Završen simpozij 'BiH-15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma'

Sudionici Međunarodnog simpozija "Bosna i Hercegovina - 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma“, koji je u organizaciji Rektorata Univerziteta u Sarajevu 18. i 19. januara, zaključili su da je 15 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma uočljivo da ciljevi, principi i vrijednosti Aneksa 4 (Ustava BiH), koji su trebali dovesti do snaženja države Bosne i Hercegovine, nisu u najvećoj mjeri ostvareni. 

"Postoji veliki raskorak između dejtonskog projekta države BiH i njegove praktične izvedbe. Dejtonski sistem sadrži previše prepreka i mehanizama blokade koji otežavaju postizanje političkog sporazuma i/li konsenzusa. 

Snaga jednog zakona nalazi se u duhu koji on sa sobom nosi. Pritom je od odlučne važnosti da zakon nije jednostavno mehanički zbir različitih utjecaja koji su sakupljeni na jednom mjestu, nego da objedinjuje povijesne pretpostavke koje ga čine konzistentnim", navodi se u saopćenju Organizacionog odbora simpozija. 

U raspravi u okviru simpozija podnesena su 33 referata i održana 32 govora sudionika, a rasprava je imala zadatak da donese ocjenu o posljedicama koje je u životu bh. društva i države Bosne i Hercegovine izazvao Dejtonski sporazum o miru u Bosni i Hercegovini. 

U saopćenju Organizacionog odbora simpozija "Bosna i Hercegovina - 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma“ navodi se da rasprava nije imala za cilj da ulazi u sprecifično razmatranje i ocjenu samog tog sporazuma kao dokumenta, odnosno ona je koncipirana i vođena bez razmatranja njegove historijske utemeljenosti, pravne osnovanosti i političkog i moralnog validiteta načina kako je do njega došlo. 

"Osnovne činjenice koje govore o tome da postoje veoma veliki problemi ove prirode koji su vezani za Dejtonski sporazum su da je sporazum bio nametnut, da je dogovaran sa stvarnim agresorima na državu i zemlju Bosnu i Hercegovinu, a to su predsjednici Srbije Slobodan Milošević i Hrvatske Franjo Tuđman, i da je sporazum bio očit znak i potvrda međunarodnog karaktera rata, što se izražava u činjenici da je rat prekinut međunarodnim sporazumom o miru, ali i u činjenici da su posebna prava u provođenju i kontroli postignutog sporazuma dobile i države agresori, dok je sporazum građen na stajalištu da se radilo o građanskom ratu, a ne o agresiji na jednu suverenu i samostalnu državu i članicu UN-a", navodi se. 

Sporazum je bio izraz moći nametanja rješenja najslabijoj strani, tj. žrtvi agresije i genocida. 

U saopćenju se ističe da ono što su svi sudinici rasprave konstatirali i u čemu se nisu razilazili u mišljenjima je ocjena da je Dejtonski sporazum zaustavio rat u Bosni i Hercegovini, ali je najveći broj njih smatrao da je to ujedno i jedini njegov pozitivan aspekt kad se posmatra sa stajališta njegovih ukupnih posljedica na život države Bosne i Hercegovine i bh. društva. 

"Svaki rat može da bude završen na više načina, kao što je pobjeda jedne ili druge strane, ili nastanak situacije kad nema pobjednika i kad se stanje vraća na status quo ante i problem rješava drugačijim, a ne vojnim metodama, ali se te okolnosti i karakteristike kraja ratova odnose samo na ulogu i posljedice koje takvim završetkom ratova nastaju za strane učesnice", ističe se. 

U saopćenju se navodi da međutim nijedan rat ne može biti tretiran, kao što nijedan mirovni sporazum ne može biti ni pravno ni moralno, osim politički u smislu prava dominantnog faktora, zadovoljavajući ako ne odgovara na tri osnovna pitanja. 

"Prvo pitanje je da li je rat o kojem se radilo bio rat između država ili unutarnji građanski rat? Drugo pitanje je da li je taj rat, bez obzira na pitanje o tome je li on bio međunarodni ili unutarnji rat, započela jedna od strana učesnica kao agresiju na drugu stranu, državu, njene institucije i zemlju kao cjelinu? Treće pitanje je da li je rat vođen, posmatrajući ponašanje svih strana učesnica, legalnim i legitimnim sredstvima ili sredstva i način kako je rat vođen diskvalificiraju legalitet i legitimitet vođenja rata bilo koje od strana učesnica? 

Činjenica je da Dejtonski sporazum o miru nije ni postavio ni odgovorio ni na jedno od navedenih pitanja koja su nužni preduvjet za bilo kakav pravedan mirovni sporazum", ističe se. 

U saopćenju se navodi da se "zbog toga mora zaključiti da taj sporazum o miru nije bio pravedan i nije zadovoljio temeljni uvjet svakog prava, a to je pravedenost, što se jasno vidi iz njegovih ukupnih posljedica, ne samo onih koje je neposredno proizveo legalizirajući rezultate rata i genocida i bez obzira na to kakav je rat bio, nego i po tome što je upravo takav karakter ovog sporazuma proizveo potpuni zastoj u razvoju bh. društva i države i izazvao ogromne teškoće u životu svih njenih građana". 

"Sve ove protivrječnosti su očite i predstavljaju veliku smetnju sređivanju prilika u Bosni i Hercegovini, te je opće mišljenje sudionika skupa da se teškoće sadašnjeg stanja i odnosa u životu našeg društva i države Bosne i Hercegovine ne mogu prevazići ako se ne bi izvršila obimna i ozbiljna revizija svih aspekata Dejtonskog sporazuma o miru i ako Bosna i Hercegovina ne bi sebi sama, ali uz neophodnu pomoć međunarodne zajednice, izgradila jedan potpuno novi ustav utemeljen na njenim historijskim osobitostima, bez dominacije stranih interesa i na dominaciji prava i pravednosti", saopćio je Organizacioni odbor simpozija: "Bosna i Hercegovina - 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma“.