo drvo kestena za koje je bio vezan Jose Arcadia Buendia koji je bio opsjednut alhemijskim znanjem", piše Lasco.

U blizini se nalazi i Melqadijeva grobnica.

"'Macondo nije mjesto već stanje uma koje omogućava čovjeku da vidi šta želi i kako vidjeti', izjavio je jednom autor. Možda nam, poput kuće ogledala o kojoj je sanjao Jose Arcadio Buendia omogućava da vidimo mnoge vidike sebe. Ili nam možda poput Melquiadesovog teleskopa može omogućiti da vidimo šta stoji daleko iza nas", navodi na kraju svoj teksta Lasco dodaje kako su u Aracataci mogućnosti brojne kao leptiri.