Velika očekivanja od samita EU
Evropski čelnici sastat će se u srijedu navečer u Bruxellesu na
novom samitu s kojeg se očekuje sveobuhvatni dogovor kojim bi se
zaustavila dužnička kriza u eurozoni, a neuspjeh bi mogao imati
nesagledive posljedice za EU i šire.
Već nekoliko dana
održava se čitav niz sastanaka na više razina na kojima se traži
rješenje za obuzdavanje krize. U nedjelju navečer održana su dva samita -
prvo sastanak čelnika svih 27 zemalja, zatim sastanak na vrhu 17
čelnika eurozone. U srijedu navečer se ponovno održavaju dva samita s
kojih se očekuju konkretni rezultati, prenosi Hina.
Obrisi
mogućih rješenja već se naziru, ali do konačnih odluka treba naći
odgovore na mnoga pitanja tako da pozitivan ishod nije zajamčen.
Svi
se slažu da treba naći održivo rješenje za Grčku otpisivanjem dijela
njezina duga, da treba dokapitalizirati banke kako bi mogle amortizirati
gubitke na grčkim obveznicama i povećati zaštitnu moć evropskog fonda
za finansijsku stabilnost kako se kriza ne bi proširila i na druge
zemlje, u prvom redu na Italiju.
Što se tiče olakšavanja
dužničkog tereta Grčkoj, sada se razgovara o reviziji drugog paketa
pomoći koji je dogovoren 21. jula. Tada je Grčkoj obećano 109 milijarda
eura, a privatni vjerovnici su pristali na otpis 21 posto svojih
potraživanja.
Sada se od privatnog sektora, banaka i
investicijskih fondova traži da otpišu najmanje 50 posto svojih
potraživanja, što nailazi na određeni otpor. Grčki javni dug iznosi oko
350 milijardi eura, što je 162 posto njezina BDP-a. Međutim, budući da
banke posjeduju samo trećinu grčkih državnih obveznica, preostale dvije
trećine drže EU i Međunarodni monetarni fond, u slučaju da privatni
sektor pristane na oprost polovice svojih potraživanja, to bi smanjilo
ukupni grčki javni dug za samo 22 posto.
Pritom jer nužno da se
postigne dogovor s bankama o "dobrovoljnom otpisu", jer bi se u
suprotnom aktivirale police osiguranja protiv bankrota, što bi izazvalo
haos na finansijskim tržištima.
Prema izvještaju Međunarodnoga
monetarnog fonda, Evropske središnje banke i Evropske komisije o
održivosti grčkog javnog duga, ako privatni vjerovnici ne pristranu na
otpis većeg dijela duga, Grčkoj bi do 2021. godine trebalo 252 milijarde
eura pomoći.
Oko dokapitalizacije banaka postoji suglasnost da
se stopa adekvatnosti kapitala poveća na devet sa sadašnjih pet posto
kako bi banke mogle preživjeti gubitke na grčkim obveznicama. Ukupni
iznos potreban za dokapitalizaciju fiksiran je na 108 milijardi eura. Do
toga novca banke bi trebale doći sljedećim redoslijedom: najprije bi
same trebala pokušati naći taj novac na finansijskom tržištu, ako to
ne
uspije onda se obraćaju vladama u svojim državama, a zadnja je
mogućnost obraćanja evropskom fondu za finansijsku stabilnost (EFSF).
Najviše
je nedoumica kako pojačati kreditnu sposobnost EFSF-a a da se pritom ne
povećavaju jamstva država članica. Zaštitna moć toga fonda povećat će
se "učinkom poluge", ali se treba dogovoriti kakva će ta "poluga" biti.
Njemačka je uspjela nametnuti svoje stajalište i iz toga isključiti
Europsku središnju banku, što je tražila Francuska.
Pariz je
tražio da se EFSF registrira kao banka koja bi mogla neograničeno
posuđivati od Evropske središnje banke, dok Nijemci nisu htjeli ni čuti
za to jer bi to značilo štampanje novca i inflaciju.
Sada su na
stolu dvije opcije. Prva je da EFSF bude jamac investitorima u slučaju
gubitka na državnim obveznicama u visini od 20 do 30 posto i da se na
taj način olakša finansiranje zemalja u poteškoćama. To bi funkcioniralo
na sljedeći način: zemlja u poteškoćama koja pokušava posuditi novac na
financijskom tržištu izda državne obveznice, koje je teško plasirati
jer investitori ne vjeruju u sposobnost države da vrati dugove. EFSF u
tom slučaju umjesto da kupuje te obveznice, jamči da će pokriti dio
mogućih gubitaka i tako privlači investitore. U praksi se gotovo nikad
ne događa da investitor izgubi sav novac koji je posudio, nego se u
slučaju bankrota dogovara s dužnikom u kojom će postotku otpisati dio
duga. Ako bi EFSF jamčio primjerice 30 posto gubitaka, onda investitor u
slučaju otpisa duga od 50 posto na obveznici od 100 eura ne bi izgubio
50 eura, nego samo 20 eura.
Druga opcija predviđa formiranje
namjenskog investicijskog instrumenta (SPV), koji bi se naslanjao na
EFSF i koji bi mogao privući privatne investitore i državne fondove
rastućih ekonomija poput Kine.
Kakav god model poluge bude
odabran, cilj je da se kreditna sposobnost EFSF-a, koja iznosi 440
milijardi eura, višestruko uveća, pri čemu se spominju brojke od 1000 do
2500 milijardi eura.
Pored svega toga, europski partneri
zatražili su od talijanskog premijera Silvija Berlusconija da do srijede
predstavi program gospodarskih reformi i smanjenja deficita. Njemačka
kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy
upozorili su Berlusconija da nije dovoljno samo najaviti reforme, nego
da ih je potrebno i provesti te da si treba najprije sam pomoći pa tek
onda tražiti pomoć od drugih.
Zauzvrat bi EFSF mogao preventivno djelovati i pomoći Italiji da posuđuje na finansijskim tržištima po prihvatljivim uvjetima.
Italija je treće gospodarstvo po snazi u eurozoni s golemim dugom od 1900 milijardi eura, što je 120 posto njezina BDP-a.
Prije
samog samita, njemačka kancelarka morat će u svom parlamentu dobiti
potporu za povećanje zaštitne moći EFSF-a, što dodatno komplicira
stvari. Prvotno je bilo predviđeno da se o tome izjasni samo odbor za
proračun njemačkog parlamenta, međutim, naknadno je odlučeno da o tome
glasa cijeli parlament.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.