Da, teško je kada glupani vole...

„Neshvatljivo je da se možeš okrenuti protiv slobode…“, rekao je Ahmed Aboutaleb, gradonačelnik Rotterdama - onog pravog Rotterdama, u Holandiji, drugog grada po veličini u toj zemlji.

Piše: Emir Imamović za Radiosarajevo.ba

Aboutaleb je rođen u Maroku 1961. godine, a pet godina kasnije s roditeljima dolazi u Holandiju, u kojoj je radio kao novinar, da bi kao član Laburističke (Radničke) stranke, 2008. postao gradonačelnik. Negdje između je, naravno, dobio holandsko državljanstvo i zadržao marokansko. 

„Ako ne volite slobodu, pobogu, spakirajte se i otiđite. Postoje mjesta na svijetu gdje možete biti svoji, biti iskreni prema sebi i pritom ne ubijati nevine novinare. No, ako vam se ovdje ne sviđa zbog toga što humoristi koji vam se ne sviđaju izdaju novine, onda vam poručujem da slobodno odje*ete odavde. Nestanite iz Holandije ako ovdje ne možete pronaći mjesto pod suncem. Svi dobronamjerni muslimani sad će zbog vas postati sumnjivi“, kazao je Ahmed Aboutaleb odmah nakon terorističkog napada na redakciju Charlie Hebdoa. 

Naravno, zvučao je grubo, tako bi mu nezagrijani polemičari mogli uzvratiti argumentom da je, recimo, režim Slobodana Miloševića ranih devedesetih slično poručio protivnicima ili da se i dan danas u Hrvatskoj mogu naći oni što Miljenku Jergoviću poručuju da slobodno ide, ako mu se već toliko ne sviđa Hrvatska, što, kažu budale, ne skriva u svojim tekstovima. Treba li dodati da Bošnjaci novijih modela smatraju kako je izlaz slobodan za sve koji, primjera radi, ne misle da je Djeda Mraz katoličko-komunistička podvala? Treba, naravno da treba...

Aboutalebov poziv na iseljenje imao bi sasvim drukčije, grozno značenje, da nije one prve rečenice u kojoj ne krije kako ne razumije da se neko, ko god, može okrenuti protiv slobode. 

Mustafa Cerić, bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, jedan živahni i hiperaktivni penzioner, na Facebooku je reagirao na posljednji broj Charlie Hebdoa, na čijoj naslovnici uplakani poslanik Muhammed drži natpis „Je suis Charie“, dok mu iznad glave piše „Sve je oprošteno“:

„Koristim svoje pravo na slobodu mišljenja, izražavanja i slobodu savjesti da kažem:

JA NISAM CHARLIE!

JE NE SUIS PAS CHARLIE!

I AM NOT CHARLIE!

ICH BIN NICHT CHARLIE!

ZATO ŠTO nove (stare) karikature o Muhammedu a.s. na naslovnoj strani časopisa Charlie Hebdo su sramne, odvratne i ogavne… kod nas u Bosni bi kazali to je čorlučenje s namjerom da se nekome nanese što više duševnog bola…  

Pripremite se za novi stil života i slobodu mišljenja na način da vam bude smiješno i zabavno samo ono što vam Charlie napiše i propiše kroz karikaturu da se smijete i zabavljate, u protivnom bit će te proglašeni neprijateljima slobode mišljenja i govora… bit ćete nepoželjni…!

SRETNA VAM NEIZVJESNA BUDUĆNOST!

SRETNA VAM IZVJESNA DOGMA 'JE SUIS CHARLIE'!“, napisao je, pored ostaloga, Cerić.

Ima li Mustafa Cerić pravo da iskoristi svoje pravo na slobodu mišljenja, izražavanja i slobodu savjesti, je li, dakle, slobodan da kaže to što je već rekao o naslovnici Charlie Hebdoa? Naravno da jeste, a ko god misli drukčije, bliža su mu ona mahnita braća što su poubijala novinare, urednike i policajce, od preživjelih u francuskom sedmičnom listu.

Ima li neko drugi, bilo ko, pravo na slobodu mišljenja, izražavanja i slobodu savjesti i je li, dakle, taj neko slobodan da, eto, nacrta karikaturu poslanika Muhammeda? Ako se pita Cerića i mnoge samoproglašene skrbnike za osjećaje svih muslimana u svemiru – nema!

Zapadna društva kojima, istina sve manje, pripada i bosanskohercegovačko, imaju hiljadu i jednu manu, ali ni s vrlinama ne stoje loše. Za razliku od, recimo, većine muslimanskih država, u onoj Holandiji, pa Njemačkoj, Austriji, Švedskoj..., bez obzira na teror političke korektnosti – u kojem satiri nema mjesta, jer humor ne može biti politički korektan - i korporativni žurnalizam u kojem je svaki oglašivač važniji od svakog javnog interesa, postoje sloboda mišljenja i izražavanja. Upravo je zbog toga život u, eto, Holandiji bolji od života u onim zemljama u kojim građanin pokorni sam sebi šamar sveže kada samo pomisli na ono što se drugdje, na Zapadu, često podrazumijeva, čak i kada je u suprotnosti sa svim njegovim vrijednostima.

„Ja prezirem to što vi ispovijedate, ali sam spreman poginuti za vaše pravo da to slobodno radite“

Za objasniti navedeno, ne treba ići daleko, u Rotterdam, već možemo do Tuzle, gdje su, sad će pune dvije godine od toga, neki doajeni, pozivajući se na svoje demokratsko pravo, organizirali javnu tribinu pod nazivom „Savršenstvo šerijata – pogubnost demokratije“! Nije teško zamisliti kako bi tamo gdje je šerijatsko uređenje prošli oni što bi im palo na pamet da organiziraju tribinu nazvanu „Savršenstvo demokratije – pogubnost šerijata“. Sasvim je moguće, izvjesno, da bi bili pogubljeni! Bukvalno i za primjer.

 „Neshvatljivo je da se možeš okrenuti protiv slobode…“, rekao je Ahmed Aboutaleb, Marokanac rodom i porijeklom, emigrantsko dijete koje je u Holandiji odraslo u, prvo, cijenjenog novinara, pa postalo gradonačelnik drugog grada po veličini u toj nevelikoj zemlji. 

Neshvatljivo je i da među muslimanima imali sve više onih koji ne kontaju da je sloboda dvosmjerna ulica; da u slobodnom društvu mogu postojati i Charlie Hebdo i oni kojima se naslovnice tog lista – gade; da u tom, slobodnom društvu, musliman iz Maroka može postati gradonačelnik Rotterdama, a musliman iz, eto, neka opet bude Maroko, osnovati u Bruxellesu organizaciju „Šerijat za Belgiju“ i mirno je voditi godinama, sve dok članovima nije na pamet palo da pokušaju oteti policajca i odrezati mu glavu... 

Zagovarati bilo šta što je u suprotnosti s voltairovskom definicijom slobode – „Ja prezirem to što vi ispovijedate, ali sam spreman poginuti za vaše pravo da to slobodno radite“, naprosto podrazumijeva legitimiranje, nazovimo ga, terora „osjetljivosti“. U prijevodu, muslimani koji bi zabranili Charlie Hebdo ili bilo kakav sličan oblik izražavanja, jer ih vrijeđa i smeta im, nemaju šta prigovoriti onima što su u Švicarskoj uspjeli referendumom zabraniti izgradnju novih džamija u toj zemlji, jer im minareti i ezani – smetaju!

Charlie Hebdo je za muslimansku zajednicu u Francuskoj, a onda i šire, postao problem nakon što su objavili karikaturu na kojoj su poslanik Muhammed i tekst: „Teško je kada te glupani vole“. Prošlo je od tada podosta vremena, a ništa se, vidimo promijenilo nije na bolje. Nagore jeste: da, zbilja je teško kada te glupani vole. Jedino gore je kada te brane onako kako misle da treba i ne razumiju da je odbrana tuđe slobode istovremeno i garant njihove.