Ramazanska pretjerivanja

Piše: Emir Imamović za Radiosarajevo.ba

Prvo je pretjerala Nova godina: glupi 31. decembar je pao u sred ramazana, a malo nakon rata, pa je muslimane trebalo podsjetiti, za njihovo dobro naravno, da te noći, kao i svake druge, legnu na vrijeme. Prozori na kućama sarajevskog Starog Grada, u novogodišnjoj noći imali su boju nadolazećih godina.

Pretjerao je, zatim, tamo na prijelazu stoljeća, Senad Pećanin, objaviši na naslovnoj strani Dana portret tadašnjeg reisu-l-uleme Mustafe efendije Cerića i upozoravajuće pitanje: „Šta hoće ovaj čovjek?“.

Onda su pretjerali Bojan i Dada Hadžihalilović i Dino Mustafić: Fabrika je osmislila, a Internacionalni teatarski festival MESS prihvatio rješenje plakata na kojem su dva gola tijela – muško i žensko. MESS je te godine bio u ramazanu i Islamska zajednica je tražila uklanjanje uvredljivih slika. Plakati nisu uklonjeni. Reakcija na reakciju, građanska na onu IZ-a, nije se mogla izmjeriti. Nije je bilo...

Nešto kasnije je pretjerao i Senad Avdić, napisavši uSlobodnoj Bosni kako se Sarajevo u ramazanu pretvara u teistički gulag.

Sigurna udaljenost

Pretjerali su i oni pederi, organiziravši Queer Festival u ramazanu, misleći naivno da je septembar. Više niti jedan nisu.

Mirsad Purivatra nije čovjek sklon pretjerivanju: on je SFF prošetao od augusta do jula, da zaobiđe ramazan. Prvi puta, kada su bila dovoljna dva dana odstupanja od do tada uobičajenog termina, famozni prijatelji Festivala su tvrdili kako veliki broj djelatnika SFF-a posti, pa ih direkcija, uprava, vlasnik, neko - ne želi izlagati dodatnim naporima. Kasnije se i sam Mustafa Cerić zahvalio bratu Purivatri.

Ni u školama glavnog, multisvakakvog grada sekularne države, nisu pretjerivali: skraćivali su, kada je trebalo, nastavu u popodnevnim smjenama – da djeca stignu na iftar.

Nisu pretjerale ni neobrijane trojke muškaraca koji nikako da pogode konfekcijski broj hlača: obilazili su sarajevske kafane, da vide ima li braće s pivom na stolu.

Nije pretjerao niNeven Anđelić, kada je prije ravno deset godina objavio tekst pod naslovom: „Sarajevo je muslimanski grad!“. Nema ko mu tada, bio kršten i nekršten, nije jebao sve do majmuna, jer, eto, sere vlah koji je, kada je bilo najteže, otišao u London.

Pretjerivao je, također, moj drug, musliman begovskih korijena, koji nikada u ramazanu kapi rakije – i ničega sličnog – popio nije, kada je rekao da ga vrijeđa to što neko misli da on može postiti i ne piti samo ako mu se zazida frižider, a sva pića sa više od nula posto alkohola sklone na sigurnu udaljenost. Do Zagreba, najmanje.

Pretjerivao je, kao što pretjeruje i ove godine, moj drugi prijatelj i iz čuvene, nadaleko čuvene muslimanske porodice, koji svakoga dana i isto vrijeme ide u istu kafanu i tamo, jer posti, na suho razgovara sa onima sa kojima se inače nalazi na istom mjestu u isto vrijeme. Oni, ti sa kojima ima svakodnevno, obavezno viđanje, ne poste. Neki i piju alkohol. Svojom voljom.

Pretjeruje, vala, i onaj Dževad Hodžić sa Fakulteta islamskih nauka, kada kaže: „Naravno, što se tiče vjernika, njih u njihovom postu, u njihovoj postačkoj ravnoteži, miru, ne može ništa od toga poremetiti“.

Sreća, pa u Sarajevu ima onih što ne pretjeruju. Poput, recimo, Gradimira Gojera, inicijatora zabrane točenja alkohola u Općini Stari Grad, u vrijeme Ramazana i u neposrednoj blizini vjerskih objekata.

Opet, šta može jedan Grado pored nekoliko novinara i rijetkih javnih radnika koji su u svojoj pretjeranoj kritici nepotrebnog, primitivnog, politički pogubnog, nasilnog utjerivanja bosanskih muslimana u islamski društveni model kakvog ne poznaju, uporni k'o stjenice, pa nikako, ali nikako, nisu mogli prešutiti općinsku odluku o jednomjesečnoj prohibiciji?

Kratak je put

Pretjeruju ovog ramazana, kao i prethodnih, oni što u jednoj općinskoj odluci vide uvođenje šerijata. Pa nije, majku mu, Stari Grad Saudijska Arabija, u kojoj, odlukom vlasti, „nemuslimanski stanovnici kraljevstva ne smiju jesti niti piti u javnosti tokom ramazana, u znak poštovanja prema svetom značenju tog mjeseca i osjećaja prema muslimanima, a stranci koji se primijete da krše post u javnosti, bit će predmetom mjera odvraćanja koje uključuju poništenje njihovih radnih ugovora i protjerivanje iz kraljevstva".

Pretjerujemo li, međutim, ako se sjetimo koliko je kratak bio put od savjeta o neslavljenju Nove godine, kritike plakata ili zabrana neprikladnih javnih događaja, do uredbe o alkoholu i ramazanu zabrinemo se jer nam iskustvo govori kako taj put vodi pravo do odluke prema kojoj oni koji ne vjeruju ili ne poste, „ne smiju jesti niti piti u javnosti tokom ramazana, u znak poštovanja prema svetom značenju tog mjeseca“? Pa naravno da pretjerujemo, iako jako dobro znamo šta je htio onaj čovjek sa naslovnice Dana: htio je, dakle, teistički gulag u kojem neće biti upitno kakav je Sarajevo grad i koji kalendar kada važi.

Pretjerajmo još jednom za kraj: izgleda da je uspio...