Hounduras - Zemlja sa najviše nasilja na svijetu

Bilo da je dan ili noć, mrtvozornici stoje na kapijama gradske mrtvačnice čekajući na naredno tijelo, kako bi mogli početi sa službom za neutješnu porodicu. U najnasilnijem gradu najnasilnije zemlje na svijetu, nikada ne moraju predugo čekati.

"Sotona živi ovdje u San Pedru", kaže nervozni mrtvozornik, koji se novinaru Guardiana predstavio kao Lucas. "Ljudi se ovdje ubijaju kao da su kokoši".

Prošle godine, dnevno je u Hondurasu, u prosjeku ubijeno 20 osoba, zemlji sa samo osam miliona stanovnika. Podaci su to Nacionalnog Autonomnog Univerziteta Honduras. To je stopa od 85,5 na 100.000 stanovnika što je katastrofalan podatak. Primjera radi, u Venezueli ta stopa iznosi 56, u SAD-u 4,78, a u Velikoj Britaniji 1,2.

U San Pedru stopa ubistava je 173, što je najviša stopa na svijetu, izuzimajući ratne zone. Grad je središte proizvodnje i komercijalizacije Hondurasa. Na desetine 'maquiladoras' – predmeta za izvoz – novih New Balance majica i Fruit of the Loom šorceva nalazi se tu. Građani bi trebali biti zadovoljni, ali to nije tako.

Malo je kretanja po ulicama, a u zraku se osjeća napetost. Na kioscima novine sa naslovnicama crne hronike od prošlog dana. Nekolicina auta ima registarske oznake, većina ih ima zatamnjena stakla.

Mali broj policajaca koji patroliraju ulicama, unose više straha nego sigurnosti među građanima, posebno kada se kaže da je u pitanju korupcija koja ide i do samog vrha onih koji bi trebali da ih štite.

Honduras je uhvaćen u vrtlogu kriminala – trgovinom drogom, ratovima gangstera, gdje se politički nemiri i žestoki sporovi podudaraju sa jednakom dozom nekažnjavanja i korupcije.

Isti taj mix činjenica učinio je Latinsku Ameriku svjetskom najsmrtonosnijom regijom. Iako čini samo 8 posto svjetske populacije, podaci UN-a govore da se od ukupnog broja ubistava na svijetu na tom prostoru izvrši njih 42 posto. Prema podacima meksičkog vijeća građana o javnoj sigurnosti i pravdi, svi osim jednog od 20 gradova sa najvećom stopom ubistava nalaze se u Latinskoj Americi. Izuzetak je samo New Orleans. I nigdje se ne čini da je nasilje toliko izmaklo kontroli kao u Hondurasu.

Nasilje je počelo eskalirati početkom 2000. i u konstantnom je porastu, posebno nakon što je zemlja postala glavna ruta trgovine drogom iz Južne u Sjevernu Ameriku. Oko 80 posto kokaina namijenjenog tržištu u SAD-u prođe kroz Honduras, podaci su američkog State Departmenta. Već takvo, krhko stanje dodatno je uzdrmano infiltriranjem organiziranog kriminala i državnog udara iz 2009. godine nakon čega su se pogoršali i izvještaji o kršenju ljudskih prava posebno nad pristašama svrgnutog predsjednika.

U isto vrijeme rivali među uličnim bandama poznatiji kao maras – od kojih mnogi deportovani iz zatvora SAD-a, u konstantom su sukobu i pokušaju preuzimanja lokalnim tržištem narkotika i reketiranja.

Niko nije siguran

Lucas, čovjek s početka priče, mrtvozornik je od svoje 15 godine, kada su stanovnici umirali prirodnom smrću. To je danas jako rijetko.
"Vidimo žrtve sa šest do 10 prostrijelnih rana, raskomadanih tijela, odrubljenih glava", kaže on.

Žrtve su mehaničari, studenti, farmeri, novinari, ali i vozači autobusa i biznismeni. 19. aprila ubijen je i glavni tužilac u predmetima pranja novca; 2. maja vodeći istražitelj kazenenih djela krađe auta je ubijen.
"Čini se da ne postoji osoba koja je izvan granica", kaže Steven Dudley, kodirektor organizacije Insight Crime, organizacije koja je posvećena sigurnosti i otkirvanju organiziranog kriminala u Latinskoj Americi.

Prva linija odbrane, kada upitate o tako visokim stopama ubistva, je osporavanje brojki. "To je prljava kampanja", kaže José Amilcar Mejía, šef policije u San Pedro Sulai. On tvrdi da je brojka tako velika jer se radi o ubijenim osobama iz drugih gradova, iako Observatorij nasilja svoje informacije bazira na zvaničinim izvještajima.

Stoga je ministartsvo sigurnosti i zabranilo policijskim zvaničnicima davanje intervjua i izjava. Glasnogovornici smiju komentirati samo hapšenja, racije i policijske akcije. Izvještaji o kriiminalu se drže ispod tepiha.

Ubica je i državni šef policije

Korijen problema je između ostalog u korumpiranosti policije, od primanja mira do krađa, od ucjena do ubistava. Javno ogorčenje zbog navodne umiješanosti nekoliko časnika u ubistvo sina rektora Univerziteta dovelo je do pokušaja čistke u policiji. Ipak, ništa se nije desilo, čak su oni policajci koji nisu prošli testove, promovirani.

Državni šef policije,  Juan Carlos "El Tigre" Bonilla, optužen je za tri izvansudska ubistva i umješanost u još 11 ubistava i nestanaka. Uprkos navodima, ali i činjenici da SAD, koji je ujedno i  veliki donator u borbi protiv trgovine drogom,  ne želi surađivati s njim, predsjednik Porfirio Lobo, još ga drži na toj funkciji.

Policija ipak pokušava oprati svoj obraz i popraviti imidž. Bonilla je jedan od  400 policajaca koji će biti podvrgnut testovima povjerenja, ali i testiranju na droge i poligrafskom testiranju, a za naredni utorak najavljene su i  promjene u policijskom vrhu.

Manjak povjerenja u policiju ali i ostale zvaničnike, kao i činjenica da se samo djelić kriminala istražuje i kažnjava, dovelo je do toga da obični građani 'preuzimaju stvari u svoje ruke'.
"Od institucionalnosti ovdje nema ništa, policija i istražitelji su beskorisni," kaže Gustavo Irias iz demokratskog centra za studije i dodaje da nekažnjavanje generira novo nasilje.

Za prošlogodišnja ubistva u 41 posto slučajeva utvrđeni su motivi.
"A kada ljudi nemaju adekvatnu zaštitu, pitanje koje postavljaju je "Smijem li dobiti veći pištolj?, kaže Dudley.

Kada je u pitanju Lucas, mrvozornik u San Pedru, veći pištolji za njega znače i više posla. Zbog svega toga, Lucas razmatra da svoju sreću pokuša pronaći u drugoj zemlji. Baš kao što to čini i stotine hiljada drugih stanovnika Hondurasa, koji svake godine bježe u Meksiko, SAD i dalje. Siguran je da će svoje znanje moći iskoristiti gdje god da završi: "Svuda ima mrtvih ljudi, zar ne?", kaže Lucas.