Legalna eutanazija

Šta je ubistvo, a šao aktivni čin koji vodi do prekida ljekarskog postupka kojeg pacijent nije želio? Jedan advokat je bio osuđen zbog savjeta porodici da obustave umjetnu hranu i Savezni sud ga je oslobodio.

Slučaj kojim se bavio Savezni sud nipošto nije usamljen: bolesnica je, još pri svijesti, odlučila kako ne želi medicinski postupak koji bi joj produživao život kada je već njeno tijelo, zbog bolesti, odlučilo da više ne pripada ovom svijetu. Bolesnica je pala u komu, ali ljekari nemaju drugog izbora nego boriti se svim sredstvima da bi je održavali na životu.

Punih pet godina je trajala agonija koju je bolesnica željela spriječiti, sve dok advokat i specijalist za medicinsko pravo Wolfgang Putz nije preporučio porodici bolesnice da prekinu cjevčicu kroz koju se bolesnica hranila. Drama je tada tek počela: ljekari su, protiv volje porodice, bolesnici stavili novu sondu i tek dvije sedmice kasnije je konačno zakazalo njeno srce. Ali advokat se našao pred sudom u Fuldi pod optužbom pokušaja ubistva i osuđen je na devet mjeseci zatvora uslovno.

Još ima nejasnoća
Sudijama Saveznog suda u Karlsruheu je u odluci da oslobodi advokata optužbe pomogao i zakon koji je donesen pet mjeseci nakon osude, u septembru 2009. Njime je određeno kako je volja pacijenta ispred preporuke ljekara koji propisuje mjere za održavanje života. Ali i nakon tog zakona je ostala nedoumica: jedno je ne pružiti lijek, drugo je aktivno djelovati da bi se prekinuo nečiji život. Savezni sud u svojoj odluci smatra kako, aktivno ili pasivno - nije bitno. Bitna je volja pacijenta da njegova bolest učini svoje, naravno ako je tako odlučio i kako pacijent ima pravo na dostojanstvenu smrt.

Oko ovog osjetljivog pitanja se uzbuđuju mnogi duhovi: na primjer, katolička crkva je kategorična i odbija svaku pomoć pacijentu da napusti ovaj svijet. Ne samo zato jer se time upliće u volju Božju, nego se stavlja u pitanje i jednom, ko zna kada iskazana volja pacijenta. Bolesnik, u konačnoj odluci da mu se prekine život, najčešće nije u stanju izreći svoj stav - i ko može reći, da li se on možda promijenio?

Iako se mora prihvatiti i taj argument, ovu odluku Saveznog suda su pozdravili političari iz gotovo svih stranaka, čak i iz evangeličke crkve. Doslovce svakog dana je na stotine slučajeva u čitavoj zemlji gdje onda ljekar ne zna šta mu je činiti.

Pomoć ili ubistvo?
Odluka Saveznog suda će pomoći mnogim ljekarima, bolesnicima i njihovim porodicama.Osobito kada je riječ o "aktivnoj" pomoći pri umiranju neizlječivih pacijenata, još uvijek postoje brojne nedoumice: dati nekome injekciju otrova je zabranjeno i to je ubistvo, čak i ako je to pacijent želio. Ali onda je tu široko područje indirektne aktivne pomoći: ko će zamjeriti ljekaru da pacijentu - na primjer bolesnom od raka, daje sve snažniju dozu sredstva za smirivanje, pa makar bi u konačnici to sredstvo moglo biti smrtonosno?

Izuzetno složeno pitanje je pomoć u samoubistvu. Volja pogođenog tu ne može biti sporna i krivično uzevši, ljekarska pomoć u prekidu života nije kažnjiva. Ali opet tek indirektno: jedno je ostaviti nešto pacijentu na njegovom ormariću što bi mu moglo oduzeti život, a nešto drugo je "ubistvo na zahtjev", naglašava Savezna ljekarska komora. To je pak krivično djelo koje se kažnjava kaznom od šest mjeseci do pet godina zatvora.