Pogledali smo novi Scorseseov film: Umjetnost ili još jedan izvikani hollywoodski blockbuster

Nedavno je u kina stigao dugo najavljivani film Martina Scorsesea Ubistva pod cvjetnim mjesecom (Killers of the Flower Moon), zasnovan na istoimenoj knjizi američkog novinara Davida Granna iz 2017. godine.

Riječ je o istinitoj priči koja prikazuje niz brutalnih ubistava u plemenu Osage tokom 20-ih godina prošlog vijeka.

Promijenjen scenarij

Pripadnici ovog naroda američkih starosjedilaca obogatili su se preko noći kada je na njihovom zemljištu pronađena nafta. Tada su lokalni gangsteri započeli seriju planiranih ubistava osmišljenih tako da liče na nesretne slučajeve, kako bi se domogli njihove zemlje. Paralelno, pronalazili su načine da stupe u rodbinske odnose vjenčavajući se sa ženama iz plemena, s ciljem da postanu nasljednici.

U takvoj sredini nalazimo Ernesta Burkhardta (Leonardo DiCaprio), povratnika iz Prvog svjetskog rata, koji dolazi u gradić kojim upravlja njegov ujak William King Hale (Robert De Niro), a koji, zapravo, uz Ernestovog brata Byrona (Scott Shepherd) i ostale pripadnike masonske lože, predstavlja zlog gospodara života i smrti u cijelom okrugu. Ujakova ideja jeste da se Ernest oženi s bogatom, ali bolešljivom nasljednicom Mollie (Lily Gladstone) kako bi vremenom došao do njenog nasljedstva. Međutim, uprkos tome što je Ernest i sam bitanga željna lako zarađenog novca, pa čak ne preza ni od ubistava, on se zaista zaljubi u egzotičnu Indijanku...

Dok se Grann u knjizi mnogo više bavi FBI-evom istragom monstruoznih zločina, Scorseseov film je fokusiran na sama ubistva, te romansu Ernesta Burkhardta i Mollie Kyle. To po originalnom scenariju nije trebalo biti tako jer je DiCaprio prvobitno trebao glumiti FBI agenta Toma Whitea (Jesse Plemons), koji dolazi istražiti cijeli slučaj, no glumcu se nije svidjela uloga jer je smatrao da bi fokus priče trebao biti na narodu Osage, zbog čega je odlučio utjeloviti Ernesta Burkharta, muškarca sumnjivog morala. Scorsese se složio s DiCapriom i uz pomoć Erica Rotha promijenio cijeli scenarij iako se to nije svidjelo produkcijskoj kući Paramount Pictures.

Film je premijeru imao na ovogodišnjem 76. Cannes Film Festivalu izvan konkurencije i dobio devetominutne ovacije. Ipak, njegovo trajanje od skoro tri i po sata (206 minuta) kasnije je naišlo na brojne kritike.

Iako je od velikog dijela kritičara film dobio pohvale, prvenstveno za glumu i režiju, dosta je onih koji smatraju drugačije. Unatoč generalno dobrim ocjenama (8.2 na IMDb, 92% na Rotten Tomatoes), ova kriminalistička drama s elementima modernog vesterna podijelila je publiku. Scorseseov novi film jedni nazivaju epskim, dok je drugima izvikan i precijenjen.

Najveći minus mu je upravo ta pomenuta dužina trajanja, koja je, mora se reći, bila nepotrebna. Skoro identična stvar Scorseseu se dogodila i 2019. godine s filmom The Irishman (trajao 3 sata i 29 minuta), no očigledno da nije izvukao pouke iz toga.

Scorsese je vodio računa o detaljima, prije svega kostimografskim i scenografskim, a onda dijelom i historijskim. Međutim, spori ritam uz ne baš dinamičnu muzičku podlogu legendarnog Robbieja Robertsona, na trenutke nas tjera da pomislimo kako film traje mnogo više nego što zapravo traje.

Već viđeno

Pri odabiru glumačke postave, Scorsese se odlučio na provjeren recept. Angažovao je Leonarda DiCapria i Roberta De Nira, legende s kojima je kroz karijeru imao brojne uspješne saradnje.

Međutim, unatoč vrhunskoj glumačkoj postavi, pojačanom Brendanom Fraserom i Johnom Lithgowom, te fascinantnoj priči, nije sve ispalo baš onako kako se očekivalo. Gledajući kompletnu ekipu, težinu same priče, a uz to budžet od velikih 200 miliona dolara (370.3 miliona KM), očekivali smo, ni manje ni više, nešto što će nas oboriti s nogu. A to nismo dobili.

DiCaprio je iz lika Ernesta Burkhardta zaista izvukao maksimum i upravo je ta njegova nova kolaboracija sa Scorseseom, šesta na filmskom platnu, nešto što nosi ovaj film. Isto bi se moglo reći i za De Nira, s kojim je Scorsese radio po deseti put.

Uloge DiCaprija i De Nira jesu upečatljive, ali ne nešto što već nismo vidjeli od njih dvojice. Štaviše, kroz karijeru smo ih gledali u boljim izdanjima i to sigurno više puta, tako da s te strane nismo mogli biti mnogo impresionirani. No, ne možemo ne naglasiti izvanrednu izvedbu Lily Gladstone, koja će je sigurno lansirati u hoolywoodsku orbitu.

Pored svih dobrih i manje dobrih stvari, Scorsese se kroz 'Ubistva pod cvjetnim mjesecom' bavi jednim vrlo bitnim pitanjem. To je pitanje koje definira tok američke historije: Koliko su ljudi spremni ići zbog pohlepe?