Tko to tamo pjeva - prevođenje domaćih filmova

Mimeza je umjetničko podržavanje stvarnosti a obrnuta mimeza je proces pretvaranja sadržaja umjetničkog/fikcijskog djela u stvarnost. Slavni uradak Nadrealista o jezicima fikcijska je satira koja je dobila svoju obrnutu mimezu.

U uvodu u sinoćnje izdanje emisije Otvoreno na Hrvatskoj radioteleviziji pušten je kratki dio filma Ko to tamo peva, sa titlovima na hrvatskom jeziku. Sretni bi bili i Nadrealisti, ali i reditelj Slobodan Šijan, u čiju bi se koncepciju humora savršeno uklopio i titl Tata, eno zeca. Da ugođaj bude potpun kasnije je emitiran i dio Balkanskog špijuna.

Međutim, situacija je mnogo ozbiljnija. Hrvatske televizije, po zakonu, moraju prevoditi/titlovati sve strane filmove, a kako srpski, bosanskohercegovački ili crnogorski filmovi nisu hrvatski, onda su strani, onda ih, znači, treba prevoditi. Sa jednog na drugi isti jezik, rekli bi neki lingvisti neopterećeni državotvornim patriotizmom.

Malo ko je znao da je titlovanje svih filmova u Hrvatskoj obavezno dok se jedan revoltirani gledatelj nije požalio Vijeću za elektroničke medije, jer nije mogao razumjeti Žikinu dinastiju emitiranu na RTL-u.

Tako je VEM počeo opominjati samo RTL, premda i druge televizije emituju domaće filmove bez titlova. Razlog: Na te filmove i emitiranja nije bilo prigovora.

RTL ne želi da čuje za prigovore VEM-a i odlučni su da će opet emitirati Žikinu dinastiju bez titlova, što je sinoć u emisiji Otvoreno potvrdio i član uprave i glavni urednik RTL-a Ivan Lovreček.

Ohrabrujuće je da racionalan pristup problemu ima nova ministrica kulture Andrea Zlatar, koja smatra da su zakoni nespretni i da je neophodno napraviti poseban propis o filmovima i drugim sadržajima sa područja BiH, Srbije i Crne Gore, te da bi jedino mogli biti problematični sadržaji za djecu.

Apsurdnost zakona razotkrio je i reditelj Hrvoje Hribar, jer se filmovi na jezicima nacionalnih manjina, naprimjer Italijana, mogu emitirati bez prijevoda.

Međutim, predsjednik VEM-a Zdenko Ljevak je ustrajan u poštivanju poglupog zakona, a pisac Josip Pavičić i profesor Filozofskog fakulteta Ranko Matasović ustrajni su u tome da je srpski drugi jezik i da treba prevoditi. Ne pada im napamet da u Hrvatskoj žive i Srbi.

Više o raspravi u emisiji čitajte ovdje

Ipak, ohrabrujući je stav ministrice kulture, koja drži da su to jezici „koje ne moramo prevoditi“.

Međutim, najvažnije je da su gledaoci i gledatelji u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori sve učesnike emisije, pa čak i Matasovića i Pavičića, razumjeli i bez titlova.