Prošle godine u svijetu ubijeno 110 novinara

Meksički "lov na novinara" (AP)

U 2009. širom svijeta je, tokom obavljanja posla, ubijeno 110 novinara, navodi u svom izvještaju Međunarodni institut za štampu (IPI) čije je sjedište u Beču. To je najveći broj ubijenih novinara od 2000. godine.

I blogeri su istim problemima

Iran se u izvještaju spominje kao zemlja sa najvećim brojem hapšenja. U Iranu je od predsjedničkih izbora, koji su održani u junu prošle godine, uhapšeno više od stotinu izvještača i blogera.

Novinari su bili meta napada i u Pakistanu. Wasi Ahmad Kureshi se našao pored jednog kioska u distriktu Kuhzar kada su na njega bez upozorenja pucala dvojica muškaraca. Pogodila su ga dva metka tako da je umro na putu do bolnice. Razlozi zbog kojih je ovaj novinar ubijen nisu poznati.

Za razliku od Kureshia, šef meksičkih novina „Expressiones de Tulum“ Jorge Alberto Valazquez Lopez je prethodno bio upozoren. U njegovoj štampariji je podmetnut požar. On je također često dobivao i prijetnje da će biti ubijen. Njegov list je, pored ostalog, izvještavao i o korupciji visokih političkih zvaničnika. Jednog dana je jedan motociklista otvorio vrata Lopezovog automobila i pucao na njega.

Ubijeni iranski novinari i novinarke

Opasniji život

Naomi Hunt je zaposlena na Međunarodnom institutu za štampu u Beču i o dugoj listi ubijenih novinara kaže: „Mislim da je život za novinare postao opasniji. Posebno u konfliktnim zonama vidimo da je po prvi put ciljano ubijeno više novinara.“

No, zemlje koje su posebno opasne za novinare nisu naprimjer Irak ili Afganistan. Azija se sa 55 ubijenih novinara spominje kao "smrtonosna regija", zatim slijedi Latinska Amerika sa 28 ubijenih novinara, dok je u Africi život izgubilo 14 pripadnika medija, a u Iraku četiri.

U Evropi je ubijeno sedam novinara, pet u Rusiji, jedan u Turskoj te jedan u Azerbejdžanu: „U Meksiku ubice ostave čak i pismo putem kojeg preuzimaju odgovornost. To je jedna vrsta upozorenja za sve koji imaju namjeru javno govoriti.“

„Pisati istinu je najopasnije“

Na pitanje šta su novinari eventualno pogrešno uradili, da li su možda istraživali na posebno opasnim mjestima ili se sastajali sa pogrešnim ljudima, Naomi Hunt odgovara: „Vjerujem da je pisati istinu najopasnije što se može uraditi. Pogotovo su ugroženi novinari koji kritički pišu o državnicima ili o nekoj stranci.“

Činjenica da sve više zemalja usvaja restriktivne zakone olakšava hapšenje neomiljenih reportera. Tako Međunarodni institut za štampu prebacuje iranskoj vladi da vrši cenzuru i zabranjuje publikacije, te da su strani novinari izloženi nepravednim sudskim procesima i mučenjima.

dw-world.de/radiosarajevo.ba