Više islama ne znači manje slobode

Pobjeda tuniških umjerenih Islamista na posljednjim izborima i obećanje Mustafe Abdel Jalila da će Libija imati šerijatski zakon su samo nagovještaj veće uloge koje će islamisti imati nakon pada režima u arapskim zemljama. Njihov cilj je sada integracija islama u nove demokratske sisteme.

Jan Michel Otto, holandski professor prava, koji je nedavno objavio studiju o šerijatskom zakonu u 12 muslimanskih država, tvrdi se nikada ne zna šta se tačno dobiva uvođenjem šerijata. Njegova studija je pokazala da "više islama ne znači nužno i manje slobode", prenosi Reuters.

Turski sociolog Yasin Aktay tvrdi da šerijat sam po sebi nije definiran zakonski kod i da teške fizičke kazne u Saudijskoj Arabiji ili Iranu predstavljaju ''fetišiziranu verziju šerijata''. 

Mnoge zemlje Srednjeg Istoka već tretiraju islam kao službenu religiju i spominju šerijat kao osnovu zakona, ali imaju i dijelove zakona izgrađenih po uzoru na evropske modele. Osim Saudijske Arabije, ostale zemlje koriste kompliciranu mješavinu religijskih i građanskih zakona.

Vođa En-Nahde Rachid Ghannouchi

Tunis

En-Nahda, stranka pobjednica na tuniškim izborima, prva je među zemljama arapskog proljeća iz koje poručuju koliko tačno žele islama u vlasti. Poštuju demokratiju i ljudska prava i žele da rade sa sekularnim organizacijama, kako bi sastavili novi ustav. Vođa En-Nahde Rachid Ghannouchi već dugo zagovara sistem sličan AKP-u, vladajućoj stranci u Turskoj, koju vodi premijer Recep Tayyip Erdogan. 

Tunižanski ustav već tretira islam kao službenu religiju, ali ne spominje šerijat kao dio pravnog sistema. Tunis je poznat po snažnim sekularnim tradicijama, pa bi En-Nahda imala veliku opoziciju kada bi pokušala da šerijat uvrsti kao osnovu zakona. 

Essam el-Arian, predstavnik egipatskog Muslimanskog bratstva

Egipat

Egipat, kojeg očekuju parlamentarni izboru u decembru, baštini islam kao državnu religiju i glavni izvor svojih zakona. 

Na decembarskim izborima se očekuje pobjeda Muslimanskog bratstva, koji se trude da osnuju ''demokratsku alijansu''. Upitno je koliko će im to uspjeti, pošto su mnoge liberalne i rivalske islamističke grupe oformile svoje vlastite blokove. 

Egipat je dozvolio i nekim selefijskim grupama da učestvuju u izborima. Selefije (ili vehabije) žele jasnu implementaciju islamskih zakona, uključujući i one koje njihovi kritičari nazivaju antidemokratskim. 

Mustafa Abdel-Jalil, vođa NPV-a

Libija

Bivši diktator Muammar Gadhafi je vladao koristeći dekrete koji su spominjali islam kao državnu religiju i šerijat kao inspiraciju za pojedine zakone. 

Vođa NPV-a, Mustafa Abdel Jalil, iznenadio je zapadne promatrače rekavši kako će šerijat bio osnov za liibijske zakone. On tvrdi da žele "stanje zakona i prosperiteta u kojem će šerijat biti glavna osnova za zakonodavstvo" i dodao kako se "ekstremistička ideologija" neće tolerisati.

Tačno mjesto šerijata u zakonodavstvu Libije će se znati tek nakon sastavljanja novog ustava. 

Bashar el-Assad, predsjednik Sirije

Sirija

Sirija, u kojoj je pobuna protiv predsjednika Bashar al-Assada u toku od marta, ima sekularnu vladu, ali spominje islam kao osnovu zakona u svom ustavu. 

Nacionalno vijeće, glavno opozicijsko tijelo, dosada je imenovalo 19 članova za svoj generalni sekretarijat. Četiri člana su članovi sirijskog Muslimanskog bratstva, a šest su nezavisni islamisti. 

Još uvijek nije jasno kakvi će zakoni niti stanje u državi biti, ukoliko se Assad zbaci s vlasti.