Učenicima prijeti kazna zbog podrške radnicima

U Zavidovićima, gradiću u srednjoj Bosni, trenutačno se odvija tipična drama bosanskohercegovačke tranzicije u kapitalizam. Privatizacija nekadašnjeg drvoprerađivačkog giganta Krivaja, pokrenuta još 2003. rezultirala je 2008 združivanjem državne Krivaje i privatnog preduzeća Ferimpeks u firmu Krivaja 1884 i to ugovorom kojim su braća Ismet, Izet i Ferid Mujanović kao vlasnici Ferimpeksa postali vlasnici 70 posto dionica Krivaje 1884.

Formiran novi sindikat

Teret privatizacije su, kako to obično biva u tranziciji, podnijeli radnici: 167 ih je otpušteno, dok mnogi od njih koji su penzionisani ne primaju penzije zbog neuplaćenih doprinosa. Plaća za preostalih 1.360 radnika se, u međuvremenu svela na mizeriju između 250 i 300 KM.

Ministar energije, rudarstva i industrije FBiH Eldar Trhulj nakon sjednice Vlade od 25. maja 2011. ocijenio da je ugovor o osnivanju Krivaje 1884 štetan po Federaciju BiH i zaključio da će resorno ministarstvo predložiti njegov raskid.

U međuvremenu su radnici, nezadovoljni radom svoga sindikata kojem predsjedava Vehbija Aličić, odlučili formirati nezavisni sindikat, te su u svrhu informisanja javnosti pokrenuli i blog.

Grupa radnika je u međuvremenu uputila proglas radnicima da se od ponedjeljka 30. maja 2011 svakoga dana okupljaju u firmi.

„Da zahtijevamo pravdu, da se poništi kriminalni privatizacijski projekat 'Krivaja 1884', da radnici dobiju radnički paket dionica i da se odgovorni za ovu situaciju, prije svih braća Mujanovići krivično procesuiraju!“, stoji u proglasu.

Delić (četvrti s lijeva) s kolegama i kolegicama

Smanjivanje vladanja zbog podrške radnicima

U tome ih je podržao i veliki broj učenika Srednje tehničke škole, predvođenih sekretarom lokalne grupe Jedinstvene organizacije za socijalizam i demokratiju (JOSD) za Zavidoviće, Alenom Delićem.

Učenici, koji su dali podršku radnicima Krivaje su se, po Delićevim riječima, pobunili zbog lošeg odnosa uprave škole prema njima. Delić za Radiosarajevo.ba kaže da je u školi česta praksa davanje ocjena u odsustvu, kao i protežiranje učenika čiji su očevi zaposleni u Opštinskom vijeću. Metode pobune su bile: dizanje ogromne buke i graje na školskim časovima i razbijanje pojedinih predmeta.

Govoreći o nepravdi prema radnicima i učenicima, Delić zaključuje: „Mi ne smijemo biti podobni u ovom sistemu, jer ako smo u njemu podobni, to bi značilo da nam se on dopada!“

Osmorici učenika, uključujući Delića, koji su optuženi za „destruktivnost“ prijeti jedinica iz vladanja, kao i ukori, dok radnici još uvijek čekaju na ispunjenje svojih zahtjeva.

U međuvremenu se može zaključiti samo da su mali Zavidovići, kada je u pitanju borba za prava radnika, kao i protiv korupcije u školstvu, nadmašili sve veće centre u BiH, a pogotovo Sarajevu, u kojem univerzitetski profesori umiješani u korupcijske i seks afere još uvijek dolaze na posao, kao da se ništa nije dogodilo.