Zločini u Ahmićima i Trusini: sličnosti i razlike

Danas se navršava 18 godina od zločina počinjenih u Ahmićima (općina Vitez) i Trusini (općina Konjic), kada je ubijeno više od 100 ljudi bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, prenosi BIRN-Justice Report.

Zločini su se desili istog dana – 16. aprila 1993. godine – ali počinioci su bili pripadnici različitih vojnih formacija. Zločin u Ahmićima počinili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a zločin u Trusini pripadnici Armije BiH (ABiH).

Abdulahovo i Bosiljkino jutro

Abdulah Ahmić se prisjeća kako su mu ujutro 16. aprila 1993. godine dva vojnika u uniformama HVO-a provalila kućna vrata i njemu i njegovom ocu naredila da napuste kuću.

“Kada sam izašao ispred kuće, vidio sam da mi je brat ubijen, a onda je ubijen i otac. Metak ga je pogodio pravo u glavu i pao je mrtav. Meni je vojnik rekao da iskoračim, da bi nakon toga iz puške pucao u mene. Metak mi je prošao kroz vilicu i ja sam pao, pretvarao sam se da sam mrtav”, priča Ahmić, koji je jedini od šest članova porodice preživio dešavanja u Ahmićima.

Bosiljka Krešo kaže da je ujutro 16. aprila 1993. godine bila u selu Trusina, u kući sa sestrom i komšinicom, kada su ušla dva vojnika ABiH i počela da psuju i vrijeđaju. 

“Razbacivali su nam stvari po kući i pitali nas gdje su nam muževi, a kasnije je došla još jedna ekipa vojnika, među kojima je bila i jedna žena, koju su zvali Zolja. Kada su je dvojica vojnika koji su prvi došli u moju kuću pitali šta će s nama, rekla im je da nas sve treba zatvoriti u jednu sobu i spaliti. Kasnije smo saznali da se ona zove Rasema Handanović”, prisjeća se Krešo.

Rasema je strijeljala nekoliko zarobljenika

Rasema Handanović  Zolja uhapšena je u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) zajedno s Edinom Džekom zbog sumnje da su učestvovali u zločinima počinjenim u Trusini. SAD: Uhapšeni Edin Džeko i Rasema Handanović

Krešo tvrdi da je Rasema Handanović “strijeljala nekoliko pripadnika HVO-a”.

“Poredalo se pet vojnika, a među njima je bio i moj muž Nedeljko. Vidjela sam kad su pucali u njih, ispalili su četiri rafala”, kaže Krešo.

U selu Ahmići je 16. aprila 1993. godine stradalo oko 100 mještana, a među njima i 23 člana porodice Hajrudina Pezera.

“To je bio užas koji ne znam kako bih opisao. Puno sam pričao o svemu tome i umorio sam se od pričanja jer me to sve podsjeća na ono što smo preživjeli. A ja još uvijek nisam našao tijela svojih roditelja”, kaže Pezer.

Zašto se o Trusini šutjelo?

Fra Darko Drljo, čiji su brat i otac također stradali u Trusini, kaže da tog dana nije bio u selu, ali da su svi preživjeli civili vidjeli šta se dogodilo. On ističe da se, i pored toga, o dešavanjima u Trusini nije puno govorilo.

“Zanimljivo je da je na isti dan počinjen zločin nad Bošnjacima u Ahmićima i zločin nad Hrvatima u Trusini. Međutim, dok se o zločinu u Ahmićima govorilo u svim medijima, o zločinu u Trusini nije bilo ni riječi”, kaže fra Drljo.

Prema optužnicama, u Ahmićima je stradalo oko 100 civila bošnjačke nacionalnosti, kuće su im zapaljene, te srušene dvije džamije.

Tokom napada ABiH na selo Trusina, kako se navodi u optužnici, stradalo je 18 civila hrvatske nacionalnosti i četiri pripadnika HVO-a.

Zbog učešća u planiranju i izvršenju napada na Ahmiće, u Haškom tribunalu osuđeni su Tihomir Blaškić (9 godina), Dario Kordić (25), Anto Furundžija (10), Vadimir Šantić (18), Miroslav Bralo (20), Drago Josipović (12), Mario Čerkez (6), Paško Ljubičić (10 godina, na Sudu BiH)

Za zločine počinjene u selu Trusina, u Sudu BiH optuženi su Mensur Memić, Dževad Salčin i Nedžad Hodžić, bivši pripadnici Specijalnog odreda “Zulfikar”, te Nihad Bojadžić, nekadašnji zamjenik komandanta odreda, Senad Hakalović, nekadašnji pripadnik 45. brdske brigade “Neretvica”, i Zulfikar Ališpago, bivši komandant Specijalnog odreda “Zulfikar”.

Za zločine u Trusini još niko nije pravosnažno osuđen.

Mještani Ahmića će 18. godišnjicu zločina obilježiti okupljanjem u lokalnoj džamiji, dok će u Vitezu narednog dana biti svečano otvorenje spomen-obilježja za stradale Bošnjake Ahmića i Viteza.

Istog dana, porodice stradalih i članovi udruga proisteklih iz domovinskog rata s područja općine Konjic položit će cvijeće kod spomenika hrvatskim stradalnicima, nakon čega će biti služena misa na mjesnom groblju u Trusini.

Većina protjeranih Ahmićana koji su preživjeli dešavanja u aprilu 1993. godine vratila se u prijašnje mjesto prebivališta, dok se u Trusinu još niko nije vratio.

Međutim, mještani Ahmića ističu da je “život podijeljen”, navodeći da djeca idu različitim autobusima u školu.