Johann Harri: Zašto nas je Obama, zaista, iznevjerio? (II dio)
Radiosarajevo.ba
Komentator Independenta piše o neispunjenim obećanjima i izglednom porazu Demokrata. Prvi dio teksta pročitajte ovdje
Zdravstvena „reforma“ izvikana kao jedno od Obaminih najvećih dostignuća, ponajbolje pokazuje kako funkcioniše sistem korporativne dominacije. Najveći problem za zdravstvenim sistemom u SAD jeste da je odnos između liječnika i pacijenata prepriječen osiguravajućim kompanijama, čiji je posao da se bore protiv interesa bolesnih ljudi u interesu maksimiziranja svojih profita. Nekih 45.000 Amerikanaca godišnje umre kao posljedica ovakve prakse. Obama je u okviru svojih planova imao i ukroćavanje ovih korporacija i spašavanje ljudskih života. Bila je sprovedena anketa o javnom mišljenju, koje je išlo u prilog uspostavljanju vladinog programa zdravstvenog osiguranja, koji bi garantovao pristupačne medicinske usluge svim državljanima SAD. Program je dobio podršku 61 posto Amerikanaca. Međutim, s obzirom da bi korporacijski profiti, u tom slučaju bili ugroženi, Obamin šef osoblja je podržavaoce programa nazvao „jebenim retardima“ i administracija ga je zaustavila.
Stoga je Obama krenuo sa sasvim obrnutim pristupom. Garantovao je osiguravajućim kompanijama da vlada nikada neće iskoristiti svoju moć kako bi, cjenkanjem, snizila cijenu njihovih usluga. Njegova „reforma“ je jednostavno prisilila dodatne milione američkih građana da kupuju osiguranja, bez bilo kakvog mehanizma koji bi zdravstvene usluge učinio pristupačnijim. Bilo je, doduše, nekoliko briljantnih varki, poput zakona prema kojem je, za korporacije, ilegalno odbiti osiguranje za ljude „pod već postojećim uvjetima“. Međutim i cijene taih paketa uskoro su skočile i to zbog činjenice da je Obama u najvećoj mjeri služio interesima kompanija, a ne pacijenata. U konačnici, milioni ljudi će i dalje biti ne pokriveni osiguranjem, a drugi finansijski slomljeni, kako bi mali broj korporacija profitirao.
Ukoliko Obama ne može stati u kraj korporacijama u situaciji, koja za posljedicu ima smrt velikog broja Amerikanaca, a da pri tom ima podršku većine, ne znači li to da je potpuna pokornost završena stvar?
Sva ova korupcija znači da Obama ima vrlo malo dostignuća koja može prezentovati američkom narodu. Preostalo mu je da predstavlja žrtve korporacija koje zaslužuju sažaljenje, kako najbolje zna i umije. Ne može se reći da je to što radi, u potpunosti ništavno, ali nije ni mnogo. Njegova neadekvatna stimulacija ekonomije svakako je veća nego što bi bila pod McCainom, tako da je nezaposlenost smanjena za 2 posto. Obnovio je federalni fond za istraživanje matičnih ćelija, kao i za abortuse urađene u inostranstvu. Nije bombardovao Iran. To zaista čini razliku: radi se o razlogu zašto glasati za Demokrate, a protiv Republikanaca. Međutim, budimo iskreni: kontinuitet sa Bushom daleko je izraženiji nego razlike.
Postoje Demokrati koji odbijaju biti korporativni trabanti, te prema tome zaslužuju da budu branjeni svakom česticom naše energije. Ukoliko ste Amerikanac i imate vremena sljedeće sedmice, nazovite banku ili donirajte svoj novac predstavniku Alanu Graysonu ili senatoru Russu Feingordu, koji na, izuzetno težak način vode svoje kampanje sakupljajući male donacije, braneći time američki narod. Međutim oni su, nažalost, manjina u Demokratskoj stranci.
Suprotno važećem stereotipu, Amerikanci nisu glupi i jasno im je šta se događa: rezultati nedavne ankete na CNN-u govore da 60 posto Amerikanaca smatra da je Obama „obratio više pažnje na probleme sa kojima se susreću banke i druge finansijske institucije, nego sa problemima Amerikanaca srednje klase.“ U pravu su. Ne radi se o tome da građani žele da njihov predsjednik bude „više liberalan“, ili „više konzervativan“. Jako malo ljudi razmišlja na takav način. Njihova pitanja su: „Da li je moj posao osiguran, da li imam osiguran krov nad glavom i da li mi je zdravstveno osiguranje pristupačno?“ Odgovor je, naravno: „Ne!“
Amerikanci znaju da su ljudi koji su uzrokovali krizu bogatiji nego ikada, dok ljudi koji sa njenim uzrocima nisu imali ništa i dalje trpe, a Obami prepušteno da ovu farsu naziva progresom. U odsustvu liberalnog populizma, koji bi mogao riješiti ove probleme, sva je inicijativa prepuštena populizmu Tea Party-a. Politika SAD-a se svela na borbu između uglavnom korumpiranih i u potpunosti korumpiranih.
Siguran sam da Obama vjeruje da čini najbolje što može u korumpiranom sistemu, ali to jednostavno ne odgovara istina. Postoji drugi način. Zamislite da je, kada je preuzeo funkciju, artikulirao istinska rješenja i, kada bi bio blokiran, prozvao korumpirane korporacije i senatore, koji ga onemogućuju u ostvarivanju zdravstvene zaštite za bolesnu djecu i sprječavanju narednog ekonomskog sloma. Da je objasnio da je vrijeme da se bankarski zelenaši izbace iz hrama američke demokratije. Da je poručio američkom narodu da će uvijek biti varani, sve dok ne okončaju korupciju i sami ne počnu učestvovati u demokratskom procesu, predlažući ozbiljne mjere za nova dostignuća. Da je pozvao na pokrete masa da ga podrže, baš kao što je uradio Franklin Roosevelt i uspio. Tada bi, barem, postojala mogućnost za pravi progres. Da li je ishod nesprovođenja tih reformi mogao biti gori: biti potučen od bijesnih Tea Party Republikanaca, bez gotovo ikakvih rezultata kojima im možete protivrječiti?
Na momente su se pojavljivale iskre nade, kako je alternativni Obamin predsjednički mandat mogao izgledati. Tako je vladina mjera novčane potpore auto industriji, koja je sačuvala milione radnih mjesta bila naširoko popularna i vlada od njega već uveliko profitira. U posljednjim danima izborne kampanje, predsjednik je vrlo oštar prema ogromnim korporacijskim donacijama Republikancima. Radi se o licemjerstvu, ali vrlo popularnom, upućujući na bolji put koji je mogao izabrati i još uvijek može, ukoliko se Amerikanci otrijezne i na to ga prisile.
U noći kada je Obama pobjedio i sam sam osjetio svjetski talas nade. Niz obraz mi se skotrljala jedna suza. Pa ipak, ljudi u Rust Beltu nakon što su im kuće oduzete, ili oni, u dolini Swat u Pakistanu čiji su domovi sravnjeni sa zemljom, danas ridaju i to kao direktna posljedica Obaminih odluka. Oni danas zaslužuju naše saželjenje, a ne najmoćniji čovjek na svijetu, koji je odlučio da se ugradi u duboko korumpirani sistem i brani ga, umjesto da ga mu se suprotstavi i promijeni ga. Već je odavno istrkao rok za skidanje majica se likom Obame i uzimanja protestnog transparenta u ruke.
Independent/radiosarajevo.ba
Zdravstvena „reforma“ izvikana kao jedno od Obaminih najvećih dostignuća, ponajbolje pokazuje kako funkcioniše sistem korporativne dominacije. Najveći problem za zdravstvenim sistemom u SAD jeste da je odnos između liječnika i pacijenata prepriječen osiguravajućim kompanijama, čiji je posao da se bore protiv interesa bolesnih ljudi u interesu maksimiziranja svojih profita. Nekih 45.000 Amerikanaca godišnje umre kao posljedica ovakve prakse. Obama je u okviru svojih planova imao i ukroćavanje ovih korporacija i spašavanje ljudskih života. Bila je sprovedena anketa o javnom mišljenju, koje je išlo u prilog uspostavljanju vladinog programa zdravstvenog osiguranja, koji bi garantovao pristupačne medicinske usluge svim državljanima SAD. Program je dobio podršku 61 posto Amerikanaca. Međutim, s obzirom da bi korporacijski profiti, u tom slučaju bili ugroženi, Obamin šef osoblja je podržavaoce programa nazvao „jebenim retardima“ i administracija ga je zaustavila.
Stoga je Obama krenuo sa sasvim obrnutim pristupom. Garantovao je osiguravajućim kompanijama da vlada nikada neće iskoristiti svoju moć kako bi, cjenkanjem, snizila cijenu njihovih usluga. Njegova „reforma“ je jednostavno prisilila dodatne milione američkih građana da kupuju osiguranja, bez bilo kakvog mehanizma koji bi zdravstvene usluge učinio pristupačnijim. Bilo je, doduše, nekoliko briljantnih varki, poput zakona prema kojem je, za korporacije, ilegalno odbiti osiguranje za ljude „pod već postojećim uvjetima“. Međutim i cijene taih paketa uskoro su skočile i to zbog činjenice da je Obama u najvećoj mjeri služio interesima kompanija, a ne pacijenata. U konačnici, milioni ljudi će i dalje biti ne pokriveni osiguranjem, a drugi finansijski slomljeni, kako bi mali broj korporacija profitirao.
Ukoliko Obama ne može stati u kraj korporacijama u situaciji, koja za posljedicu ima smrt velikog broja Amerikanaca, a da pri tom ima podršku većine, ne znači li to da je potpuna pokornost završena stvar?
Sva ova korupcija znači da Obama ima vrlo malo dostignuća koja može prezentovati američkom narodu. Preostalo mu je da predstavlja žrtve korporacija koje zaslužuju sažaljenje, kako najbolje zna i umije. Ne može se reći da je to što radi, u potpunosti ništavno, ali nije ni mnogo. Njegova neadekvatna stimulacija ekonomije svakako je veća nego što bi bila pod McCainom, tako da je nezaposlenost smanjena za 2 posto. Obnovio je federalni fond za istraživanje matičnih ćelija, kao i za abortuse urađene u inostranstvu. Nije bombardovao Iran. To zaista čini razliku: radi se o razlogu zašto glasati za Demokrate, a protiv Republikanaca. Međutim, budimo iskreni: kontinuitet sa Bushom daleko je izraženiji nego razlike.
Postoje Demokrati koji odbijaju biti korporativni trabanti, te prema tome zaslužuju da budu branjeni svakom česticom naše energije. Ukoliko ste Amerikanac i imate vremena sljedeće sedmice, nazovite banku ili donirajte svoj novac predstavniku Alanu Graysonu ili senatoru Russu Feingordu, koji na, izuzetno težak način vode svoje kampanje sakupljajući male donacije, braneći time američki narod. Međutim oni su, nažalost, manjina u Demokratskoj stranci.
Suprotno važećem stereotipu, Amerikanci nisu glupi i jasno im je šta se događa: rezultati nedavne ankete na CNN-u govore da 60 posto Amerikanaca smatra da je Obama „obratio više pažnje na probleme sa kojima se susreću banke i druge finansijske institucije, nego sa problemima Amerikanaca srednje klase.“ U pravu su. Ne radi se o tome da građani žele da njihov predsjednik bude „više liberalan“, ili „više konzervativan“. Jako malo ljudi razmišlja na takav način. Njihova pitanja su: „Da li je moj posao osiguran, da li imam osiguran krov nad glavom i da li mi je zdravstveno osiguranje pristupačno?“ Odgovor je, naravno: „Ne!“
Amerikanci znaju da su ljudi koji su uzrokovali krizu bogatiji nego ikada, dok ljudi koji sa njenim uzrocima nisu imali ništa i dalje trpe, a Obami prepušteno da ovu farsu naziva progresom. U odsustvu liberalnog populizma, koji bi mogao riješiti ove probleme, sva je inicijativa prepuštena populizmu Tea Party-a. Politika SAD-a se svela na borbu između uglavnom korumpiranih i u potpunosti korumpiranih.
Siguran sam da Obama vjeruje da čini najbolje što može u korumpiranom sistemu, ali to jednostavno ne odgovara istina. Postoji drugi način. Zamislite da je, kada je preuzeo funkciju, artikulirao istinska rješenja i, kada bi bio blokiran, prozvao korumpirane korporacije i senatore, koji ga onemogućuju u ostvarivanju zdravstvene zaštite za bolesnu djecu i sprječavanju narednog ekonomskog sloma. Da je objasnio da je vrijeme da se bankarski zelenaši izbace iz hrama američke demokratije. Da je poručio američkom narodu da će uvijek biti varani, sve dok ne okončaju korupciju i sami ne počnu učestvovati u demokratskom procesu, predlažući ozbiljne mjere za nova dostignuća. Da je pozvao na pokrete masa da ga podrže, baš kao što je uradio Franklin Roosevelt i uspio. Tada bi, barem, postojala mogućnost za pravi progres. Da li je ishod nesprovođenja tih reformi mogao biti gori: biti potučen od bijesnih Tea Party Republikanaca, bez gotovo ikakvih rezultata kojima im možete protivrječiti?
Na momente su se pojavljivale iskre nade, kako je alternativni Obamin predsjednički mandat mogao izgledati. Tako je vladina mjera novčane potpore auto industriji, koja je sačuvala milione radnih mjesta bila naširoko popularna i vlada od njega već uveliko profitira. U posljednjim danima izborne kampanje, predsjednik je vrlo oštar prema ogromnim korporacijskim donacijama Republikancima. Radi se o licemjerstvu, ali vrlo popularnom, upućujući na bolji put koji je mogao izabrati i još uvijek može, ukoliko se Amerikanci otrijezne i na to ga prisile.
U noći kada je Obama pobjedio i sam sam osjetio svjetski talas nade. Niz obraz mi se skotrljala jedna suza. Pa ipak, ljudi u Rust Beltu nakon što su im kuće oduzete, ili oni, u dolini Swat u Pakistanu čiji su domovi sravnjeni sa zemljom, danas ridaju i to kao direktna posljedica Obaminih odluka. Oni danas zaslužuju naše saželjenje, a ne najmoćniji čovjek na svijetu, koji je odlučio da se ugradi u duboko korumpirani sistem i brani ga, umjesto da ga mu se suprotstavi i promijeni ga. Već je odavno istrkao rok za skidanje majica se likom Obame i uzimanja protestnog transparenta u ruke.
Independent/radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Najnovije
