Način na koji se može zaraditi na siromašnima i gladnima

Prema procjenama Agencije UN za hranu i poljoprivredu (FAO) u 2010. godine je smanjen broj gladnih u odnosu na prošlu godinu. Ipak cifra od 925 miliona gladnih je vrlo zabrinjavajuća.

Dvije trećine gladnih u svijetu živi u svega sedam zemalja: Bangladešu, Kini, Indiji, Indoneziji, Pakistanu, DR Kongu i Etiopiji. Udio neuhranjenih najveći je u supsaharskoj Africi, saopćili su Ujedinjeni narodi.

"Samo od oktobra 2008. do juna 2009. godine, inostrane firme su zakupile 46,6 miliona hektara zemlje - od čega 70 odsto u Africi. Države poput Sudana, Mozambika, Konga, Kenije, ali i Sijera Leonea dosta jeftino prodaju zemlju", kaže Carolin Callenisu iz organizacije “Hljeb za svijet”

Bogate države i koncerni su i ranije investirali u zemljište, ali to sada čine na veliko. Poslije finansijske krize, očigledno se isplati investirati u poljoprivredu. "Koncerni očekuju visoku dobit", kaže Callenisu i dodaje da je utrka oko zemlje počela. "Međutim, ne sade se više kao nekada - pamuk, kafa, kakao. Na najkvalitetnijoj zemlji za potrebe izvoza sade se pirinač, kukuruz, ali i biljke za dobijanje bio-goriva."

Koga briga za siromašnim

Sve se to dešava pred očima onih koji već sada gladuju i koji zavise od uvoza hrane. To su seljaci, ribari i domoroci. Njima je oduzeta najvažnija baza za proizvodnju – zemlja. Zato organizacija “Hljeb za svijet” zahtjeva da se takvo poklanjanje zemlje odvija u skladu sa potrebama najsiromašnijih jer sađenje i trgovina podliježu strogim ekološkim, ali i socijalnim kriterijima.



U Sijera Leoneu trenutno se vode pregovori o zakupu 1,5 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta. Jedan švajcarski koncern za proizvodnju bio energije želi da na 58.000 hektara zasadi šećernu trsku i manioku za proizvodnju etanola. To bi dovelo u pitanje siguran pristup hrani za 17.000 ljudi.

Stručnjak za poljoprivredu Roman Herre iz organizacije za zaštitu ljudskih prava FIAN kaže: “Skoro kod svih investicija, pojam razvoj je nešto o čemu se rado govori, ali u stvarnosti, na licu mjesta skoro da nema novih radnih mjesta. Naprotiv, uništene su brojna sredstva za život, a obećana infrastruktura, koja je u većini slučajeva infrastruktura namijenjena izvozu, nije nešto što je potrebno mještanima na licu mjesta”. Herre smatra da 43 od 53 zemlje u Africi uvozi hranu.

dw-world.de/radiosarajevo.ba